Piše: Gordana Gelenčer

Hrvatsko kućanstvo slabo razmišlja o mirovini, većinom štedi u bankama, pri čemu štednja ostvaruje prinose na razini inflacije. Dakle, ne povećava, nego samo održava vlastitu kupovnu moć, a sva su ulaganja manje-više kratkoročnoga daha.

Brzo razvijajuće tržište kapitala i prilična otpornost na padanje svjetskih burzovnih indeksa omogućili su kućanstvima Srednje i Istočne Europe još jednu rekordnu godinu gomilanja bogatstva. Analitičari Unicredit Grupe procjenjuju kako će do kraja ove godine 12 zemalja regije raspolagati financijskim bogatstvom od 718 milijardi eura, što je približno jedan posto svjetskog bogatstva i 59 posto BDP-a regije. To je 20 posto više nego u 2006. Takav ubrzani rast (najveće ubrzanje očekuje se u Rusiji, Bugarskoj, Rumunjskoj i Turskoj) do 2009. godine trebao bi pogurati ukupno financijsko bogatstvo na 64 posto udjela u BDP-u. U strukturi imovine još uvijek preteže klasična štednja u bankama. Udjel je takve štednje u ukupnoj imovini, ovisno o zemlji, od 48 posto u Estoniji do 79 posto u Bugarskoj. U Hrvatskoj je dalje viših 71 posto. No Hrvatska je lani imala najdiničniji rast financijske imovine stanovništva, čak 11,5 posto novih bodova u odnosu na 2005. I to zahvaljujući ulaganjima u dionice, mirovinske fondove i životna osiguranja.

Hrvatska kućanstva se, uz slovenska i češka, prema svim pokazateljima (udjelima imovine, obveza, neto imovine u BDP-u, per capita imovini i obvezama) svrstavaju u vrh analizirane skupine zemalja Srednje i Jugoistočne Europe. On tvrdi da bi ukupna financijska imovina stanovništva Hrvatske već iduće godine mogla premašiti BDP zemlje.

To je posljedica rasta standarda, ali to ne znači da sve kategorije stanovništva jednako sudjeluju u rastu imovine – sam porast ne govori ništa o distribuciji novonastale štednje. Procjena rasta financijske imovine do razine BDP-a je ostvariva, ali hoće li se to dogoditi već iduće godine ovisi o nastavku trenda rasta fondovske industrije. A njihova imovina, kaže Novoselec, raste iz dva izvora – novih uplata i porasta vrijednosti postojeće imovine, dakle prinosa. Uz visoke stope prinosa i rast ulaganja veći od porasta klasične štednje, izjednačenje financijske imovine i BDP-a moguće je u 2008, misli Novoselec.

Štednju i ulaganja najviše potiču rast cijena nekretnina (oko 15 posto na godinu) i bum tržišta kapitala (dionički su indeksi rasli 50 do 60 posto na godinu). No ne treba zanemariti ni utjecaj vraćanja duga umirovljenicima što se, kaže Hrvoje Dolenc, analitičar Raiffeisen banke, prelije u banke, fondove, dionice i IPO-e. Burza je još uvijek najatraktivnije mjesto za štednju, ali posljednji je pad vrijednosti dionica dobrodošlo osvještenje novim investitorima, koji su kad-tad morali shvatiti da burza ne donosi samo odličnu zaradu nego i potencijalni gubitak.

Klasična štednja, kojoj pribijavaju ulagači skloni manjem riziku, i dalje će dominirati u strukturi imovine. No za veći zamah stambenih štedionica i dobrovoljnih mirovinskih fondova potrebna je jača promidžba, misli Dolenc, jer uz atraktivne prinose fondova i dvoznamenka zarade malo tko razmišlja dugoročno. Ulaganje u fondove i nekretnine više neće imati tako dinamičan razvoj kao posljednjih godina.

Istočnoeuropska tržišta kapitala već su pregrijana – cijene dionica i udjela u fondovima nemaju temelj u rezultatima poslovanja poduzeća pa će, procjenjuje Gerald Gröstenberger, član Uprave Grawe osiguranja, doći do znatnijeg usporavanja. Ne bi trebao senzacionalno rasti ni sektor nekretnina, posebno gospodarskih i poslovnih namjena u većim gradovima. Iako će se gradnja ispuhati, Gröstenberger očekuje porast osiguranja objekata i stambenih prostora, jer tu još nije iscrpljen tržišni potencijal. Naime, posljednjih je godina sagrađeno mnogo objekata velike vrijednosti koji se, ne samo zbog uvjetovanja kreditora, moraju osigurati. S obzirom na to da turizam svake godine postiže rekordne rezultate, rada se potreba za osigurateljnim proizvodima namijenjenim malim i srednjim poduzećima koji čine velik dio turističke ponude, procjenjuje Gröstenberger.

Igor Pavlović, član Uprave PBZ Investa, pak, kaže da je izravno ulaganje na tržištu kapitala (Ina, T-HT) ili kroz fondove, na temelju dvoznamenkaških godišnjih prinosa, naglo povećalo financijsku imovinu Hrvata. Tome treba pridodati prodaju nekretnina, prije svega na obali. Najveći dio tog novca završio je u depozitnoj bazi banaka. Tri su faktora najviše utjecala na rast imovine kućanstava – povjerenje, kapitalizacija i nekretnine, tvrdi Pavlović. Danas je imovina kućanstava dominantno ‘pospremljena’ u nekretnine (oko 840 milijardi kuna) i depozite (oko 115 milijardi) u bankama. U fondovima je samo 18 milijardi kuna, dok je imovina u Europi ravnomjerno podijeljena na klasičnu bankarsku, dobrovoljnu mirovinsku štednju i ulaganje u dionice. Iz toga Pavlović izvlači zaključak da hrvatsko kućanstvo slabo razmišlja o mirovini, dominantno je izloženo štednji u bankama koja ostvaruje prinose na razini inflacije, dakle ne povećava nego samo održava vlastitu kupovnu moć, a sva su ulaganja manje-više kratkoročnoga daha.