Ante Blažević: Veliki meštar malih banaka

Blaževićev dolazak u SDB vrlo je logičan izbor većinskog vlasnika Juroslava Buljubašića. Znaju se od početka devedesetih i moglo bi se reći da su Blažević i Pomorska banka rasli zajedno s Buljubašićem i njegovim SEM-om.

U bankarstvu je jako važno znati s kime treba i na koji način poslovati, a ako to uvijek i nije lako ustanoviti, treba što prije shvatiti s kime nije dobro i kako ne bi trebalo raditi. Kad izgovara svoj poslovni kredo, zapravo usvojenu mudrost svog mentora pokojnog splitskog bankara Mladena Rakelića, novi predsjednik Uprave Banke splitsko-dalmatinske Ante Blažević zapravo u kratkim crtama definira filozofiju odnosa banke i klijenata. Tvrdi da su stvari tu vrlo prozaične – velike banke odlično razumiju velike klijente, a u manjim bankama malo i srednje poduzetništvo osjeća se kao kod kuće. Problem, smatra, nastaje kad se odustane od te logike, osobito kada male banke sanjaju o radu s velikim komitentima.

U svojih 28 godina bankarskog staža, Blažević je u praksi mogao detaljno provjeriti tu tezu. Počeo je u poslovnici velike banke, rastao je i razvijao se u menadžmentu male banke, potom se ponovno našao u velikom sustavu da bi od posljednjega dana prošle godine stao na čelo male propulzivne banke. Zanimljivo, pritom je tek dolaskom u BSD prvi put promijenio radnu sredinu.

Bankarsku karijeru počeo je mjesec dana prije 25. rođendana zaposlivanje u splitskoj podružnici Jugobanka. Radio je na kreditno-garancijskom poslovanju pravnih osoba, potom na poslovima platnog prometa s inozemstvom te rizničnim poslovima. Upravljao je i likvidnošću banke, a dogurao je do mjesta direktora riznice.

Kao mlad i perspektivan bankar u dva navrata odlazio je na stručno usavršavanje u inozemstvo. Početak raspada Jugoslavije dočekao je u velikoj LHB banci u Frankfurtu, kamo je sa suprugom i tek rođenim djetetom otišao na četverogodišnju praktičnu izobrazbu na poslovima novčanog tržišta i upravljanja valutnim i tečajnim rizicima te dilerskim poslovima. U to vrijeme na istome mjestu educirali su se mnogi budući čelnici velikih banaka na prostoru bivše države, a specifična znanja usvajao je i najpoznatiji bankar-osuđenik Eduard Nodilo poznat iz afere Riječka banka.

Napravo skraćeni bankarski tečaj u Njemačkoj bio je od velike koristi. Nakon povratka, Blažević je bio korak ispred vremena jer je u praksi izučavao ono što je našim bankarima još bila nepoznanica s kojom se tek trebalo suočiti prelaskom iz socijalističkoga bankarstva u okruženje tržišne ekonomije.

Ta prednost mu je omogućila da u fušu pripremi dokumente za osnivanje gotovo svih novih malih banaka u Splitu. Ponudama da stane na čelo neke od njih odolijevao je jer se plašio da (pre)velikim ambicijama neupućenih vlasnika ne bi mogao udovoljiti na optimalan način. Uostalom, njegova matična kuća baš tada se iz podružnice Jugobanke transformirala u snažnu lokalnu banku. U Pomorskoj banci postao je članom Uprave kojega je prvi čovjek banke Mladen Rakelić javno imenovao svojim nasljednikom. Nagla i prerana smrt taj je proces ubrzala pa je 2000. godine Ante Blažević dobio odobrenje HNB-a da stane na čelo Zagrebačke banke – Pomorske banke d. d. Split. Tome je prethodilo još jedno jednogodišnje stručno usavršavanje u Westdeutsche Landesbanku (četvrti banca po veličini u Njemačkoj) u Düsseldorfu na poslovima investicijskog bankarstva te na dilerskim i brokerskim poslovima.

Danas se s ponosom sjeća tih dana jer je Pomorska banka rasla znatno iznad hrvatskog prosjeka, a ostala je posve zdrava. Još u Jugoslaviji taj dio Jugobanke ostvarivao je platni promet s inozemstvom na godišnjoj razini od milijardu tadašnjih njemačkih maraka. Čak 400 milijuna maraka banka je imala na osnovi štednje građana. Banka je bila superlikvidna, ali kao mala kuća nije mogla otvarati akreditive u inozemstvu. Njena snaga postala je njen ograničavajući činitelj, pa je morala u okruženje jačeg sustava – Zagrebačke banke.

Pripajanje je Pomorska banka dočekala s aktivom od dvije milijarde maraka. Bilo je to prvo pripajanje banaka u Hrvatskoj, a Ante Blažević je u tom složenom procesu imao ulogu zamjenika voditelja projekta. Nakon toga u punom četverogodišnjem mandatu obnašao je funkciju direktora podružnice Zagrebačke banke u Splitu. Potom, moglo bi se reći, karijera kreće blagom silaznom putanjom. Dolaskom novih, mladih snaga Blažević je pomaknut u stranu, najprije na mjesto voditelja poslovnog odnosa poduzetničkog bankarstva, a potom i voditelja poslova za male i srednje komitente.

