Boško Matković

Zagrebačka zračna luka ove je godine s konsolidiranim prihodom od 350 milijuna kuna, dvostruko većom dobiti nego lani i dva milijuna putnika došla do najbolje godine za Pleso od njegovog osnutka 1962. godine. Razlozi povećanja broja putnika za 15,4 posto u odnosu na lani uglavnom leže u većem broju Hrvata koji putuju u inozemstvo, povećanom dolasku stranih turista i povećanju broja low cost avio linija, kao i većem punjenju putničkih kabina nacionalnog prijevoznika Croatia Airlinesa.

Paralelno s objavom rezultata, Pleso je prije nekoliko dana ishodilo i lokacijsku dozvolu za gradnju novoga putničkog terminala, koji bi zajedno s novom uzletno-sletnom stazom trebao biti gotov 2011. godine. Glavni čovjek Plesa i projekta Boško Matković već godinama radi na tom projektu stvarajući brojne predrađnje za početak gradnje, lobirajući među većinskim vlasnicima aerodroma, Vladom i Gradom Zagrebom, i napokon je u listopadu dočekao potpisivanje protokola i zeleno svjetlo za početak realizacije projekta.

Priča o direktoru Bošku Matkoviću na Plesu počinje u vrijeme bivšeg direktora Tomislava Leke, koji je smijenjen radi nepravilnosti u poslovanju, između ostalog lažnih bilanci i prikrivanja gubitaka. Matković je u to vrijeme radio kao Lekin savjetnik i iako ga neki javno optužuju da je znao za sve malverzacije, Matković to poriče. Kad je potkraj 90-ih navratio iz Frankurta u Zagreb, a tamo je radio na projektiranju aerodromskog terminala, nekoliko se puta, kaže, nakratko susreo s Lekom, kojeg do tada nije poznavao, te se zbog supruga i djece odlučio vratiti u Hrvatsku i prihvatiti posao glavnog projektanta na Plesu.

U početku, kaže, nije gledao na okolnosti zaposlenja, nije bio upućen u unutarnje probleme, zakulisne političke igre i liberalnost sustava, već je krenuo u pripremu nekih projekata i kad je Leko smijenjen, smijenjeni su i svi njegovi suradnici, uključujući i njega samoga. Dolaskom novog predsjednika Uprave ponuđeno mu je radno mjesto za koje smatra da nije odgovaralo njegovom statusu i već se pomirio s povratkom u Njemačku, kad je novi direktor brzo smijenjen, a novi v.d. Zračne luke raspisao natječaj. Među 26 prijavljenih kandidata za direktora izabran je Matković.

Prije pet godina Pleso je gomilalo gubitke, bilo razapinjano u medijima i brojke su bile neusporedive s današnjim, ali one nisu utemeljene u psihologiji putnika, koji dolaskom na Pleso i dalje doživljavaju razočaranje. Samim time, dok ne bude zadovoljan dostignutim i ne dobije potvrdu za svoj rad, Matković se legitimitet u javnosti i ne želi biti u prvom planu dok ne bude imao sagrađen novi terminal.

Preuzimanjem funkcije čelnog čovjeka aerodroma Matković je preuzeo i sve postavljene direktore koji nisu bili njegovi suradnici, ali, kaže, nije želio dovoditi svoje ljude, već reorganizirati poduzeće s postojećim radnicima. Bilo je potrebno stvoriti modernu organizaciju od zatečenih radnika i zadržati socijalni moment, paralelno uspostaviti sustav kvalitete, uvesti novu tehnologiju te poboljšati sustav bez većih žrtava. Očekivanja vlasnika i unutarnji sustav na Plesu proizvodili su konflikt sami po sebi.

Iz tog konflikta izdvojili su se neki pojedinci koji su kratko vrijeme bili pri vrhu kompanije i danas putem blogova ukazuju na probleme u Zračnoj luci, između ostalog nesposobnost Državnog odvjetništva da procesira nekoliko pokrenutih tužbi i pripisuje odgovornost krivcima za nekadašnje stanje na Plesu. Matković zna da njegovi zaposlenici sa svoga radnog mjesta na internetu objavljaju tekstove koji su direktno usmjereni protiv njega jer ih je svojim dolaskom degradirao na isti način na koji su oni njega htjeli, međutim, nije ih ‘najurio’, već im ‘vadi mast’ na način da ih drži na pozicijama na kojima jesu.

Radna sredina na Plesu prilično je teška i radi raspoloženja zaposlenika koji su svjesni promjena koje ih čekaju. Ulaskom u EU Hrvatska će morati liberalizirati handling operacije na aerodromu (prihvat i otpremu zrakoplova), u kojima radi 400 zaposlenika i samim time se otvoriti konkurenciji. S obzirom na sve odredbe kolektivnog ugovora koji je potpisan sa sindikatom, a koji generira neke nedostatke po jednom radniku, struktura poduzeća morat će odgovarati regulativama EU. No, Matković tvrdi da nema namjeru od ljudi raditi tehničke viškove, već njihova znanja preusmjeravati u druge tvrtke koje će preuzeti neke operacije, ako to bude moguće.

