Prošla je gotovo godina dana otkad su konzultanti izradili za Vladu elaborat o restrukturiranju hrvatske brodogradne industrije u koji su uključeni programi za pet domaćih brodogradilišta. Taj je dokument u stvari ocjena stanja, ali on ne sadrži gotovo nikakva rješenja, prije svega za akumulirane gubitke koji prema procjenama iznose približno devet milijardi kuna. No ipak je dobro polazište za izradu detaljnijih programa restrukturiranja pojedinih brodogradilišta koji su na zahtjev Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja također izrađeni prošle godine, no još su u doradi, jer ocjenu o njima daju Agencija i Europska komisija.
Komisija ima dosta primjedbi – kaže potpredsjednik Vlade Damir Polančec – no zasad se ne može otkriti na što se odnose. U Agenciji samo potvrđuju da im stalno stižu doradeni programi iz brodogradilišta. Naime, programi restrukturiranja su bitni, jer na temelju njih brodogradilišta moraju potvrditi svoj opstanak, a kako bi im mogle biti dodijeljene potpore. Ako taj opstanak ne potvrde, slijedi njihovo gašenje. Takva se mogućnost u studiji o restrukturiranju koju su izradili konzultanti već spominjala za Kraljevicu i Brodotrogir. Ali, iako je u posljednjem PEP-u najavljeno da će Vlada individualne programe restrukturiranja odobriti potkraj prošle ili početkom ove godine, očito je da će se na taj potez pričekati. Naime, dodatno je pitanje kako će se u program restrukturiranja ugraditi zahtjevi novih partnera u Vladi, HSLS-a i HSS-a.
Tako HSLS-ovac Ivan Čehok ističe da se u četiri godine u brodogradnju planira uložiti devet milijardi kuna, no rješenje kako to izvesti još nije definirano. Spominje se, naime, objedinjavanje brodogradilišta u jedan holding, moguće gašenje pojedinih brodogradilišta, jačanje horizontalnih potpora, primjerice, u mala i srednja poduzeća.
Neto izvoz brodograđevne industrije između 2002. i 2005. godine iznosio je 850 milijuna dolara. Prema procjenama iz elaborata o restrukturiranju hrvatske brodogradnje od 2006. do 2012. godine, taj bi neto izvoz trebao biti 2,9 milijardi dolara.
Prema podacima iz posljednjeg PEP-a, vrijednost knjige narudžbe potkraj prvog polugodišta prošle godine iznosila je oko tri milijarde dolara, za gradnju 68 brodova, a čime je osigurana puna zaposlenost u brodogradilištima do 2010. godine. Hrvatska brodograđevna industrija ima udjel između jedan do dva posto na svjetskom tržištu, a većinom se proizvode tankeri, Ro-Ro brodovi i trajekti. Domaća bi brodogradnja, navodi se u dokumentu, trebala pronaći nišu među proizvodima visoke dodane vrijednosti kako bi se ostvarili veći prihodi od izvoza, pa tako i gospodarski rast.
U nekadašnje vrijeme, brodogradilišta u Kraljevici i Trogiru bile su jedna od najvećih industrijskih sredstava u Hrvatskoj. Međutim, sada su se brodogradilišta ugrožena smanjenjem potpora za brodogradnju.
Valja očekivati da će se planirano smanjenje potpora očitovati na način da će se pojedina brodogradilišta zatvoriti, čime će se u stvari pridobiti potpore smanjiti – kaže SDP-ovac Ljubo Jurčić te zato tvrdi da se na taj način neće popraviti efikasnost brodogradilišta.
No nije tajna niti da je problem brodogradnje većinom političko pitanje, koje bi trebalo riješiti u startu. Svjesni su toga i novi koalicijski partneri, pa u vezi s tim pitanjem zasad samo spominju promjenu menadžmenta u brodogradilištima. No, trebalo bi riješiti i druge interese, vezane primjerice uz nabavu pojedinih ugradbenih proizvoda u brodu, koji se uglavnom uvoze. Zato je svakako pohvale vrijedno zalažanje novih Vladinih partnera da se nabava usmjeri na domaće proizvođače, koji bi prethodno dobili potpore.
