Buduća bi se hrvatska vlada koja će, prema svemu sudeći, uz neke nove članove imati starog premijera Ivu Sanadera trebala odvažiti na radikalne zaokrete u ekonomskoj politici. Tako misli i to propovijeda dr. sc. Ivan Lovrinović, bivši dekan i profesor Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, čija su uža profesija monetarna politika i međunarodne financije. Lovrinović u intervjuu za Lider tvrdi da bi se Hrvatskoj puko ispunjavanje kriterija iz Maastrichta koji su već dosegnuti moglo obiti o glavu, ako vlada u idućem mandatu za realne, a ne samo proklamirane, ciljeve ekonomske politike ne postavi poticanje domaćih proizvodnje, izvoza i zapošljavanje.
-
Koje su vaše ključne zamjerke aktualnoj ekonomskoj politici? – Hrvatska ekonomska politika ista je od 1994., što je loše, a HNB od tada ispunjava ciljeve zadane tom politikom pa čuva stabilnost cijena politikom nepromjenjivoga deviznog tečaja. Nužna je promjena ciljeva ekonomske politike kojima bi se onda prilagodila monetarna politika. Posljedica desetogodišnjega stabilnog te-
-
Kako biste ih ograničili? – HNB prvo treba razdvojiti kredite na one koji se odnose na kreditiranje stanogradnje i promatrati ih zasebno. Od 30 do 40 posto svih kredita građana otpada na stanogradnju, i to bi trebalo stimulirati i zadržati jer kreditiranje stambene gradnje vodi direktno prema povećanju zapošljavanja i rastu BDP-a. Ostalih 60 posto namijenjeni su dominantno proizvodima iz uvoza pa treba donijeti mjeru kojom bi se rast takvih kredita još znatno više destimulirao.
-
Ne bi li jedna od posljedica takve mjere bio niži standard građana? – Svakako. Ali ne može svatko voziti auto. Takva bi mjera dovela i do laganijeg pada stope BDP-a jer potrošnja i dalje dominantno sudjeluje u rastu BDP-a. Došlo bi do redukcije potrošnje, smanjenja stope rasta, ali i do smanjenja deficit vanjskotrgovinske bilance koji je sada oko tri i pol milijarde eura. To bi utjecalo i na smanjenje rasta vanjskog duga. Građani ne mogu svoj standard dominantno graditi na kreditima.
-
Mislite li da je bilo koja politička opcija u Hrvatskoj dovoljno snažna da se upusti u rušenje standarda i svjesno smanjenje rasta BDP-a? – Vlada koja će sada biti formirana s tim se mora hrabro suočiti. Nije ključni cilj koalicijske vlade da javnosti kaže da je naša stopa rasta sada sedam, a ne pet posto. Neka bude i 4,5 posto, ali neka se smanji deficit vanjskotrgovinske bilance, neka se smanji uvoz i zaustavi kreditiranje neproizvodnih dobara. To bi bili sjajni rezultati. I svaki ekonomist pa i građanin to bi prihvatio jer lagodan život na kredit završava u pravilu lomovima i frustracijama pojedinca i obitelji.
-
Mislite da bi građanin prihvatio da ne može dobiti kredit za automobil? – Naravno da to neće dočekati s radošću, ali uvjeravam vas, ako se ništa takvo ne donese, pitanje je što će biti za dvije ili četiri godine. Postojeći model ekonomske politike ne može dati rezultate koji se očekuju. Promjenu ne treba provoditi na radikalni način i preko noći, ali mislim da je sada dobra prilika za to jer ni jedna stranka ne mijenja ekonomsku politiku prije izbora nego se ključni potezi moraju napraviti u prvoj godini mandata.
-
Želite reći da Sanader, ako ponovno postane premijer, gradanima mora odmah reći da im smanjuje standard da bi im za pet godina bilo bolje? – Apsolutno. Mora imati hrabrosti za to. To je nepopularne mjere, ali ekonomsku politiku ne vode gradani. Od nominalnih ciljeva ekonomske politike kao što su stabilnost cijena, stabilnost tečaja i proračuna Hrvatska mora krenuti prema ekonomskoj politici koja će poticati izvoz, što za sobom vodi zapošljavanje. Do sada postignuti rezultati, među kojima je i smanjivanje udjela države u vanjskom dugu, nisu rezultati s kojima se država može nositi na dugi rok. Okolnosti se mijenjaju. Sučevamo se s rastom cijena energenata, a inflacija će se početi polako uvoziti putem cijena nafte i ostalih energenata i to nećemo moći izbjeći. U tom slučaju i HNB će sve teže kontroliirati rast cijena.
-
Što bi banke trebale žrtvovati u slučaju promjene ekonomske politike? – Bankama je svejedno komu pozajmljuju ako im se krediti vraćaju. Sadašnje stanje bankama u Hrvatskoj odgovara, iako su u svadi s HNB-om, u biti su sretni. Budući da je 92 posto banaka u vlasništvu stranaca, a njihovi vlasnici iz inozemstva su proizvođači raznih roba, njima je strateški interes izvoz i prodaja na stranim tržištima i odatle dolazi snažna ekspanzija kredita građanima. Ako drugačije okrenete ekonomsku politiku, oni bi se bunili. Uvoz treba svesti na normalnu mjeru, a bankama mora biti jasno da i kreditna ekspanzija građana ima granicu. Bude li se pogršavala ekonomsko situacija i građani budu ostajali bez posla, povećat će se kreditni rizici i oni će se dovesti u situaciju da ne mogu naplatiti dio kredita. U prvih 8 mjeseci lanjske godine u odnosu na kraj 2006. krediti građanima porasli su za 12 milijardi kuna. U isto vrijeme kunski krediti trgovačkim društvima porasli su samo 6 milijardi. Ukupan iznos kredita građanima je bio 107 milijardi, a poduzećima 70 milijardi. Jasno je da nastavak ovakve ekonomsko politike stvara klijentelističku potrošačku psihologiju da se može živjeti dobro, a da se ne vodi računa o tome odakle novac dolazi.
