Poslodavca se ne tiče namjeravate li imati djece

Osoba koja vodi razgovor za posao mora biti dobro upućena u zahtjeve radnog mjesta i kvalitete osobe koju za to radno mjesto njegova tvrtka traži. U to ne spadaju pitanja o djeci i obitelji.

Javila sam se na natječaj za posao, jer sam na trenutačnom poslu nezadovoljna mogućnostima napredovanja i želim graditi karijeru. Tvrtka je zanimljiva, atmosfera ugodna, simpatična me osoba intervjuirala i posao je zanimljiv. Pola sata je prošlo prilično brzo i onda – hladan tuš: ‘Planirate li imati djece?’. Jednostavno se nisam snašla, baš sam se počela opuštati očekujući kraj razgovora. Rekla sam kratko da – ne znam. Nije bilo potpitanja na tu temu i razgovor je ubrzo bio završen, no ja sam se osjećala prilično loše. Razočarana sam tim pitanjem (koliko znam, postavljanje takvog pitanja nije niti u skladu sa zakonom) i pitam se trebam li prihvatiti ponudu ako me odaberu. S jedne strane, ne želim raditi s neetičnim ljudima a, s druge, mislim da nitko nije savršen, možda je riječ o nespretnosti. Što mi predlažete?

Razgovor za posao je ozbiljna stvar ne samo za osobu koja konkurira za ponuđeno radno mjesto već i za tvrtku koja je radno mjesto oglasila. Kvalitetna priprema za razgovor s kandidatima za posao u ozbiljnim tvrtkama pravilo je koje nema iznimke. Kvalificirane osobe koje postavljaju pitanja, ali i predstavljaju svoju tvrtku, o tome vode računa. Bez obzira vodi li razgovor za posao osoba koja je na čelu tvrtke ili odjel ljudskih potencijala očekujemo da ta osoba bude dobro upućena ne samo u zahtjeve radnog mjesta, očekivane kvalitete osobe koju za to radno mjesto traže, već i u sam postupak razgovora. To, nažalost, često nije slučaj. Pitanje koje vam je postavljeno prije svega nije etično, a osim toga zaista i nije u skladu sa zakonom, no zapravo jasno pokazuje i da nije bilo (dobre) pripreme.

No, kako god bilo vaša je dijela vrijedna razmišljanja: možda je stvarno riječ o pogreški koju se može oprostiti, a možda je to rani znak da takva sredina neće omogućiti zdrave odnose, toliko važne ako želite graditi karijeru. Vi odlučujete o svojoj sudbini i vi ste osoba koja će raditi u tom i takvom okruženju budu li vas izabrali a vi prihvatili ponuđeni posao i uvjete koji prate taj posao.

Pravo je vrijeme da donesete odluku. Razmislite prije svega o tome koji je razlog vašeg nezadovoljstva napredovanjem na trenutačnom poslu (a ako je bilo i prijašnjih poslodavaca, sjetite se i njih) i nakon toga zaključite: postoji li razlog za strah da ćete promijeniti sredinu, ali ne i okolnosti. U slučaju da nadete zajedničke elemente i u prošlim i ovom slučaju, primjerice, nekorektan odnos prema vama ili drugim uposlenicima – tražite drugo mjesto.

Čest je, naime, slučaj, ne samo u poslovnom već i u privatnom životu da nam se ponavljaju neke situacije na kojima učimo i stječemo iskustvo. Kad ne učimo iz trenutačnih iskustava i ne rješavamo temeljni problem često se ponavljaju i mnogo drastičnije situacije, sve dok napokon ne shvatimo ‘zadatak’, naime, što nam je činiti da budemo zadovoljni, ispunjeni i – sretni. Lijepo je to rekao Bernard Shaw: ‘Ljudi nisu mudri razmjerno vlastitom iskustvu, već svojoj sposobnosti da iskustvo prihvate.’

Ako zaključite da to nije vaš slučaj, prihvatite posao, no s nužnom dozom opreza, kako biste pravodobno uočili mogućnost da vam se život nepotrebno ‘zakomplicirao’. Još bolje, ako vas pozovu na još jedan razgovor, dajte im priliku da objasne svoj postupak, a vi im jasno iznesite svoje stajalište.

Nemojte olako prijeći preko toga, razmislite o svojim privatnim planovima kako vas ova ‘sitnica’ ne bi spriječila da sami donosite odluke o svom životu. Možda ćete doći u situaciju da odlučujete o prinovi u obitelji. Pokaže li se da takva situacija nije dobrodošla u radnoj sredini, a vi ste savjesni ili vam je stalo do karijere i radnog mjesta, vaše će odluke (na koje imate pravo, prirodne su i važne za svaku osobu) biti pod utjecajem upravo tog trenutka, odnosno propusta da o tome unaprijed zauzmete jasan stav.

Ako, pak, odlučite da se vaš privatni život vašeg poslodavca ne tiče i želite, poput većine ljudi, donositi odluke o svom obiteljskom životu bez pritiska sa strane, samo naprijed. Zaboravite na tu epizodu, prihvatite posao, a kad jednoga dana donesete odluku o prinovi, svom poslodavcu (pravodobno) priopćite novost s raspoloženjem koje takva vijest i zaslužuje: beskrajnom radošću.

Pitanje o mogućoj trudnoći nije ni etično niti je u skladu sa zakonom, a pokazuje i da razgovor za posao nije bio dobro pripremljen.