BANKE radije financiraju društveno odgovorne kompanije

Razina društveno odgovornog poslovanja u Hrvatskoj nije visoka. Naime, u istraživanjima koje provodimo o razini izvještavanja kompanija na internetskim stranicama i u godišnjim izvješćima čak 25 posto tvrtki nije dobilo nijedan bod, jer nam nisu dale nijednu informaciju koju smo tražili. Ipak, neke se, poput Ine, izdvajaju prema razini izvještavanja koja je jednaka onoj međunarodnih kompanija. Općenito, izuzmu li se jako dobre tvrtke i pogledamo li ostale, kod njih još jedino zakon jamči poboljšanje društveno odgovornog poslovanja. Nakon nekog vremena to će regulirati tržište, ali sada to još osiguravaju zakoni regulatornim mjerama i korporativnim kodeksom. Nešto takvo je odluka o skupljanju plastičnih boca.

Protekle tri godine istraživanja smo provodili u ovo vrijeme, ali ovaj ćemo put to odgoditi. Još odlučujemo na koji ćemo ga način provesti. Vjerojatno ćemo proširiti uzorak potraživanja tako da će najvjerojatnije u njega biti uključeno više kompanija, od dosadašnjih 40, na vjerojatno stotinjak. S novom čemo studijom možda čekati i do polovine 2008. godine jer tada tvrtke izdaju svoja godišnja izvješća, a ove će ih godine prvi put morati izdati u skladu s vladinim korporativnim kodeksom, koji je prihvatila Zagrebačka burza. Prema tom kodeksu kompanije moraju otkriti više podataka nego do sada.

Većina kompanija koje smo obradili u posljednjem istraživanju tada su kotirale na burzi. Zamisao je bila da u istraživanje uključimo tvrtke koje su izlistane na burzi i tvrtke od javnog interesa kao što su veće banke, osiguravajuća društva i komunalna poduzeća (struja, plin, voda, telekomunikacije, riječju, infrastrukturu) kao što su Ina i HEP. Razlog tomu jest da činjenica da tvrtke s burze, osim što je to u njihovu interesu, imaju obvezu izvještavati o svom poslovanju, a imaju i obveze prema dioničarima, dok kompanije koje nisu na burzi ne moraju na taj način otkrivati podatke o svom poslovanju. Razvrstali smo ih prema kriterijima volumena trgovanja dionica i na osnovi tržišne kapitalizacije.

Kad se počne voditi briga o okolišu, većina tvrtki uvidi da zapravo time štedi novac. Do takvih se rezultata dolazi smanjenjem emisije plinova štetnih za okoliš, razvrstavanjem smeća i manjom potrošnjom energije. S druge strane, društveno odgovorne tvrtke imaju veće izgleda da dobiju sredstva za financiranje svojih aktivnosti od banaka, jer one uživaju da je tvrtka odgovorna i da ozbiljno shvaća svoje obveze prema zajednici.

Tu postoji nevjerojatna podudarnost, naime, tvrtke s najvećim volumenom trgovanja dionica i one s najvišom tržišnom kapitalizacijom postigle su najbolje rezultate u našem istraživanju. Teško je reći što je tome uzrok, a što posljedica. Ipak ne gledaju sve tvrtke samo na to kako zaraditi novac za svoje dioničare, iako je i to važno. Skandali vezani uz Enron i Parmalat naučili su nas da se ne može misliti samo na zaradu i pritom skrivati određene pojave. Treba biti transparentan, a upravo sam zbog toga spominjala banke jer su one u slučajevima vezanim uz Enron i Parmalat bile ‘osuđene’ da su sudjelovale u tim prijevarama. Neke od najvećih svjetskih banaka morale su platiti stotine milijuna dolara kazni zbog nedopuštenih poteza svojih komitenata. Sada banke postaju odgovorne za djela svog komintenta pa više paze koga će financirati, a koga ne. Stoga vam kao bankar mogu reći da su banci poželjnije društveno odgovorne kompanije.

Prema nekim novinskim člancima objavljenim prošle godine u stranim tiskovinama nakon objavljivanja naše studije u društveno odgovornom ponašanju u Hrvatskoj primat imaju strane kompanije, no to nije cijela istina, jer u prvih deset kompanija njih polovina nije u stranom vlasništvu. Kao iznimku izdvojila bih Podravku, koja je usvojila pravila društveno odgovornog poslovanja i transparentnosti i u našem je istraživanju zauzela visoko mjesto.

Već sam naglasila da od društveno odgovornog poslovanja najviše koristi ima okoliš, ali dobivamo i sigurnije proizvode. Dosta se govori o doniranju sredstava u plemenite svrhe, ali to nije najvažniji dio društveno odgovornog poslovanja iako je najučinkovitiji. Zajednica najviše dobiva kada lokalne vlasti rasprave s kompanijama što jedni i drugi očekuju, o tome kakvi su kadrovi potrebni kompanijama koje posluju u toj sredini, a nakon toga se na toj osnovi provodi reforma školstva. Dogovorom lokalne zajednice i tvrtki s njenog područja može se raditi i na rješavanju pitanja nezaposlenosti. Tvrtke koje su u dobrim odnosima s lokalnom i državnom vlasti mogu potaknuti pozitivne promjene.

I to se događa. U svom smo istraživanju otkrili da 63 posto tvrtki objavljuje podatke o donacijama na svojim internetskim stranicama. Međutim, samo je sedam posto spomenulo da ima kodeks etičkog ponašanja, a svega devet posto objavljuje kvartalne rezultate poslovanja, a godišnja izvješća 51 posto ispitanih kompanija. Naime, možete kupiti njihove dionice na burzi ali ne možete doći do njihova godišnjeg izvješća.

Prije svega bolji ugled. To je glavni dobitak i on postaje sve važniji danas kad se biznis sve više globalizira i mijenja. Potrošači na Zapadu, pa i u Hrvatskoj, radije će kupovati proizvode tvrtke koja provodi dobru društvenu politiku. Takva se tvrtka brine o svojim uposlenicima, o okolišu i lokalnoj zajednici.