Poduzetnici

Svaka se žena barem jednom žrtvovala zbog mode, ‘uspela’ se na visoke potpeticice i uukla u neudoban ali prekrasni komad obuće, iz jednostavnog razloga – da bude ženstvena i lijepa. Dakako, pritom se nije osvrta na visoku cijenu a da pritom nije marila koliko ju je to stajalo novca.

Povodeći se za tim, laiku bi se činilo da je bavljenje modom sigurna poduzetnička niša. No, zade li među statističke podatke i provjeri li koliko se dućana odjeće ili obuće otvori na godinu, a koliko ih se zatvori, i laiku postane jasno da je riječ o vrlo rizičnom biznisu.

Tako si je prije osamnaest godina i Splićanka Linda Matijević postavila slično retoričko pitanje – može li opstati privatni dućan s cipelama visoke mode?!

• Brzo sam dobila potvrđan odgovor, ali uz veliki trud i promišljenu strategiju poslovanja. Oduvijek sam voljela lijepe i fine cipele. Svoje-dobno su djevojke iz moje generacije cijelu noć putovale do Trsta samo da bi kupile cipele iz snova. Stoga sam odlučila u svom gradu otvoriti takav dućan s ekskluzivnom robom – počinje svoju priču Karla, vlasnica lanca dućana obuće i modnih torbica Matijević eksport import.

Ta je diplomirana ekonomistica nakon završetka studija uvidjela da će se teško zaposliti u banci, a bankarstvo joj je još za studenskih dana bio profesionalni san. Naposljetku se, uz suprugov poticaj, odlučila na privatni biznis.

Tako je početkom devedesetih tvrtka gospode Matijević bila jedna od prvih 100 privatnih tvrtki koje su registrirale svoje djelatnosti. Tada Split nije imao takvih dućana pa su zato Splićani Karlin dućan u Slavićevoj ulici doživjeli kao prodavaonicu ekskluzive.

• Znala sam samo da volim lijepe cipele, ali nisam znala prepoznati finoču izrade cipele i kvalitetu materijala. Suprug i ja smo najprije obišli Milanski sajam, jedan od najznačajnijih sajmova obuće u Europi. Tada sam počela pronicati sve tajne dobre cipele, kako bih znala odabrati što želim u svom dućanu – priča Matijevića.

Prva tvrtka s kojom je počela surađivati i uz koju je i danas vezana talijanski je proizvođač Loriblu, poznat po izradi visokokvalitetne obuće, a ujedno je bio i jedini kadar pratiti njene potrebe i želje.

Slovenska, pak, privatna manufaktura Grošelj koja izrađuje karijel torbice, isto je tako dizajnerska kuća od koje je poduzetnica mnogo naučila o toj industriji i s kojom surađuje od samih početaka.

• Sada već možemo govoriti o četvrtdesetak brenda koji su zastupljeni u mojim dućanima, i to ne samo iz Italije već i iz drugih europskih zemalja kao, primjerice, Fabi, Giancarlo Paoli, Roberto Botticelli, Anna Sui, Allessandro dell’Acqua, Blumarine, Giuseppe Zannotti za obuću, te Francesco Biasia, Piero Guidi, Valentino, Just Cavalli, GFFerre i Groselj za torbice. Dobila sam čak neke ponude inozemnih partnera za franšizu Karle. No, moja je strategija uvijek ići korak po korak – priča Karla.

Možda je još važnije to da su inozemni kolege prepoznali Karlu kao uspješnog partnera, pa danas, zahvaljujući ugledu, sama naručuje kolekciju koja se radi isključivo prema njenim skicama i željama.

Zbog toga je i ušla u taj posao, kao što kaže, i spremno premošćuje sve tekuće probleme s kojima se svakodnevno susreće u radu.

• Od presudne je važnosti bilo to što sam uvijek radila u svojim prostorima. Umjesto da sam plaćala visoke najmne, otplaćivala sam rate kredita – ističe poduzetnica.

Upravo u tome i vidi jedan od razloga svoga postupnoga a danas već sigurnoga poslovnog uspjeha. Tvrđi da je prva godina poslovanja uvijek godina uhodavanja, jer treba proći i vremena da se kupci naviknu na novootvoreni dućan. Zbog toga bi joj bilo mnogo teže opstati da je morala unajmiti prostor i mjesečno se brinuti kako podmiriti troškove, sve dok od prodaje ne počne stizati zarada.

• Nakon nekog vremena otvorila sam drugi dućan u Splitu, a 1993. godine prvi u zagrebačkoj Vlaškoj ulici – kaže.

Iako su se u jednom razdoblju naglo počeli otvarati dućani s obućom visoke mode, pa ih je u jednom trenutku bilo čak devet, ubrzo su se domino efektom zatvarali, jer jednostavno nisu uspjeli opstati. Ključ je u tome, pojašnjava gospoda Matijević, da kolege nisu znali osjetiti bilo niti pogoditi ukus svoje klijentele.

