Home / Tvrtke i tržišta / Cenzura na internetu ili zaštita autorskih prava

Cenzura na internetu ili zaštita autorskih prava

AT&T, negdašnji divovski telefonski monopolist Bell, s NBC Universalom i Waltom Disneyjem pregovara o uvođenju sustava kojim će se boriti protiv ilegalne distribucije showova i filmova spomenutih tvrtki. No telekom kao nadzornik vladao bi velikim dijelom američkog interneta.

Nešto se malo prašine podiglo nakon što je Google predstavio tehnologiju kojom može filtrirati videoulomke, što su neovlašteno objavljeni na njegovu web servisu YouTubeu. Ionako je YouTube pod stalom paljbo velikih medijskih kompanija jer udomljuje videoclipove koji predstavljaju povredu autorskih prava. No, najava AT&T-a o tome da će uvesti sličan sustav preko cijele svoje golome širokopojasne mreže izazvala je burne prosvjede u Sjedinjenim Državama.

Taj je telekom u pregovorima s NBC Universalom i Waltom Disneyjem o uvođenju u sustav za prijenos podataka internetom sustava za prepoznavanje sadržaja, koji je izradila mala tvrtka Vobile. Spomenuta tehnologija bila korištena protiv ilegalne distribucije show-programa i filmova spomenutih tvrtki. Kritičari kažu da bi dodjeljivanje telekomu uloge nadzornika nad velikim dijelom američkog interneta – neki kažu da čak pola mrežnog prometa na neki način prolazi AT&T-ovom mrežom – prijetilo privatnosti korisnika, slobodi govora i pravu na pristup pod jednakim uvjetima. Do sada se uglavnom o filtriranju videa i sadržaja drugih medija govorilo u kontekstu pojedinih siteova, poput YouTubea i njihova korištenja takve tehnologije.

Stručni izvori govore da su AT&T i Disney ubacili više od pet milijuna dolara u Vobile, a očekuje se da će ih slijediti NBC Universal. Iako je AT&T priznao tu investiciju, objavio je da još nije donio definitivnu odluku o izboru tehnologije kojom će se koristiti u svojoj antipiratskoj borbi, ali nije potvrdio razgovore niti s Disneyjem, niti s NBC Universalom, koji je u vlasništvu General Electrica. U nedavnom intervjuu AT&T-jev generalni direktor Randall L. Stephenson izjavio da njegova korporacija traži tvrtke-početnike koje razvijaju obećavajuću tehnologiju filtriranja te da razgovaraju s filmskim studijima i drugim proizvođačima sadržaja jer su primijetili da je masa sadržaja koja se prenosi njihovom mrežom – ilegalna.

Velikim bi hollywoodskim studijima i TV mrežama takav sustav bio dobrodušao. Stvorio bi, naime, svojevrstan prostor bez pirata u kojem bi oni bili sigurni u naplatu gledanja svojih filmova i programa. Direktori medijskih kuća kao argument ističu da bi takva zaštita dovela do toga da ponude više svojih najboljih stvari online i to po nižoj cijeni. Potrošači bi dobili legalan način da bez opasnosti od virusa dođu do videosadržaja. Vrijeme downloadanja bi se možda skratilo jer bi manje neautorisiranih datoteka istodobno putovalo mrežom.

U vrijeme kad bilo koji videouradak – od 30-sekundnog kućnog videa do cjelovečernjih filmova, čije snimanje stoji 100 milijuna dolara – može biti poslan netom pomoću samo nekoliko klikova mišem, autori sadržaja zahtijevaju jamstvo da im djela neće biti ukradena. Google je tako svoj sustav filtriranja koji automatski traži piratizirane sadržaje na YouTubeu prikazao u listopadu, sedam mjeseci nakon što ga je tužio Viacom za milijardu dolara. Samo nekoliko dana poslije konzorcij medijskih kuća, među kojima su Disney, Microsoft, News Corp. i NBC, izdalo je preporuke o tome kako se s teovii mogu boriti protiv pirata.

Iako je AT&T u lipnju objavio da će u suradnji s Hollywoodom i glazbenom industrijom raditi na razvoju tehnologije za filtriranje kojom će sprječavati kršenja autorskih prava, stručnjaci iz te branše govore kako realni napredak nije postignut. Vijesti o konkretnijim planovima su u stvari samo glasni krici u tami zagovornika prava na privatnost koji su već lupili po prstima najveću telefonsku kompaniju u SAD zbog njezina pomaganja Bushevoj administraciji da prisluškuje telefonske linije svojih državljana u potrazi za informacijama o terorizmu.

Osim toga, pojavila su se i pitanja o slobodi govora. Što se, primjerice, događa ako filmski kritičar ili politički aktivist, u svom radu iskoristi autorski filmski isječak? Jer, kako svi priznaju, nema tog filtra koji će znati prepoznati koristi li se neka osoba isječkom u autoriziranoj, legalnom ili zakonski dopustivom obliku. Također, zagovornici slobode govora navode i da su pirati domišljaji, pa bi korištenje AT&T-ova sustava samo natjeralo profesionalne pirate da kriptiraju datoteke. Direktori studija pak inzistiraju na tome da oni žele uhvatiti pirate koji to rade na veliko, ali priznaju da se igraju mačke i miša te da nijedan sustav nije 100 posto pouzdan.

Izvori bliski tvrtkama tvrde da je jako malo toga odlučeno o detaljima rada sustava koji bi trebao proraditi potkraj 2008., iako su u pregovorima sudjelovali Stephenson, Robert A. Iger, generalni direktor Disneyja, i Jeff Zucker, predsjednik i generalni direktor NBC Universal. Vobileova tehnologija radi dvije stvari: iz svake digitalne datoteke izvlači niz bitova – nazvanih video-DNK koji služe kao digitalna osobna iskaznica svakom filmu. Podatke koji se prenose kroz AT&T-ovu mrežu propuštaju kroz ormarne Vobileovih servera koji će tražiti podudarnosti. U nedavnom testiranju takvih sustava koje je održalo Udruženje filmaša Amerike Vobile je postigao puno bolje rezultate od desetak sličnih sustava u detektiranju piratiziranog sadržaja.

AT&T testira Vobileovu tehnologiju od početka prošloga. No, osim opsežna posla da je implementira unutar svoje gome mreže, AT&T također radi na planu predstavljanja tog programa potrošačima. Jedna je mogućnost da se isprva koncentriraju na tu tehnologiju kao na način da se filtrira ilegalni sadržaj, poput dječje pornografije, za što neki analitičari kažu da će tu tehnologiju učiniti mnogo nevidnijom.

Jasno je i da taj sustav filtriranja može poboljšati AT&T-ov business razdvajajući ga od desetaka telefonskih tvrtki, iznajmljivača linija i pružatelja usluga spažanja na internet (eng. Internet Service Provider – ISP) koji pokušavaju sklopiti dogovore s medijskim kompanijama. Također, to može osloboditi milijarde dolara u investicijama i napraviti prostora za plaćeni sadržaj eliminacijom piratskih datoteka, koje prema nekim procjenama, čine polovicu prometa na internetu.