Kraj godine donio je smirivanje krize hipotekarnih kredita

Dominique Strauss-Kahn, izvršni direktor MMF-a, prošli je tjedan najavio da će svjetski rast i dalje biti velik i da će kriza hipotekarnih kredita i brzo klizanje dolara prouzročiti nešto slabiji rast SAD-a i Europe.

Počeo je tjedan izvršni direktor MMF-a Dominique Strauss-Kahn izjavio da je kriza na tržištu drugorazrednih hipotekarnih zajmova uzdrmalu svjetsku financijsku stabilnost, ali da unatoč slabijem rastu koji se očekuje za SAD i Europu posljedice neće biti katastrofalne. Štoviše, svjetski rast i sljedeće će godine biti velik iako još postoji rizik jer neke velike banke još nisu objavile konačne rezultate.

Od ljeta, kad je hipotekarna kriza izbila, do danas središnje banke nekoliko zemalja nastojale su riješiti probleme na tržištu zajmova. Središnja američka banka FED pokušala je u koordinaciji s Europskom središnjom bankom, Švicarskom narodom bankom te središnjom britanskom i kanadskom bankom ublažiti povećane kratkoročne pritiskove na tržištima zajmova ubrizgavanjem gotovine u banke uz pomoć aukcija i valutnih zajmova. Naime, zbog previranja na financijskim tržištima banke su počele zazirati od međusobnoga kreditiranja, što ih je prisililo da potraže rješenje na kratkoročnim tržištima kapitala. Središnje banke pokušale su međusobno uskladiti mjerama pojačati likvidnost. Tako transmisija financijske krize na realno gospodarstvo, odnosno na ponašanje kompanija i pojedinaca do kraja godine, ipak nije rezultirala znatnijim smanjenjem rasta. Ostaje problem slabljenja dolara, no i tu se mišljenja ekonomista razlikuju, i optimističnija su nego na početku. Slabi dolar, naime, pogoduje američkoj privredi. Koliko će utjecati na druge?

Prije pet je godina snaga dolara bila predmet straha i razlog sve većega trgovinskog deficita SAD-a zbog nekonkurentnog tečaja. Strah je proizlazio iz sve veće neravnoteže u svjetskoj trgovini, za koju su mnogi vjerovati da će završiti u suzama. Opće je uvjerenje bilo da dolar mora pasti. I doista, od veljače 2002. dolar je pao 28 posto u usporedbi s valutama njegovih trgovinskih partnera nakon prilagodbe inflacije. Mnogo veći recentniji pad, od 41 posto prema euru, stavio je na kušnju uobičajenu diplomatičnost Jean-Claudea Tricheta, predsjednika Europske središnje banke. Nedavne pokrete u tečajevima nazvao je ‘nedvojbeno oštrima i neugodnima’, dodajući da ‘radikalni potezi nikad nisu bili dobrodošli’. Nicolas Sarkozy nije čak ni osjetio potrebu za umjerenošću u izražavanju za svoga nedavnog posjeta SAD-u tvrdeći da dolar ne može ostati tudi problem i sugerirajući da bi nedavno ‘monetarno rasulo moglo prerasiti u ekonomski rat’, u kojem bismo ‘svi mi bili žrtve’.

Europske kompanije poput Airbusa žale se na gubitak konkurentnosti. Izvan Europe Ujedinjeni Arapski Emirati koketiraju s idejom napuštanja svoje vezanosti uz dolar. Naser al-Suveidi, guverner Središnje banke UAE-a, rekao je nedavno da smo ‘stigli do raskrižja sa sve gorim stanjem dolara i očekivanog daljnjeg slabljenja američke ekonomije’. I kineski premijer izrazil je nedavno zabrinutost stanjem s obzirom na to da njegova zemlja najveći dio svoje devizne rezerve drži u dolariima. Ipak, tu je situacija nešto komplikiranija jer Kina uporno odbija korigirati tečaj sa svoje strane i pozornost uporno svraća na SAD. To da se reperska zvijezda Jay-Z nedavno u svom spotu razbacivao eurima, a ne dolarama, i da je brazilska manekenka Gisele Bundchen odbila da joj plate u dolariima, dovoljno govori koliko se raširila uvjerenost u slabost dolara. Ekonomsko je pitanje jednostavno: Ima u padu dolara elemenata koji su razlog za zabrinutost?

