Svako poduzeće morat će imati liječnika specijalista medicine rada

Od Nove godine bolovanje za ozlijeđene na radu i oboljele od profesionalnih bolesti mogu otvoriti jedino specijalisti medicine rada. Rok za izbor ‘svojega’ specijalista produljen je do 18. siječnja.

O 1. siječnja 2008. počeo je raditi Zavod za zaštitu zdravlja na radu – to je označio povratak liječnika specijalista medicine rada u poduzeća, među zapošlene. No kasni se s obavještavanjem poduzetnika da su obvezni izabrati ‘svojeg’ specijalista medicine rada jer odsad, naime, bolovanje za ozlijeđene na radu i oboljele od profesionalnih bolesti mogu otvoriti jedino specijalisti medicine rada. Zbog toga je rok za izbor ‘svojeg’ specijalista medicine rada produljen do 18. siječnja 2008.

Ukida se dosadašnja obveza poduzetnika da plaćaju prva 42 dana bolovanja za ozlijeđene na radu i oboljele od profesionalnih bolesti jer odsad bolovanje od prvoga dana plaća novoosnovani Zavod za zaštitu zdravlja na radu. Poduzetnici više neće snositi ni troškove obveznih liječničkih pregleda prema posebnim propisima za rad na visini, rad s namirnicama i sl., nego će i to ići na teret sredstava novoosnovanoga Zavoda za zaštitu zdravlja na radu.

Doprinos za osiguranje od rizika ozljeda na radu i profesionalnih oboljenja poslodavci će i dalje plaćati prema stopi od 0,5 posto, kao i dosad. Već od 2009., međutim, stope doprinosa plaćat će se razmjerno troškovima, tako da će zapravo biti uvedene tri stope: ostat će dosadašnja od 0,5, a uvest će se i viša od 0,75 te niža od 0,375 posto, čime se poduzetnike želi potaknuti na ulaganje u zaštitu zdravlja na radu.

Liječnici specijalisti medicine rada ‘protjerani’ su iz poduzeća 1993. tzv. Hebrangovim zdravstvenim zakonima. Tim je zakonima osiguravanje zbog ozljeda na radu i profesionalnih oboljenja oduzeto dotadašnjemu državnom Fondu zdravstvene zaštite i prepusteno privatnim osigurateljima, odnosno slobodnom ugovaranju poduzetnika i privatnih osiguratelja.

Ubrzo nakon prepuštanja osiguravanja zapošlenih od ozljeda na radu i profesionalnih oboljenja slobodnom ugovaranju poduzetnika s privatnim osigurateljima, međutim, pokazalo se da bolnice i ostale zdravstvene ustanove nisu mogle naplatiti ni 40 posto stvarnih troškova liječenja ozlijeđenih na radu i oboljelih od profesionalnih bolesti. Mnogi su poduzetnici rezali svoje troškove izbjegavanjem osiguranja zaposlenika, a i privatni su osiguratelji na razne načine izbjegavali isplaćivati naknade troškova zdravstvenog zbrinjavanja ozlijeđenih na radu ili oboljelih od profesionalnih bolesti. Zbog svega je toga najprije Zakonom o zdravstvenoj zaštiti iz 2001. propisano da poduzetnici više ne mogu s privatnim osigurateljima slobodno ugovarati osiguranje svojih zaposlenika od rizika ozljeda na radu i profesionalnih oboljenja, nego da to obvezno moraju ugovarati isključivo s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje (HZZO-om). Od početka ove godine financiranje zdravstvene zaštite na radu organizirano je u posebnom Zavodu za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu.

Do preokreta u brizi za zaštitu zdravlja na radu došlo je zbog međunarodnih okolnosti. EU je u svojim poglavljima o specifičnoj zdravstvenoj zaštiti u pristupnim pregovorima s Hrvatskom uvjetovao da se mora osigurati i zdravstvena zaštita zaposlenih na radu. Osim toga, u razvijenim zemljama postoje i propisi kojima se ograničava ili čak i zabranjuje uvoz proizvoda u čiju cijenu nisu uključeni i troškovi zaštite zdravlja na radu.

Primarijus Marija Zavalić, ravnateljica Hrvatskoga zavoda za medicinu rada, kaže da će novoosnovani Zavod za zaštitu zdravlja na radu pratiti stanje zdravlja zaposlenih kod pojedinih poslodavaca i intervenirati ondje gdje će se pojavljivati više ozljeda na radu ili profesionalnih bolesti, i to pojačanim aktivnostima na sprječavanju i suzbijanju uzroka ozljeda ili oboljenja te povećanjem ili smanjenjem iznosa obveze uplate doprinosa razmjerno riziku od ozljeda ili oboljenja na radu kod svakog poduzetnika.

