Sigurnost na poslu više nije dovoljna da se zadrži kvalitetnog menadžera

Konkurencija u privlačenju menadžera za poslove u srednjem i višem razredu posebno je žestoka. Prelazaka je u tom sektoru u zemljama u razvoju između 20 i 40 posto na godinu, znatno iznad međunarodnoga prosjeka od šest posto. Stoga nije čudno što većina menadžera te razine ne ostaje na svom poslu dulje od dvije do tri godine.

Jedna je promjena posla obišla svijet. Kai-Fu Lee, bivši potpredsjednik Microsofta Kine, prešao je njihovu smrtnom rivalu Googleu kako bi im pomogao uspostaviti istraživački centar. Promjena posla priskrila je Leeju barem 10 milijuna dolara, no i sudsku tužbu ogorčenoga bivšeg poslodavca. Ovaj spektakularni slučaj simptomatičan je za tržište na kojem se pravila nanovo pišu. S jedne strane, kompanije diljem svijeta udvaraju se najboljim menadžerima. S druge strane, ti isti menadžeri nemaju skrupula u prihvaćanju ponuda koje će vjerojatno povećati njihovu tržišnu vrijednost. Mogu se suočiti s kompanijama jer znaju da je njihovo najveće oružje njihova pregovaračka vještina. Kao rezultat možemo vidjeti ekonomsku teoriju u primjeni na pametne i vještine, u situaciji u kojoj tržište rada poprima karakteristike slobodne tržišne ekonomije. Trend više nije ograničen na više menadžerske pozicije. Sve više i više zaposlenika shvaća svoje vještine kao sredstvo kojim se mogu koristiti u pregovaranju kako bi maksimizirali vlastitu dobit. Odanost u zamjenu za sigurnost na poslu, stari ugovor između poslodavca i radnika, sve više gubi svoju opravdanost.

Logičan je to odgovor na ‘zaposli-otpusti’ mentalitet mnogih kompanija koje zahtijevaju odanost svojih zaposlenika, no koje će ih s lakoćom otpustiti čim osjete pogoršavanje uvjeta na tržištu. Sada su se strane okrenule i sve veći broj zaposlenika razmišlja na isti način, što će mnogim kompanijama otežati poziciju.

S jedne strane, razlog je nestasica kvalitetnih kadrova na tržištu rada, a s druge, novo samopouzdanje mnogih zaposlenika. Stalno su u pokretu i tijekom svojih karijera prikupe znanje i vještine kojima se mogu koristiti kada god odu nekamo drugdje. Drugim riječima, njihovi su talenti danas manje vezani uz neku kompaniju negoli prije. Usto, kompanije u zemljama koje imaju dovoljan fond pametnih ljudi suočene su s istim odljevom mozgova. U SAD-u, Biro statistike radnika otkrio je kako radnici u prosjeku ostaju samo pet godina u jednoj tvrtki.

Kako bi smirile te ‘skakače’, kompanije se nadmeću u primamljivim ponudama i agresivnim strategijama privlačenja. U međuvremenu, borba za lokalni talent jedan je od najvećih rizika vezanih uz mjesto. Prema Monsteru, internetskoj tražilici posla, više od 800 tisuća slobodnih mjesta u Kini nije se moglo popuniti zbog nekvalificiranosti kandidata, a to sve u zemlji s 800 milijuna radno aktivnih stanovništva i tri milijuna diplomana svake godine. Problem je u tome što uvježbavanje i obrazovanje nižih menadžera u zemljama u razvoju zaostaje za stopom rasta ekonomije u pogledu kvalitete i kvantitete pa taj jaz između ponude i potražnje može stati na put ekonomskom uspjehu kompanija kojima je rast presudan.

Osim izazovnih zadataka i ekspertize u odlučivanju, dobri međuljudski odnosi imaju ključnu ulogu u zadovoljavanju zaposlenika i njihovu motiviranju, ako je suditi prema studiji koju je proveo Sveučilište primijenjenih znanosti u Zürichu. Naglasak na ‘osobno’ odnosi se i na kompanijne zaposlenike i na one koji to tek žele postati. Gotovo svi strani investitori žale se ne samo na činjenicu da je teško naći kvalitetne radnike već i na to da je ih je sve teže zadržati. Menadžeri neobično lako mijenjaju kompanije čim se pojavljuje bolja poslovna prilika. Konkurencija za poslove u srednjem i višem razredu posebno je žestoka. Prelasci su u ovom sektoru u zemljama u razvoju između 20 i 40 posto na godinu, znatno iznad međunarodnog prosjeka od šest posto. Nije zato uopće čudno što većina menadžera ove razine ne ostaje na svom poslu dulje od dvije godine. ‘Izgubimo većinu akademskih obrazovanih nižih menadžera unutar tri godine’, kaže Daisy Dai, kineska direktorka u Ljudskim resursima francuske tvrtke L’Oreal.