Gledajući posljednje četiri godine dolarskog pada, globalna ekonomija najbrže raste još od ranih 70-ih prošlog stoljeća. MMF posljednje poslanje dolara smatra ohrabrujućim jer nije prouzročilo opći gubitak povjerenja u dolar kao rezervnu valutu i, s tim povezan, rast kamatnih stopa. Sve je više dokaza u prilog tezi da pad dolara neće slijediti smanjivanje globalne neravnoteže, nego samo njeno pomicanje ukrug po svijetu. Ipak, hladne glave u središnjim bankama sve više pozivaju na oprez. Proteklog je mjeseca Mervyn King, guverner Engleske središnje banke, ustvrdio da su pomaci prema gore u valutama ostalih članica G7 u kombinaciji s održavanjem kineske i naftaške fiksiranosti na dolar uzrok ‘velikih valutnih napetosti’. Visoki dužnosnici FED-a zabrinuti su da bi posljednje rezanje kamata, imaju li se na umu loše ekonomske projekcije, moglo prouzročiti gubitak povjerenja u dolar, primjerice, ako bi izvoznici naftne odbili vratiti svoju zaradu u američku ekonomiju. To bi moglo prouzročiti krizu dolara i povisiti dugoročne kamatne stope i premije rizika na američka sredstva, što bi, pak, smanjilo učinak rezanja stopa. Tok štednje prema američkoj ekonomiji potiče nisku stopu globalnih realnih kamata i visoku potrošnju u Americi. Svi su svjesni da se to ne može održati unedogled. Nesposobnost Amerike da vlada sve većim trgovskim deficitom pomogla je padu dolara. Problem je da je pao samo prema euru, funti i valutama drugih razvijenih zemalja te nekih u razvoju, točnije demokratičnijih, koje ne mogu prisiliti građane da se odreknu potrošnje u korist Amerike. Ipak, promjena u tečaju ima klasični učinak. Američki je izvoz jeftiniji i nakon dugo godina napokon raste. Deficit bi, s druge strane, trebao pasti prvi put nakon 2001.

Za Ameriku, dakle, stvari nisu tako loše. Ostalima, čini se, sve manje pogoduju. Eurozoni, koja ima široko balansiran trgovinski račun, prijeti trgovinski deficit. Iako ga se lako može kontrolirati, Europljani će ga, vjerojatno, pokušati izbjeći i usporiti rast radije nego izvoz. Trgovinske trzavice između Europe i Kine mogu se samo zaostriti. U zemljama izvoznicama naftne vezanost na dolar prisiljava te prekrivane ekonomije da depreciraju na trgovinski uvjetovanom temelju u situaciji u kojoj bi bila bolja aprecijacija. Ishod su povišene cijene uvoza, rast inflacije i nemiri. Rezanje kamata u SAD-u prijeti inflatornom spiralom drugim zemljama. Kina, sa svojim legendarnim ‘offsetiranjem’ kapitalnog prihoda kupovanjem dolara danas se nalazi između čekića i nakovnja. Ako deprecira valutu, više cijene uvoza i nikad veća traženost za njezinim izvozom prijete povećanjem inflacije, što bi vlasti prisililo na još veću administrativnu kontrolu ekonomije. Ako, pak, revaluira valutu prema dolaru, suočit će se s gubitkom na deviznoj rezervi, od koje je bar 65 posto denomirano u dolarima.

Poplava kapitala prema zemljama u razvoju povisuje njihove tečajeve i stvara kratkoročno dobre uvjete, no na dulje staze moglo bi doći do pucanja. Iako analitičari tvrde da nijedan od problema vezanih uz pad dolara ne mora prouzročiti pucanje ove ili sljedeće godine, mala vjerojatnost smanjivanja globalne neravnoteže, čak i uza sve manji deficit američke tekuće bilance, svijet još čini ranijim na oštire korekcije. Kad presuši priljev kapitala, najteže će biti pogođene manje ekonomije zemalja u razvoju.