Danas se Karlini dućani, uz šest splitskih i dva zagrebačka, nalaze i u Zadru i Dubrovniku, a tvrtka ima temeljni kapital od 1,21 milijun kuna.

• Cijeli proces, od trenutka narudžbe, izrade do isporuke cipele, carinjenja, poreznih dadžbina sve do trenutka izlaganja na policama, mora besprijekorno funkcionirati. Svako kašnjenje ili neki problem u bilo kojem segmentu može imati ozbiljne posljedice, a s takvim se stresom nije lako nositi.

Na godinu poduzetnica Matijević proda i do 20 000 pari ekskluzivne muške i ženske obuće te desetak tisuća torbica. Tvrtka uveze oko milijun i pol eura robe, što se čini impozantnom zaradom, no uvezenu robu treba i prodati.

• Godinama izgrađuju svoju tvrtku. Učim na pogreškama jer uvijek ima promašenih modela i loših poteza. No, to je dio poslovanja. Ali, onaj kreativni dio, kad slažem i formiram svoju buduću kolekciju, nadahnjuje me i pruža odgovor na pitanje zašto sve to uopće radim. Snagu pronalazim u svom osjećaju za estetiku i umijeću prepoznavanja onoga što će osvojiti moje kupce. Odlasci na sajmove služe mi za upoznavanje trendova u nadolazećoj sezoni. Često su mi u prvi trenutak šokantna neka dizajnerska ostvarenja, koja poslije početna percipirati kao ekskluzivnu kolekciju koju ću prilagoditi i svojoj klijenteli – priča.

Koliko je specifičan ukus Karlinih kupaca, većinom pripadnica ljepšeg spola, ilustrira i prošlogodišnja situacija sa salonkama s paukovom mrežom.

• Naručila sam nekoliko pari cipele optočenih jednobojnim Swarowski kristalićima s motivom paukove mreže u istoj boji kao i kristalići. Nakon što su te cipele, bez obzira na to što su ipak bile malo skuplje, ‘planule’ u jedan dan, od svog sam dobavljača zatražila da mi pošalje još desetak pari. Međutim, u toj su narudžbi bile salonkice s crnom paukovom mrežom, što se nije svijjelo mojim kupcima, pa je cijela narudžba vraćena – tumači poduzetnica.

Nadolazeća se kolekcija planira i do šest mjeseci unaprijed i već se u listopadu kreira kolekcija za proleće i ljeto iduće godine.

Tvrtka ima 32 zaposlena. Dalmatinsko poslovanje drži gospoda Matijević s uskim timom suradnika, dok se promidžbom i marketingom u Zagrebu bavi njena kći Vinka, diplomirana ekonomistica, jedno od četvero djece.

Tako je prošle godine uspješna majka baš upravo zbog osobitog uspjeha u poslu, s jedne, i obiteljskog angažmana, s druge strane, proglasena poduzetnicom godine Šplitsko-dalmatinske županije.

• Ugodno sam iznenađena i vrlo mi laska takvo priznanje, ali sam prije svega dirnuta time da su bili prepoznati trud i ljubav koje ulažem u svoj posao – dodaje.

Osim profesionalnih i obiteljskih ostvarenja, Karla je ujedno i članica Mense i redovita sudionica organiziranja različitih humanitarnih akcija u Splitu.

• Trudim se novac uložiti u društveno korisne projekte kako bih svojim radom pomogla i onima kojima je pomoć doista potrebna.

Naša karizmatična sugovornica otkrila nam je vrlo iskreno i otvoreno da se ne veseli ulasku u Europsku uniju. Ističe da je zabluda otvorenost europskog tržišta zbog toga što je ono već popunjeno.

• Banke su nas, većinom u stranom vlasništvu, već dovoljno stjerale u kut. Mislim da će država morati pametno odigrati i zaštiti postojeće poduzetnike, jer se nećemo imati kamo širiti, s obzirom na to da je strano tržište već odavno podijeljeno – objašnjava.

Idući projekt u koji ulazi poduzetnica Matijević web je prodaja proizvoda i planirano otvorenje novih dućana.

Ako je vjerovati rečenici nezaboravne Marylin Monroe koja glasi: ‘Dajte mi cipele s visokim štiklama i na njima ću osvojiti svijet’ – onda je sigurno, u šali zaključuje poduzetnica, da bez obzira na nadolazeće tržišne promjene neće izgubiti svoju klijentelu koja vjeruje njenom ukusu, prepoznajući u Karlinim dućanicima eleganciju, ekskluzivnost i stil, kako god velik, egzotičan i cijenom pristupačniji bio budući strani konkurent na domaćem i globalnom tržištu.