Menadžerske plaće

Nedavno su dioničari jedne domaći tvrtke koja već dugo bilježi gubitke u poslovanju tražili menadžere sposobne za poslovni preokret, pretvaranje minusa u plus i naravno rast i razvoj. Znali su da takav kadar neće biti jeftin i kad su na razgovor za posao pristigla tri menadžera s iskustvom rada u re-nomiranim kompanijama, bili su ih spremni dobro platiti. Ostali su u šoku kad su tri menadžera izjavila da uz plaću žele 20 posto buduće dobiti poduzeća i to one prije oporezivanja, amortizacije i kamata. Budući da je tvrtka u gubitcima, menadžerski trojac u prvoj bi godini dobio malo ili ništa, ali ako bi im uspjelo podići tvrtku iz pepela, razmisli su dioničari, dobili bi jako mnogo.

Menadžeri posao nisu dobili, ali taj primjer pokazuje koliko domaći menadžerski kadar koji preuzima odgovornost za rast kompanije može biti skup za dioničare. Dok se u Hrvatskoj pravi mali rat vodi za zakonsko određivanje minimalne plaće radnika i sindikati licitiraju iznose učestalo spominjući riječ ‘potplaćeni’, menadžerske su plaće tabu tema i jedna od onih stvari za koju će svaki poslodavac pa i menadžer reći da ju je neukusno spominjati. Dok je tako, radnici će vjerovati da su menadžeri preplaćeni.

Ipak, postojeća logika prema kojoj se o plaćama ne govori mogla bi se u iduće dvije godine izokrenuti i plaće menadžera, kao i njihovi bonusi i ostali modeli financijskih nagrada posebno u velikim privatnim kompanijama mogli bi i u Hrvatskoj postati predmet javne rasprave. Tako bismo se približili onome što volimo nazivati razvijenim Zapadom, jer u SAD-u se Kongres bavi transparentnošću novčanih primitaka menadžera, a mnogi su analitičari skloni tvrditi da pohlepa u korporativnoj Americi počinje štetiti kapitalizmu. U Njemačkoj se Socijaldemokratska stranka (SPD) javnosti obraća priopćenjem koje kaže da su nepravedno visoke menadžerske plaće i otpremnine društveni i politički problem.

Kompanijska izvješća ubuduće bi trebala sadržavati podatke koje je THT objavio u svojem prospektu prilikom IPO-a o primicima svojih članova Uprave. Tako je javnost iz tog prospekta doznala da je THT svojem predsjedniku Ivici Mudriniću za 2006. godinu isplatio 3,9 milijuna kuna u bruto iznosu. Fiksna bruto plaća prvog čovjeka THT-a bila je 1,9 milijuna kuna, dok je varijabilni dio njegovih primitaka bio 1,6 milijuna kuna, a drugi bruto primici 413,800 kuna. Tijekom prvih šest mjeseci lanjske godine THT je Mudriniću isplatio 970.600 kuna fiksne bruto plaće, a vrijednost drugih bruto isplata dosegla je 161.100 kuna.

Irene Jolić Šimović je tako u 2006. godini od THT-a ukupno dobila 2,6 milijuna kuna bruto, a u prvih šest mjeseci lanjske godine zaradila je 928.200 kuna bruto. Jolić Šimović nije cijelu godinu radila na mjestu članice Uprave zadužene za ljudske resurse, pa u prospektu stoji da su njezini primici od kolovoza 2006. kad je imenovana do prosinca iznosili 627.800 kuna, a u prvih šest mjeseci lani THT joj je isplatio 536.400 kuna. THT je izvijestio i to da je prelaskom na novu dužnost Ireni Jolić Šimović fiksna plaća povećana 22,2 posto. Poldruča je imenovan na mjesto člana Uprave zaduženog za tehniku i informacijske tehnologije u ožujku 2007. godine, a do lipnja iste godine isplaćeno mu je 425.900 kuna bruto.

Smatra se da su osnovne plaće članova uprava u velikim kompanijama između pet i šest tisuća eura na mjesec, dok one predsjednika uprava iznose od osam do devet tisuća eura. Stanje menadžerskih plaća u Hrvatskoj sve više se prilagodava onome u EU te smo sve bliže tomu da menadžeri 50 posto godišnjih primitaka primaju u obliku plaće koja je svojevrsna akontacija, a ostalih 50 posto otpada na nagrade i bonuse za uspjehe na poslu koji su ugovorom prethodno definirani. Prije pet godina, kako kaže Čolaković, čak 80 do 90 posto godišnjih primitaka hrvatski su menadžeri primali u obliku osnovne plaće, a sada do 35 posto njihovih primitaka otpada na nagrade i bonuse.

Od tada do danas menadžeri su na razini osnovnih plaća posupjeli za oko 25 do 30 posto, a ulaskom Hrvatske u EU posupjet će još i više, što potvrđuje slovensko iskustvo. Naime, ulaskom u EU u Sloveniji su se pobjojali da će izgubiti najbolje ljudje jer su menadžerske plaće u starim članicama EU više, pa su ih odlučili bolje platiti. O plaćama hrvatskih menadžera ni headhunteri ne žele govoriti, pa neki tek ističu da su posebno posupjeli menadžeri na pozicijama voditelja ključnih kupaca i to u posljednjih sedam godina za 15 do 20 posto, a da su najbolje plaćeni IT menadžeri te da direktori ljudskih resursa, budući da ih je malo, također imaju visoke plaće. Propulzivni sektori s visokim plaćama još su i telekom industrija, financijska industrija i djelomično maloprodaja.