Putinovo obećanje na nedavnom kongresu najjače ruske stranke Jedinstvena Rusija da će prihvatiti da bude premijer ako Dmitrij Medvedev pobijedi na predsjedničkim izborima u ožujku 2008., smirilo je mnoge biznismene jer je to jamstvo da na velikom ruskom tržištu neće biti nikakve bure i neočekivanih negativnih promjena. Iako je Putin na spomenutom kongresu i poslije u intervjuu američkom tjedniku Timeu najavio da će kao predsjednik Vlade raditi bez promjena današnjih ovlasti premijera i predsjednika države, što znači da se neće mijenjati Ustav, svima je jasno da će i na novoj funkciji zadržati nepovršini autoritet. Uostalom, toga je svjestan i Dmitrij Medvedev, koji je izjavio da nimalo ne sumnja da će Vladimir Vladimirović i ubuduće koristiti svoj golemi politički i profesionalni potencijal i utjecaj u korist Rusije i njenih građana.

Putin, pak, tvrdi da će se, bude li izabran za premijera, baviti jedino rješavanjem socijalno-ekonomskih problema i da nema ambicija baviti se poslovima za koje je zadužen predsjednik. Dakle, držat će se Ustava Rusije. Obranom, međunarodnom politikom i drugim predsjedničkim dužnostima bavit će se novoizabrani predsjednik.

Kao i uoči parlamentarnih izbora, Putin i sada traži od Vlade da bez odlaganja rješava životne probleme: oni koji dobivaju plaću iz proračuna od prvog veljače dobit će povećanje od 14 posto, a vojna lica 18 posto. Razlog za povećanje jest što je inflacija danas veća od planirane. Medvedev i Putin imat će zajedničke zadatke: modernizaciju industrije, posebno dijela u kojem je u kompanijama većinski kapital državni, zatim poticanje poljoprivredne proizvodnje, jačanje socijalne sfere te rješavanje demografskih problema, što je osnova za prosperitet Rusije. Dakle, četiri nacionalna projekta za koje je do sada kao potpredsjednik Vlade bio zadužen Dmitrij Medvedev – stanogradnja, zdravstvo, obrazovanje i poljoprivreda – i dalje ostaju prioriteti, ali će, sada kao premijer, Putin kontrolirati ostvarenje planova. U spomenuta bi se područja u bližoj budućnosti trebalo investirati 18 milijardi dolara. Rečeno je, nimalo slučajno, da su to ‘investicije u čovjeka’. Medvedev je ovih dana doista s punim pravom rekao da Rusija danas ima priliku koja se dobiva jedanput u stotinu godina – da iskoristi sve resurse i ubrza tempo privrednog razvoja, što bi utjecalo na ukupni napredak zemlje.

U spomenutom intervjuu Timesu Putin se nije složio s tvrdnjom da se Rusiji posrećilo s cijenama nafta i da je to razlog prosperiteta. ‘Sreću imaju budale, a mi radimo od jutra do noći’, rekao je. Priznaje je utjecaj pozitivnih vanjsko-ekonomskih činitelja, ali i podsetio na vrijeme SSSR-a, kad su cijene nafta i plina letjelo u nebo, a rezultata nije bilo. ‘Danas provodimo drukčiju ekonomsku politiku, stvaramo rezerve i uvjete za razvoj razlilitih gospodarskih grana’, tvrdi Putin. Rusima više nije ambicija jednostavno crpit naftu i plin i prodavati ih po visokim cijenama – Rusija želi stvoriti suvremenu ekonomiju i upravo zato pridaje veliku važnost obrazovanju i znanosti. Pritom je za Putina iznimno važno stvari staviti u red, odnosno da nauči biznismene, ali i druge, da rade i žive u skladu sa zakonom, dakle da plaćaju porez, a ne pljačkaju državu i pune svoje račune u inozemstvu. To će biti jedan od njezovih najvažnijih premijerskih zadataka.

Putin kao premijer ni za koga neće biti enigma. Kao što obećava, jačat će financijsku disciplinu, ali će sigurno stvarati i bolje i stabilnije ozračje za sve koji žele poštano raditi.