Drugi plan i financijska zbrinutost, po mjeri bankara s gotovo trideset godina staža, nisu zadovoljavali ambicije toga sportski nastrojenog menadžera. Izazov je našao na novom radnom mjestu u maloj banci koja unatoč odobrenju HNB-a još nije zapravo iz štedionice prerasla u pravu banku.

To što bi neki bankari velikih banaka doživjeli kao profesionalnu degradaciju, Ante Blažević je shvatio kao dobrodošlu promjenu koja ga vraća na teren na kojemu se odlično nalazi. Smatra da se kod nas savremeno male banke tretira kao manje vrijedne jer zna da su u najrazvijenijim zemljama, poput Švicarske, zapravo najbolje ‘no name’ banke sa stotinjak zapošlenih i s visokom likvidnošću.

Zdušno se, bez skijaškoga novogodišnjeg odmora, bacio na posao u banci kojoj čak 75 posto poslovanja realizira s umirovljenicima. Svakoga dana novi direktor SDB-a obavi barem dva do tri razgovora s klijentima umirovljenicima ne naviklima na moderne načine obavljanja bankarskih usluga, nesklonima čak i plaćanju karticama. To smatra vrijednim dijelom svog posla, jer upravo na tome počiva razlika između velike banke, koja nema ni vremena, ni strpljenja ni želje da zadrži malog klijenta, i male banke kojoj je svaki korisnik usluga bitan.

Novi predsjednik Uprave BSD-a dao je otišnuti vizitke s brojem svog mobitela, skratio je sve putove onima koji žele popričati s njim o poslu, dostupan je i spreman ustupiti dio svoga radnog vremena više nego ije dan čelnik banaka istog ili sličnog ranga. Friendly do kraja. Ni po temperamentu nije tipičan smiren bankar – komunicira lako, neformalan je, živahan, govor brzo, gestikulira. U maloj sredini kao da se jedva oslobodio protokolarnih stega velike banke.

Blaževićev dolazak u SDB vrlo je logičan izbor većinskog vlasnika Juroslava Buljubašića. Znaju se od početka devedesetih i moglo bi se reći da su Blažević i Pomorska banka rasli zajedno s Buljubašićem i njegovim SEM-om. Prve velike putničke brodove za plovdbu na relaciji Split-Ancona kreditirala je Pomorska banka u vrijeme kad za takav posao velike banke nisu htjele ni čuti. Većinu platnog prometa SEM je obavljao putem te banke.

Promjena je nastupila kad je Pomorska banka postala podružnicom Zagrebačke banke. Vrlo zanimljivo, kredit koji je Buljubašić tražio za stambeno-poslovnu zgradu u kojoj danas sjedi Ante Blažević, tadašnja Pomorska banka jednoglasno je odobrila, dan je i polog, ali je nakon vlasničke transformacije svega nekoliko mjeseci poslije taj kredit u Zagrebu prije realizacije zaustavljen s obrazloženjem da banka ne može kreditirati tvrtku koja u svom sastavu ima i štedionicu. Razočaranom Buljubašiću lošu vijest morao je, s mnogo nelagode, priopćiti sam Blažević, ali to na dobroj odnosu naravno nije ostavilo traga. U krugu poznanika, Blažević se znao požaliti da mu je to jedan od tužnijih dana u poslovnom životu.

Pregovori o prelasku u SDB nisu dugo trajali naprosto zato što je Buljubašić dvojio u vezi s time da li pozitivno odgovoriti na ponude za prodaju banke ili razvijati posao. Kad se sve prelomilo u korist potonjega, posao je ponuđen Blaževiću, iako je sin važnog suvlasnika banke, bivšeg bankara Mirka Vukušića, bankar na pragu četrdesetih godina, zaposlen u Splitskoj banci.

Blaževićev poslovne referencije i njegova želja da se upusti u razvitak BSD-a presudile su. U trenutku kad mnogi u bankarskim krugovima tvrde kako je mjerama HNB-a razvitak malih banaka posve onemogućen, te su prisiljene na prodaju ili na nužna spajanja, Ante Blažević vjeruje da unatoč svemu prostora za napredovanje još i tekako ima.

• Mjere HNB-a u dobroj su mjeri korisne, ali nažalost nisu selektivne, pa jednako tretiraju velike banke koje se zadužuju vani i male koje se napajaju jedino iz domaćih izvora. To naravno pogoduje velikima. Trebalo bi primijeniti dva kriterija, ovisno o izvorima sredstava – kaže Blažević.

Banku-splitsko dalmatinsku njezin novi predsjednik Uprave vidi kao specijaliziranu butik banku. Potkraj godine stigla je odluka Hanfe kojom se banci odobrava skrbništvo nad vrijednosnim papirima što će banku jače povezati sa ST Investom i njegovim fondovima, uskoro će se izdati VISA kartica, pokrenuti internetsko bankarstvo. Planira se broj poslovnica s osam povećati na deset s iskorakom u Zagreb. Gotovih planova za spajanja ili preuzimanja nema, ali to je ionako domena vlasnika.

Veliki meštar malih banaka na izazovnom je zadatku da znanje i iskustvo pretoči u stabilan razvoj kuće kojoj je na čelu.