Pripremilo: Sandra Babić i Bojana Božanić

Pokazalo se da se ljudi ne transformiraju u sasvim drugačija bića čim zakorače u virtualni svijet. Jedina razlika između tog i stvarnog svijeta je u tome da virtualni korisnicima omogućava da bez kritike i cenzure istraže i izraze dio svoje osobnosti.

Čudno je kako vrijeme provedeno u virtualnom svijetu mijenja moju percepciju stvarnog. S tom se izjavom složio jedan od trojice ispitanika globalnog istraživanja koje je nedavno provela agencija Proximity Worldwide. Potaknuti činjenicom da je internet postao nezaboravan dio života te raspravama koje su krenule o fenomenu Web 2.0, istraživači su poželjeli dobiti odgovore na pitanja kako se ljudi ponašaju na internetu, po čemu se taj život razlikuje od stvarnog te koja je razlika između mitova i stvarnosti koji se vežu uz internet. Kako kažu u agenciji, istraživanje im je omogućilo da shvate kako Web 2.0 utječe na ponašanje potrošača i što brendovi trebaju poduzeti da bi ostali jaki i uspješni.

Tehnologija je oduvijek oblikovala kulturu i donosila socijalne promjene, ali snaga kojom danas utječe je bez presedana. Nastanak Web 2.0 olakšao je demokratizaciju medija i globalno jačanje običnih ljudi, zbog čega su brendovi prisiljeni prilagoditi se novonastalim okolnostima i uključiti se žele li preživjeti. Novo je poglavlje u evoluciji komunikacije putem interneta počelo, a ignoriranje virtualnih svjetova poput Second Lifea i socijalnih mreža kao što je Facebook i MySpace postalo je gotovo nemoguće. Istraživanje je počelo razmatranjem osoba koje se kriju iza virtualnih identiteta, otkrivajući je li riječ o ljudima koji su sramežljivi ili puni samopouzdanja, što ih to u realnom svijetu tjera da bježe u virtualni te koja je alternativa postojala prije Web 2.0. Istraživanje je provedeno u 19 zemalja i to na način da je više od 3.800 ljudi sudjelovalo u online anketi kako bi se istražile socijalne mreže, virtualni svjetovi kao i stavovi o brendovima. Osim toga, vođeni su razgovori jedan na jedan s psihologima i kulturologima, analizirana je virtualna okolina i sociološko-kulturološko značenje fenomena, a provedeni su i dubinski intervjuji.

Vjerovali ili ne, istraživanje je pokazalo da se ljudi ne transformiraju u sasvim drugačija bića čim zakorače u virtualni svijet. Jedina razlika između tog i stvarnog svijeta jest u činjenici da virtualni korisnicima omogućava da bez kritike i cenzure istraže i izraze dio svoje osobnosti. Upravo u tome leži prednost interneta. Naime, uobičajena je praksa marketinga da prema unaprijed određenim kriterijima (dob, spol, stil života) ciljaju na određeni segment potrošača. Nije li onda logično da bi se brendovi trebali fokusirati na internet ne bi li otkrili koji dijelovi sebe potrošači skrivaju od očiju javnosti. S obzirom na to da ne pristupaju ‘kupcima’ već ‘individualcima’, pravi je izazov otkriti način na koji brendovi mogu i u virtualnom svijetu primijeniti marketinške strategije. Prvo bi trebalo otkriti što se zapravo zbiva iza ekrana i koji su od popularnih mitova ništa drugo nego – gluposti.

Još do nedavno mislilo se da se računalnom tehnologijom služe vrlo inteligentni, ali asocijalni dečki s naročitim s debelim staklima. No, kako je to lijepo objasnio Rubin Steiger, osnivač Millions of Us, pogrešno je misliti da se internetom služe samo ‘luzeri’.

