Najviše čudnovatih, pa i sumnjivih radnji u djelovanju institucija pravne države učinjeno je u postupcima koji se bave korupcijom i ratnim zločinima.
Dabogda se tobom bavila hrvatska pravna država! Ili: dabogda na tebi proradile institucije hrvatskoga pravnog sustava! Zvuči kao poruka demokratske zrelosti, čista petica u kvalifikacijama za EU? A, ne, nakon svega što je prošlih dana izgovoreno i napisano o pripremi iskaza i svjedoka u procesu protiv Branimira Glavaša, prizivanje hrvatske pravne države zvuči kao kletva. To što je ovih dana izazvao na površinu u obliku audiozapisa koji pokazuje da visoki policijski dužnosnik Vladimir Faber kombinacijom milosrda, prijetnje i ucjene pokušava navesti optuženu Gordanu Getoš-Magdić da svoj iskaz pri lagodi potrebama Glavaševa tužitelja, samo je točka na ‘i’ u nizu sumnjivih postupaka našeg pravosuđa. Velika antikorupcijska operacija Maestro pati od sličnih simptoma – dokaze protiv nekih osumnjičenika tek treba pribaviti. Ili možda izmisli? Najviše čudnovatih, pa i sumnjivih radnji u djelovanju institucija pravne države učinjeno je u postupcima koji se bave korupcijom i ratnim zločinima. Dakle, upravo u područjima u kojima Europska komisija zahtijeva učinkovitiji rad pravosuđa. Učinkovitost se pokazala.
Ne namjeravam uspoređivati naše pravosuđe sa Staljinovim, još manje Bajića s Višinskim ili Fabera s njegovim povjerenicima za pravljenje dokaza. Ali svaki put kad vam netko, osobito netko iz izvršne vlasti, umjesto rasprave o odgovornom i pravednom pravosuđu, koje u nas ne postoji, ponudi floskulu o institucijama pravne države koje rade neovisno i učinkovito, valja ga podsjetiti upravo na Staljinovo pravosuđe. Bilo je iznimno učinkovito: Sibir je populacijski procvao, sve je bilo po zakonu, Višinski bi uvijek pribavio sve potrebne dokaze, njegov je Faber ipak bio bolji. I, formalno, Josif Visarionović nije imao ništa s tim. Ipak, usprkos iznimnoj učinkovitosti institucija sustava danas nitko ne navodi Staljinovo pravosuđe kao uzor u funkcioniranju pravne države. Prema onome što se dosad pokazalo, ni postupak protiv Glavaša sigurno neće ući u udžbenike kao primjer djelovanja pravne države. Naprotiv, da Državno odvjetništvo uistinu radi ono na što ga zakon obvezuje, možda bi moglo ući trag novom, za zdravlje društva vrlo opasnom, ‘maestru’.