Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjene sukladnosti, Zakon o zaštiti potrošača i Zakon o posredovanju u prometu nekretnina tri su zakona neobično važna sa stajališta uređivanja odnosa osobito u malom gospodarstvu.
Izmjenama i dopunama Zakona o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjeni sukladnosti omogućit će se daljnje jačanje konkurencijnosti hrvatskoga gospodarstva, i to na način da će se na tržište plasirati proizvodi koji će biti sigurni i koji će ispunjavati kriterije radi zaštite sigurnosti, života i zdravlja ljudi, životinja i biljaka, okoliša i imovine. Isto tako, Zakon bi se trebao pozitivno odraziti i na budući razvoj zakonodavstva i tehničke infrastrukture, što će ujedno pridonijeti daljnjem razvoju i jačanju konkurencijnosti hrvatskoga gospodarstva. Tim izmjenama i dopunama osigurava se i pravni temelj za donošenje uredbe o načinu i postupku razmjene informacija s drugim državama i međunarodnim organizacijama u području norma, tehničkih propisa i postupaka ocjene sukladnosti te propisa o uslugama informacijskog društva. Nadalje, tim Zakonom osigurava se pravni temelj za donošenje pravilnika o obliku, sadržaju i izgledu oznake sukladnosti, koji će propisati pravila za stavljanje i uporabu oznake sukladnosti.
Tim su Zakonom proširena i ovlaštenja nadležnih inspektora na način da ovlašteni inspektori mogu ući u prostorije proizvođača, njegovoga ovlaštenog zastupnika, uvoznika i distributera, ako se ukaže da je to nužno u svrhu sigurnosti, zaštite života i zdravlja ljudi, životinja i biljaka, zaštite okoliša, zaštite potrošača, drugih korisnika i zaštite imovine te poduzeti odgovarajuće mjere kako bi upozorili korisnike o svakom proizvodu za koji su utvrdili da predstavlja opasnost.
U odnosu na Zakon o zaštiti potrošača iz 2003. u novom se Zakonu vodilo računa o daljnjem izgradnji pravnog sustava kroz poboljšanje dijelova zakona kod kojih su uočene neke teškoće u primjeni u protekle tri i pol godine. Tako je, na primjer, važeći Zakon predviđao da se cijena mora istaknuti na svakom proizvodu, odnosno ambalaži i na prodajnom mjestu proizvoda, što je izazvalo neke probleme vezane uz prirodu proizvoda (čavlići, zamrznuti proizvodi, metražna roba, tekstilni proizvodi i slično).
Novi Zakon propisuje obvezu trgovca da cijenu istakne jasno, vidljivo i čitljivo na proizvodu, odnosno ambalaži ili na prodajnom mjestu. Cijena mora biti istaknuta na način da ne oštećuje proizvod. Proizvodi koji se prodaju putem rasprodaje kao i putem sniženja i akcijske prodaje moraju biti označeni cijenom prije i nakon sniženja, a trgovac takve proizvode fizički mora odvojiti od ostalih proizvoda.
Zakon uvodi novi termin za deklaraciju – ‘obavijest o proizvodu’, kako bi se postiglo usklađenje s nazivljima koja se koriste u zakonodavstvu Europske unije. Obavijest o proizvodu mora biti lako uočljiva, čitljiva, neizbrisiva i ne smije biti prekrivena drugim tekstom ili slikovnim materijalom, na što su potrošači često do sada nailazili. Potrošači će ubuduće biti bolje zaštićeni i kod korištenja javnih usluga jer je propisano da se potrošaču koji u sudskom postupku osporava račun davatelja javnih usluga ne može obustaviti davanje usluge sve do trenutka okončanja sudskog postupka, ako potrošač sve sljedeće nesporne račune uredno podmiruje.
Potraživanja za javne usluge kao i za sve troškove kućanstava koji se plaćaju u stalnim mjesečnim ili kvartalnim iznosima zastarijevaju za jednu godinu. Daju se šire ovlasti Državnom inspektoratu, vezano uz upravne mjere koje inspektor može poduzeti, ako utvrdi nepravilnosti u radu trgovaca, posebice one vezane uz prodaju proizvoda s nedostatkom.
