Predstavljena knjiga vinska škola

Knjigu Vinska škola njemačkog pisca o vinu Jensa Priewe, predstavljenu uoči božićnih blagdana kao izvrstan dar za ljubitelje vina početnike, ali i one koji o vinu već podosta znaju, na hrvatskom su jeziku izdali varaždinska tvrtka Stanek i Kutjevo. Na gotovo 150 stranica Vinska škola je, moglo bi se reći, predstavila gradivo osnovne i srednje škole o, kako sâm autor kaže, najljepšoj namirnici na svijetu. Redom se navode informacije o ispravnom rukovanju s vinom, otvaranju boce, posluživanju vina, njegovim aromama i okusima, utjecaju na zdravlje, pa čak i ublažavanju posljedica prekomjerne konzumacije, kupnji i skladištenju u stanovima ili kućama s podrumom te osnove slaganja vina i hrane. Veliko je poglavlje posvećeno i vinu kao kapitalu, odnosno kao investiciji.

Pravilnim odabirom vina može se postići dobit i do 100 posto po godini, piše autor i odmah dodaje da najveću zaradu neće donijeti stara, nego mlada vina. Sigurno ulaganje bit će, tvrdi Jens Priewe, kupnja svakog vina kojem kontroverzni američki kušač vina i vinski pisac Robert Parker dodijelio 99 ili 100 bodova. Samo tjedan ili dva nakon što Parker objavi svoje ocjene, takvim vinima cijena skače barem dvostruko. Kad je riječ o najglasovitijim i najskupljim vinima, Priewe upozorava da za njihovu kupnju nije dovoljno imati novac. Ona su uglavnom unaprijed rasprodana, a mali broj boca koji je na tržištu veletrgovci uglavnom čuvaju za dugogodišnje dobre kupce, i to u paketima.

Tko kupi vina za 5.000 eura, dobit će možda i pravo da kupi još jednu bocu Château Petrusa, primjerice, za 1.500 ili 2.000 eura. Ima još nekoliko trikova za one koji kupnjom vina ulažu novac. Trebaju kupovati vina u većim buteljama, magnumima od 1,5 litre ili dvostrukim magnumima ili čak i većim, do 12 litara. Takva su vina rijetka, pa će pri kasnijoj prodaji postići višu cijenu. Vrijednost vina će više rasti i ako se kupi cijeli karton, ali poslije i prodaje u kompletu s kutijom. Ulaganje potpuno bez rizika je kupnja vina Château Mouton-Rotschild, čiju etiketu svake godine radi drugi umjetnik svjetskoga glasa. Dosad su to radili Dali, Picasso, Miro itd., ali i princ Charles, primjerice. Te su boce podjednako cijenjene zbog neprijeporno vrhunskog vina, kao i zbog posebnih etiketa.

I dok je cijela knjiga doista ozbiljno gradivo vinske škole, poglavlje o vinskih zabludama je poput slobodne aktivnosti. Autor jednostavno objašnjava kako je važno da se vino otvori kad je na vrhuncu, a za 95 ili čak i više posto vina to je pet godina nakon berbe. Upozorava i na to da se, iako su vina u posljednjih 10 godina veoma poskupljela, još može pronaći izvanrednih vina koja na policama trgovina stoje manje od 10 eura po butelji. Nažalost, ili možda na sreću, koja su to, može se doznati samo dugotrajnim istraživanjem, odnosno kušanjem tih vina.

Priewe bez milosti razotkriva i mit o francuskim vinima izgrađen na vinima iz Bordeauxa i Burgundije, a takvih je u Francuskoj samo 10 posto. Osim toga, samo je mali dio bordoških i burgundskih vina među izvanrednima. A izvanredna vina dolaze i iz Španjolske, Italije, Kalifornije, Australije, Austrije i Njemačke. Nekima od njih, objašnjava, na slijepim su kušanjem i francuski ocjenjivači dali više ocjene nego francuskim. Ponosno možemo odati da i neka hrvatska vina ulaze u tu kategoriju. U knjizi su, s obzirom na to da je Kutjevo suizdavač, u posebnom poglavlju o Kutjevačkom podrumu navedena i najbolja kutjevačka vina, obična i predikatna, a ukratko je predstavljena i arhiva, koju se nikad nije rasprodalo, pa je ostala najbogatija u Hrvatskoj.