Home / Tvrtke i tržišta / Digitalni tisak ekstravelikih formata potiskuje proizvodnju cerada

Digitalni tisak ekstravelikih formata potiskuje proizvodnju cerada

Kad je tvrtka uvela digitalno oslikavanje kamionskih cerada, otvorilo joj se sve veće tržište megapostera. Najveći je, od 1.600 četvornih metara, izradila za VIPnet.

Prijede više od dva i pol desetljeća, točnije 1982. godine, nakon povratka iz Njemačke, Božidar Belina osnovao je u Krapinskim Toplicama obrt Belina za vulkanizaciju guma i autotapetariju. Do devedesetih godina tvrtka je bila mali obrt, a njezin nagli razvoj počeo je kad je počela proizvoditi kamionske cerade. Upravo u to vrijeme u Hrvatskoj su počeli poslovati privatni prijevoznici.

  • Privatnicima je bila važna kvaliteta robe i rok isporuke, a to tadašnje državne tvrtke nisu mogle ispuniti – kaže Božidar objašnjavajući uspjeh svoje tvrtke i način na koji je uspjela ugrabiti poslove ispred tadašnjih socijalističkih giganata. U međuvremenu je ugašen dio tvrtke koji se bavio autotapetarijom, a tvrtka se nastavila razvijati i danas ima 70-ak zaposlenih ljudi, od inženjera zaduženih za projektni dio posla do osoblja zaduženog za komercijalnu. Božidaru se u vođenju tvrtke pridružio sin Damir i danas preuzima sve više zaduženja. Dnevni mu raspored nije lagan, a radi i 12 sati, a ako treba, i više.

Iako je tvrtka najpoznatija po izradi kamionskih cerada, u Hrvatskoj je prva za digitalni tisak najvećih formata. U poslovanju 40 posto poslova odnosi se na tisak, a isto toliko i na cerade, dok 20 posto čini proizvodnja zaštite od sunca i kiše. Danas se bavi četirima osnovnim grupama djelatnosti: tiskom i oglašavanjem (megaposteri, zastave, oslikavanje vozila…), konfekcijom tehničkih tekstila (kamionske cerade i sl.), zaštitom od sunca (tende, sjenila…) te tekstilnom gradnjom (šatori, membranske konstrukcije). U digitalni tisak Belina je ušla 2000. godine, što joj je omogućilo nove poslove i tiskanje na mnogo većem formatu nego prije, a udjel digitalnog tiska u njenu prometu sve je veći.

  • U ovom dijelu Europe prvi smo ušli u digitalni tisak ekstravelikih formata, a to znači da na cerade u punom koloru možemo otisnuti bilo koji motiv – kaže Božidar.

Na taj su način uspjeli proizvoditi i megaposteri, a primjer su posteri na zgradama koje se obnavljaju u Zagrebu. Najveći poster koji su ikad izradili imao je 1.600 četvornih metara, a napravljen je u povodu VIPnetove promjene vizualnog identiteta i postavljen na zagrebačkom Glavnom kolodvoru. Ipak, najdraži im je posao bila izrada 1.100 četvornih metara velikog poster za doček Janice Kostelić u Zagrebu nakon Olimpijade u Salt Lake Cityju.

Najveći dio svojih proizvoda Belina plasira na domaće tržište, a 30 posto izvozi. Jedan od projekata koji joj omogućava izvoz jest suradnja sa slovenskom tvrtkom Schwartzman s kojom izrađuje skladišne prostore i sportske dvorane. Naime, Slovenci proizvode prijenosne konstrukcije, a Belina pokrove. Planovi u vezi sa širenjem usko su vezani uz izvoz.

  • Stalno bilježimo povećanje izvoza, a i u budućnosti nam je primarni cilj maksimalno povećati izvoz i osvojiti nova tržišta – kaže Damir Belina.