Koliko ljudi, toliko ćudi, reklo bi se u stvarnom svijetu, a, bogme, u posljednje vrijeme i u virtualnom. Naravno, postoje razlike u pristupu internetu. Primjerice, tinejdžer koji vrijeme troši igrajući online igre vjerojatno vodi sasvim običan život i izvan okvira interneta, odnosno pristupa mu na jednodimenzionalan način. S druge strane, trudnica koja želi saznati sve o tome što treba djetetu koje je na putu na internetu će se povezati s rodiljama diljem svijeta te s njima razmjenjivati osjećaje, znanja i iskustvo. Njoj tada internet postaje centar svijeta. Kako istraživanje pokazuje, prava je istina o ponašanju na internetu negdje između. Korisnicima aktivnosti na internetu naprosto postaju integralni dio života.

Ta teza ujedno razotkriva još jedan mit o ponašanju na internetu. Kako stoji u istraživanju, čovjek već stoljećima poseže za načinima koji bi ga udaljili od stvarnosti. Bilo da su se služili drogom i alkoholom ili meditirali, tim je ljudima zajednička želja da se maknu od onoga gdje jesu i budu tamo gdje bi htjeli biti. Isto tako, dugo se vjerovalo da je internet također sredstvo za bijeg. Međutim, u novije vrijeme polagano se briše granica između stvarnosti i realnosti kad je on u pitanju. Istraživači su naveli da online zajednice ocrtaju svakodnevni život, odnosno nalikuju kratkim razgovorima koje vodimo, površnim relacijama koje gradimo i životu u stalnom pokretu. Drugim riječima, nekima je virtualni svijet jednako realan kao ustajanje i doručkovanje. Dakle, aktivni virtualni život može utjecati na ponašanje ljudi u svakodnevici. Primjerice, jedan je sudionik istraživanja, francuski student Mathieu, povjerio kako se njegova ‘offline’ osobnost promijenila otkako sate troši ‘online’. Kaže da je postao druželjubiviji i samouvjerljiviji nego ranije.

S vremenom ljudi će shvatiti i da je teza da alter egos korisnika interneta nemaju nikakve veze s njihovim pravim identitetom. Naime, Proximityje istraživanje je pokazalo da ‘avatar’ (popularan naziv za virtualna alter egos) u velikoj mjeri imaju karakteristike njihovih stvaratelja.

U svima leže različite ličnosti. Internet je jedinstveno sredstvo temeljem kojeg korisnici mogu izraziti ono što inače kriju – stoji u istraživanju koje je otkrilo da usprkos uvriježenom mišljenju da na internetu vlada anarhija i bezvladje rezultati pokazuju suprotno.

Virtualan svijet ima striktna pravila ponašanja i uključivanja, a neprilike ponašanje kažnjava se čak i strože nego u stvarnom svijetu. Peti mit razotkriven u istraživanju jest da internet služi samo pornografima. Dakako da svi korisnici traže nešto, neki tip uzbuđenja, ali to nešto uvelike varira od korisnika do korisnika. Iako će mnogi reći da se internet igra s umom korisnika, još uvijek je nejasno je li nastanak interneta uzrokovao, promovirao ili pridonio društvenoj apatiji i introvertiranosti pojedinaca. S druge, pak, strane, nije teško pronaći primjere ljudi koji su postali žrtve interneta. Neki od sudionika naveli su da su im se ljubavne veze raspale upravo zbog toga što su previše vremena provodili na internetu, za neke je internet postao opsesija, a u rijetkim slučajevima virtualni je svijet postao ispunjujući i važniji nego stvarni. No, isto tako socijalne mreže, online igraonice i blogovi postali su mjesto na kojem se sreću ljudi iz cijeloga svijeta koji to prije nisu mogli, na kojem dobivaju potporu i ostvaruju nova prijateljstva. Marketingašima stoga ne preostaje ništa drugo nego da zasuču rukave i urone u svijet interneta kako bi otkrili kako opstati na webu. Pritom je korisno znati da potrošači od brendova u virtualnom svijetu očekuju da će zadovoljiti njihove potrebe i, prije svega, biti korisni, pa je zadatak brendova da zajedno s potrošačima sudjeluju u unapređenju virtualnog svijeta. Također, brendovi bi trebali gajiti individualni pristup prema korisnicima te se prilagođavati promjenama.