Pisati o Poslovnoj 2008. godini u postizbornoj situaciji u kojoj su se izgubile razlike između predizbornih programa i obećanja a ostala je gola borba za vlast otvara velike spekulativne mogućnosti. Od ‘sve je moguće’ do ‘ništa se bitno neće promijeniti’ nije veliki korak. Za mala poduzeća u Hrvatskoj to je i najveća opasnost, jer promjene su od životne važnosti za konkurentnost tog sektora gospodarstva Hrvatske. Promjene su bitne gotovo u svim komponentama poduzetničkog okruženja (otvorenost tržišta, obrazovanje, financijsko tržište, transfer istraživanja i razvoja, institucionalna potpora malim poduzećima, poduzetnička kultura…).
Mala i srednja poduzeća (i obrti, naravno) kralježnica su svakog gospodarstva, i to prije svega zbog toga što su mali i srednji veliki poslodavci. U Hrvatskoj je 65 posto zaposlenih u takvim poduzećima, mala i srednja poduzeća dominantni su ‘proizvođač’ prihoda (55 posto prihoda), a i važni su izvoznici (25 posto ukupnog izvoza). Zbog toga se snažno čuje glas malih poduzeća, a svi u društvu moraju naučiti i njihov jezik: prvenstveno vlade i banke (banke na tome vrlo intenzivno rade). Zbog tih su brojki bili prisiljeni i prestati govoriti o ‘malom poduzetništvu’ – nema malog i velikog poduzetništva. Postoji poduzetnički kapacitet, potencijal, klima, djelovanje … sve što se temelji na želji za postignućem, na kreativnosti i inovativnosti, na razumijevanju važnosti umrežavanja i timskog rada. Poduzetništvo može biti zastupljeno u velikim i malim poduzećima, u ministarstvima, u lokalnoj upravi, u školama, bolnicama, nevladinim organizacijama, osobnom životu – ili ga nema. Ali to onda znači da postoje velika i mala poduzeća koja nisu poduzetna, vlada koja to nije, lokalna uprava koja to nije, ili škola koja to nije, ili bolnica koja to nije, pa do pojedinca koji to nije. Zbog toga je poduzetništvo način ponašanja, a sektor malih i srednjih poduzeća sektor je gospodarstva u kojemu je i jako mnogo nepoduzetnih poduzeća. Poduzetna poduzeća, velika i mala, su ona koja vuku gospodarski rast.
Kroz istraživanje poduzetničke aktivnosti Hrvatske, koje od 2002. godine provodi CEPOR u suradnji s istraživačkim timom Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku (Global Entrepreneurship Monitor – GEM), ima razloga za nadu. Hrvatska je konačno u 2006. godini prešla u fazu u kojoj je broj poduzetničkih pothvata zbog uočene prilike bio veći od poduzetničkih pothvata zbog nužde i ne smije se ponoviti situacija u kojoj dominiraju poduzetnici koji to ne postaju svojom voljom, nego ih je na to natjerala situacijom u kojoj su se našli. GEM istraživanje potvrdilo je da su poduzetnici koji to postaju zbog uočene poslovne prilike optimističniji, dugoročnije planiraju svoj poslovni pothvat, očekuju snažniji rast, zapošljavanje i izlazak na nova tržišta. A Hrvatskoj upravo takvi poduzetnici trebaju. U maloj zemlji poput Hrvatske, konkurentnost na domaćem tržištu mora biti i konkurentnost na inozemnim tržištima.
Hrvatska ima mnogo manje poduzeća koja prežive godine limuna (prve dvije-tri godine poslovanja) i mnogo manje rastućih poduzeća (gazela) od prosjeka GEM zemalja. Razlozi za zapinjanje u prvoj dolini smrti uglavnom su neodgovarajući pristup financijskim resursima i nedovoljna znanja za prepoznavanje i vrednovanje poslovnih prilika. Niska razina inovativnosti, ali i nerazvijenost financijskog tržišta za podržavanje potreba poduzeća u fazi jakog rasta glavni su razlozi za nedovoljni broj rastućih poduzeća. Te informacije nisu novost, ali bi bila novost u 2008. godini kad bi se vladine politike i programi fokusirali na povećanje vjerojatnosti ‘odrastanja’ poduzeća i jakog poticanja transfera tehnologije u sektor malih i srednjih poduzeća te stvaranje državnog fonda rizičnog kapitala za podržavanje tog transfera. Ali to zahtijeva primjenu principa otvorene koordinacije između različitih ministarstava.