Zavod će moći naplaćivati doprinos od 0,375 do 0,75 posto, manje kod poduzetnika s rizikom manjim od prosjeka djelatnosti u koju su svrstani, i obratno, više kod poduzetnika s rizikom većim od prosjeka djelatnosti u koju su svrstani. Službe medicine rada moći će i uz pomoć prijava inspekcijskim službama zahtijevati od pojedinih poslodavaca veće ulaganje u zaštitu na radu radi smanjenja rizika od ozljeda na radu i profesionalnih oboljenja.

Različiti iznosi doprinosa, međutim, neće se početi primjenjivati 2008. jer Zavod za zaštitu zdravlja na radu nema precizne pokazatelje o štetnosti pojedinih radnih mjesta kod poduzetnika, stoga najprije mora snimiti stanje.

U prvoj godini svojega rada moramo doći do podataka na osnovi kojih ćemo moći ocjenjivati što i gdje treba poduzeti radi zaštite zdravlja na radu. Tek nakon toga moći ćemo u suradnji s Hrvatskim zavodom za medicinu rada napraviti ‘mapu štetnosti’ po gospodarskim djelatnostima i određivati bonus ili maluse u naplati obveznih doprinosa za zaštitu zdravlja na radu ovisno o rizičnosti pojedinih poduzetnika.

Specijalisti medicine rada trebaju ući u poduzeća da bi savjetovali poduzetnike kako najbolje organizirati zaštitu zdravlja na radu. Besmisleno je da se radnika koji je morao u invalidsku mirovinu zamijeniti novim mladim koji će na istome radnome mjestu također morati u prijevremenu mirovinu. Unosnije je pokušati ulagati u to radno mjesto da bi se uklonila šteta za zdravlje radnika ili bar što više smanjila. Specijalisti medicine rada savjetovat će poduzetnike o tome koje bi mjere bile najbolje da se štetnost za zdravlje izbjegne ili bar smanji.

Specijaliste medicine rada plaćat će Zavod za zaštitu zdravlja na radu, što znači da poslodavci ne bi trebali imati veće troškove od dosadašnjih, izuzev nakon 2009. radi eventualno uvećanih doprinosa zbog povećane štetnosti za zdravlje njegovih zaposlenika. U drastičnim slučajevima opasnosti za zdravlje zaposlenika moći će se odrediti i nužna ulaganja u zaštitu zdravlja na radu investicijskim zahvatima u procese rada, a ne u medicinu rada, no određivanje takvih ulaganja i dalje je u nadležnosti inspekcijskih službi.

Figurativno rečeno, kad je riječ o zaštiti zdravlja na radu, posrijedi su dva moguća ‘bolesnika’: zaposlenici koji rade na radnim mjestima štetima za zdravlje, ali i radna mjesta na kojima zaposlenici stradavaju ili obolijevaju.

Danas u Hrvatskoj ima područja na kojima otprjeve ima previše specijalista medicine rada, ali i onih na kojima ih uopće nema. Zbog toga će se u idućem razdoblju planski upućivati liječnike na specijalizaciju iz medicine rada, a u međuvremenu će se nedovoljan broj specijalista medicine rada nadomjestiti specijalistima opće medicine.

Unatoč znatnim poboljšanjima u organizaciji zdravstvene zaštite na radu nije riješen problem ‘dvostrukih zdravstvenih kartona’, jednog kod obiteljskog liječnika i drugog prema zaposlenju. Specijalisti medicine rada tvrde da je njihova funkcionalna dijagnostika ispred dijagnostike obiteljskih liječnika opće medicine. No moguće je da će zbog neke ozljede na radu zaposlenika zbrinuti bolnica ili služba hitne medicinske pomoći, o čemu će medicina rada biti tek naknadno informirana preko HZZO-a, koji će dokumentaciju dostaviti Zavodu za zaštitu zdravlja na radu.

Šve je za početak dobro zamišljeno, no tek ostaje da se vidi hoće li novoosnovani Zavod za zaštitu zdravlja na radu moći izdržati financijski udar nakon uklanjanja poduzetničkog sufinanciranja prvih 42 dana bolovanja za osiguranje rizika od ozljeda na radu i profesionalnih oboljenja.