Međimurska tradicijska glazba u Hrvatskoj nikad nije bila toliko popularna kao, primjerice, ona iz Dalmacije ili Slavonije, a razlog bi se, možda, mogao pronaći i u tome što je često protkana ravnica sjetnim i magičnim tonovima. Pogrešno bi bilo reći da je glazba tog podneblja tužna, no s veseljem se svakako nije pretjerivalo.
No međimurske pjesme imaju ono što je za glazbu veoma važno – putuju ravno u srce. Koliko mogu dinutti, ovisiće i o izvođaču, a u ovom slučaju ne postoji ni najmanje sumnje da će to uspeći. Teta Liza, pravim imenom Elizabeta Toplek, autoritet je i s 83 godine i dalje čuvara baštine jednog svijeta i vijeka koji polako, ali sasvim sigurno nestaje.
Teta Liza ima i glas i snagu i izražajnost, osim poštovanja i suza koje iznamljuje čim zapjeva, glazbenica uvijek nastupa u narodnoj nošnji svoga kraja. Dosad je surađivala s mnogim domaćim glazbenicima, a ovaj je put to učinila s Ansamblom Lado, pa je 16 skladbi, koliko je uvršteno u izdanje, dobilo dodatnu puninu, a k tomu su sačuvane za vrijeme kad ih više nitko neće znati pjevati.
