Kao predbožićni dar došla je do nas izložba Marc Chagall – priča nad pričama. Publika će tu iznimnu izložbu moći razgledati čak puna tri mjeseca, sve do 16. ožujka iduće godine.
Za Marcu Chagallu, podrijetlom ruskoga umjetnika koji je najveći dio života proveo u Francuskoj, mnogi kažu da je najveći pripovjedač među slikarima 20. stoljeća, umjetnik koji je na svojim platnima proslavio ljubav, legende i običaje, koji se povremeno znao zagledati i u cirkuske akrobate, plesače, svirače i događaje koji slave život i njegovu vedru stranu. Chagallov slikarstvo ne pripada ni jednom poznatom pravcu, stilskoj grupaciji ili likovnom izrazu kojima je obilovalo njegovo burno stoljeće obilježeno serijom događaja koje su posebno, kao i Chagallov život i selidbe, označila i dva strašna rata. Makar mnogi u njegovim slikama nalaze sklonosti nadrealizmu, on je uvijek bio apolitičan pripovjedač, introvertirani čovjek koji je slikao serije autoportreta, svoju suprugu Bellu i kćerku Idu, prijatelje i sumiještane u obredima i veseljima, znao je preplesti snove i stvarnost sa simboličnim uplitanjem životinja, primjerice pijetla, svinje, konja.
Chagall je sav svoj, čovjek bogatoga duha, okrenut svojim doživljajima iz djetinjstva i mladosti, sjećanju na odrastanje u tradicionalnoj židovskoj obitelji s mnogo djece u gradu Vitebsku u carskoj Rusiji, gdje je rođen 1887. On je umjetnik koji je teme za svoje slike nalazio u svemu što ga okružuje. Kao rijetko koji slikar, nadživio je brojne kolege neprestano radeći, držeći kist u ruci. Oslakao je velebnu dekoraciju u Židovskom kazalištu u Moskvi, a zbog neslaganja s komunističkim režimom Sovjetske Rusije 1922. godine zauvijek je otišao iz zemlje. Prvo u Berlin, potom Pariz, u kome je proveo svoje sretne i zvjezdane trenutke uspješne karijere, nakratko je uoči Drugoga svjetskoga rata boravio u Americi, da bi se napokon nakon pedesetih godina skrasio u Venceu na jugu Francuske, gdje je djelovao sve do smrti 1985.