Nakon velikih medijskih skandala sa sindikatom, Matković je uspio ‘prizemljiti’ cijelu situaciju i ponovo usmjeriti pažnju javnosti na glavnu djelatnost aerodroma. Neki su mu zamjerili što je za svoje glavne pomoćnike ostavio direktore koje su prijašnji predsjednici Uprava dovodili kao svoje ljude. Priča se da od 10 direktora ni jedan nije prometni stručnjak, ali Matković se očito nije htio nikome zamjeriti.

U odnosu na prošlu godinu Pleso je napravilo pozitivan iskorak u broju putnika, ali s obzirom na gradove u okruženju ta brojka još uvijek nije konkurentna susjednim zemljama. Prosjek Srednje Europe je između sedam i trideset tisuća putnika po jednom zaposleniku, ovisno o veličini zemlje, dok je na Plesu to nešto više od tisuću putnika po zaposleniku, a u Dubrovniku tri tisuće.

Matković je, neki smatraju, tek u pravom zanosu svojih aktivnosti, na sredini uspjeha u karijeri. Čeka ga veliki posao i vođenje projekta za koji već godinama lobira i u tom ga je vremenu oprezno slagao, angažirao više domaćih i stranih konzultanata za izradu brojnih studija na koje je potrošeno jako mnogo sredstava iz budžeta Zračne luke.

Iako su vlasnici nedavno odobrili Matkovićev model samofinanciranja gradnje novog terminala, mnogi prometni stručnjaci i njegovi kolege ne slažu se s tim modelom, jer će dobar dio gradnje novog terminala morati plaćati porezni obveznici. Pretpostavlja se da će Vlada i Zagreb dokapitalizirati Pleso i ta sredstva će se koristiti za investicije, ali jednako tako će se time promijeniti i vlasnički udjeli. U vlasništvu danas sudjeluje i Grad Velika Gorica, koja se neće uključiti u projekt vlastitim sredstvima.

Matkovićevi kolege smatraju da se ulaskom u strateško partnerstvo ne bi rasprodala imovina, ako postoji pametno gospodarenje, da je vrijeme samofinanciranja odavno prošlo te da Vlada nije dovoljno iskoristila mogućnost financiranja iz pretpristupnih fondova EU, čija su bespovratna sredstva iskoristile neke zračne luke. Matković, pak, smatra da je mnogo bolje da Hrvatska sama isfinancira projekt i da tek nakon dobivene vrijednosti traži eventualnog partnera, za što će Pleso u predstojećem razdoblju morati povećati prihode, rezati troškove i restrukturirati poduzeće.

O Matkoviću kao suradniku kolege na istim funkcijama u Hrvatskoj imaju lijepe riječi, govore da je iskren, elokventan i obrazovan, što najbolje primjećuju na konferencijskim susretima, gdje je u društvu uvijek ugodan sugovornik. No, neki njegovi bliski suradnici isto tako smatraju da je u posljednjih pet godina mogao mnogo više toga napraviti i da su mu ruke bile slobodne. U posljednjih nekoliko godina za gradnju terminala napisane su brojne studije, obavljena razna istraživanja i mnogi procjenjuju da se cijela priprema odužila više nego što je bilo potrebno.

Matković, pak, smatra da ljudi nisu svjesni koliko je predradnji potrebno za takav projekt i da namjerno ne želi predstavljati javnosti svaki korak, koji su uglavnom birokratski. Mnogi smatraju da se u ovih pet godina moglo privući više kompanija i samim time više putnika. No, valja uzeti u obzir da su kapaciteti sadašnje zračne luke ograničeni i da Zagreb ne može očekivati veće promjene dok ne dobije pristojan terminal kojeg se Zagrečani neće sramiti.

Matković već dulje upozorava na konkurenciju, prije svega iz Beograda, s obzirom na to da glavni grad Srbije ima dvostruko više stanovnika i samo jedan aerodrom u zemlji, a nije zanemariva ni konkurencija ostalih metropolama u okruženju, koje su u 28 godina, za razliku od Zagreba, učetverostručile broj putnika na aerodromima. Matković je svojim planovima i vizijama mnogima ‘stao na žulj’ i dokaz tome su dijametralno suprotna mišljenja o njemu kako o profesionalcu, tako i osobi. Izuzmemo li i interese ljudi koji žele svoj dio kolača u novom projektu, činjenica je da je projektant Matković odgovoran za izgled osobne karte Zagreba i da će mu u svakom trenutku trebati podrška. I iako se svi slažu da je njegov posao važan za ovu zemlju, podršku ne nalazi među svima.