Na povećanje izvoza usmjerili su se i zato što je Belina lider na domaćem tržištu i nema mnogo prostora za povećanje prodaje vlastitih proizvoda. Stoga je izvoz logičan korak za tvrtku koja se i dalje želi razvijati i rasti. Za razliku od većine hrvatskih tvrtki koje ciljaju na istočna tržišta, Belina svoje proizvode želi plasirati na razvijena tržišta kao što su njemačko i švedsko. Svi dodatni poslovi koje se ugovori planiraju se obavljati u Krapinskim Toplicama, a proizvodnja se neće premještati u regiju. O takvom su potezu razmišljali, ali zaključili su da ne bi mogli nadzirati kvalitetu u tvrtki koja se nalazi u drugoj državi, a njihov je zaštitni znak upravo kvaliteta proizvoda.

  • Naša proizvodnja nije jeftina. Poznati smo po kvaliteti. Treba držati postignutu razinu, što je teško postići u dislociranoj tvrtki – objašnjava Damir Belina.

Od ostalih igrača na hrvatskom tržištu razlikuje ih projektna proizvodnja, što znači da je svaki posao drukčiji, odnosno sličan krojenju odijela po mjeri. Svaka kamionska cerada ili poster imaju specifične dimenzije. Unatoč tomu imaju problema s nelojalnom konkurencijom jer se na tržištu pojavljuju tvrtke koje provode damping i tako ruše cijene, a nakon toga propadnu jer nemaju uvjete za proizvodnju po tako niskim cijenama. Probleme u poslovanju stvaraju i neduciranost jer službe nabave traže najpovoljnije ponude prema štirim specifikacijama pa zapošljavaju tvrtke koje ne mogu napraviti posao koji su dobili na natječaju. Koliko je ispred konkurencije, pokazuje i podatak da Belinini konkurenti tek nakon godinu ili dvije uspjeli uvesti tehnologije koje je ona prva uvela na tržište. Ulaska u Europsku uniju ne boje se jer misle da bi to za njihovu tvrtku bila samo prednost zato što bi mogli lakše izvoziti na zapadna tržišta. U Belini su se suočili i s problemima u vezi s plaćanjem – ističu da velike tvrtke možda i kasne s plaćanjem, ali novac ipak na kraju stigne, a najopasnije su male tvrtke koje propadnu pa svima ostanu dužne.

Kako bi odgovorili na zahtjeve tržišta, u Belini su odlučili razvijati nove proizvode i uvoditi nove tehnologije jer danas mnogo tvrtki na hrvatskom tržištu može proizvesti ceradu. Ti novi proizvodi vezani su uz tisak, tekstil i konstrukcije. Među njima su plakati na napuhavanje, ‘scrolleri’ za vozila i slično, a s uvođenjem novih tehnologija javlja se potreba za visokoobrazovanim ljudima, stolarima i grafičarima. Upravo je to boljka za Belinu jer na tržištu nema dovoljno obrazovanih stručnjaka koji joj trebaju. Nema dovoljno pismoslikara, a oni koji su i završili školu, za to zvanje nemaju stručno znanje. Stoga su primorani primati i radnike drugih zanimanja pa ih priučiti za rad u svojim pogonima. Pokušavali su uspostaviti suradnju sa srednjoškolskim i visokoškolskim ustanovama kako bi učenike i studente doveli na praksu u svoju tvrtku i tako lakše došli do radnika, ali iz tih ustanova nisu dobili nikakav odgovor. Za njihovo poslovanje od visokoobrazovanih stručnjaka najpotrebniji su im strojari i dizajneri.

Unatoč nevoljama s pronalaženjem kvalitetne radne snage prije godinu dana u poslovnoj su zoni u Krapinskim Toplicama sagradili novu poslovnu zgradu. Pritom su se morali osloniti na vlastite snage jer su infrastrukturu do svoje nove zgrade morali sami dovesti i napraviti most kako bi mogli doći do svog zemljišta. U cijeli su projekt uložili više od dva milijuna kuna, a u Belini kažu da su morali financirati čak i izradu urbaništva podloge za donošenje prostornog plana. Time su doveli do kraja dva velika investicijska ciklusa, gradnju novog pogona i uvođenje novih tehnologija.

U više od dva desetljeća postojanja tvrtke radili su s više od 5.000 tvrtki, među kojima su Agrokor, Coca-Cola, Dukat, Podravka…