Mi nemamo velikih rijeka za hlađenje nuklearnih elektrana. Kad bi netko htio maksimalno oploditi novac, gradio bi nuklearke uz morsku obalu, a to bi štetilo turizmu.
Za veći zamah u razvoju hrvatske industrije, Hrvatskoj će trebati sve više energije, koju će biti primorana uvoziti. Paar objašnjava da problem globalnog zagrijavanja nije toliko velik koliko ga Europska unija želi prikazati jer Zemlja ulazi u novo ledeno doba, te više ne podržava oslanjanje na nuklearnu energiju, posebice ne kad je riječ o gradnji nuklearki u Hrvatskoj.
-
Čime se trenutačno primarno bavite? – Posljednjih nekoliko godina primjenjujem metode kompjutorskih simulacija iz svojih računarskih istraživanja determinističkoga kaosa u fizici na ljudski genom. To je bioinformatika, novi pristup u molekularnoj biologiji kojim se traže korelacije u ljudskom genomu. Već smo našli neka nova svojstva ljudskoga genoma koja do sada nisu bila poznata i objavili nekoliko članaka u vodećim svjetskim znanstvenim časopisima.
-
Koja su vaša otkrića na tom području? – Osmislim smo novu kompjutorsku metodu simulacija za negenski dio genoma, koji je zasad misteričan i tajanstven. Manje od tri posto genoma su geni, o kojima znanstvenici mnogo znaju i raspravljaju. Pokušavamo se na novi način baviti negenskim dijelom šifre ljudskoga genoma, na koji otpada 97 posto te šifre. Naslućuje se da taj dio kontrolira gene, određuje strukturu kromosoma i možda utječe na imunološki sustav, procese u mozgu itd. Utvrđeno je da su promjene u tom negenskom dijelu povezane s pojavom mnogih teških bolesti. Nije moguće potpun znanstveni dokaz Darwinove teorije evolucije dok se ne razotkriju procesi u tom negenskom dijelu genoma. Do sada se pretežito smatralo da pojedinačni gen ima lokalizirani, deterministički utjecaj na samo neka svojstva. No fizičari su dugo upozoravali da je čitava genomska šifra jedan integralni kvantno-fizikalni sustav te da bi promjena pojedinoga gena mogla holistički i nepredvidljivo utjecati na promjene u drugim dijelovima šifre. Želimo otkriti nove korelacije čije efekte još ne poznajemo. U kromosomu pet otkrili smo dosad nepoznatu strukturu višeg reda periodičnosti (13 mer), odnosno supersimetrijskoga karaktera, koja se sastoji od 2.214 ‘slova’ genomske šifre.
-
Kako iz perspektive bavljenja vrhunskom znanosti gledate na hrvatski biznis? – Nedostaje mu znanja. Veliki postotak stanovništva ima zabrinjavajuće nisku razinu znanja za globalizirani svijet. Na znanstvenim skupovima razgovarao sam i sa stranim poslovnim ljudima. Imaju dojam da dio hrvatskih privrednika ne razumije dovoljno struku, da nedovoljno vlada engleskim jezikom i da je razina korupcije izuzetno velika. Možda je najveći problem sustav vrijednosti, pa se stvarno kvalitetni stručnjaci i menadžeri teško probijaju prema vrhu, gdje su nužno potrebni. Još nemamo široko rasprostranjenu svijest da svaki građanin može uspješno funkcionirati u društvu samo ako stalno uči. Situacija se postupno poboljšava. U biznisu se pojavio niz profesionalaca koji jako dobro znaju svoju struku i menadžeri koji znaju upravljati i pregovarati. U širem okviru bitni elementi poboljšanja su i opredjeljenje državnih vlasti na gospodarstvo i društvo temeljeno na znanju.
-
Treba li Hrvatskoj nuklearnog elektrana? – To je pitanje u sklopu politike EU. Nisam prisustva toga zato što se Hrvatska orijentirala na turizam i izuzetne prirodne ljepote. Turisti će radije ići u zemlju koja u blizini plaža nema nuklearku. Ja znam da to nije opasno, sigurno je daleko manje opasno nego na primjer pušenje, ali znam da većina turista osjeća nelagodu i to bi škodilo turizmu.
-
Niste li svojedobno zagovarali gradnju nuklearnih elektrana? – Prije 25 godina vladao je žestok sukob dvaju lobija. Jedan je zagovarao fosilna goriva, a drugi nuklearnu energiju. Lobi fosilnih goriva tvrdio je da je nuklearna energija opasna jer nema rješenja za njen otpad, a nuklearni da su fosilna goriva opasna zbog globalnog zagrijavanja.
-
Na strani kojeg ste lobija vi bili? – Napisao sam tada knjigu u kojoj sam iznio obje mogućnosti i ustvrdio da je dugoročno najveća opasnost vjerojatno globalno zagrijavanje. Rekao sam da znanstveno i stručno rješenje za nuklearni otpad postoji.
-
Bili ste na strani nuklearki? – Da, pod pretpostavkom da je tehnološki rješen problem nuklearnog otpada. Smatrao sam da bi se nuklearna elektrana mogla graditi na Dunavu, jer u Mađarskoj blizu granice na Dunavu radi nekoliko nuklearnih elektrana. Druga je stvar što s Hrvatskom kao turističkom zemljom. Trenutačno u svijetu pobjeđuje nuklearni lobi jer su strahovito opasnim proglašena fosilna goriva. Nuklearna energija je, pak, u dokumentima EU upisana u čiste izvore energije, što je dijelom istina. Iako je prilično smiješno, dok sam prije zagovarao nuklearnu energiju, sada mislim da ipak nije toliko čista kao što se smatra u EU. Mislim da se prije 25 godina precjenjivala opasnost od nuklearne energije, a podcjenjivala opasnost od fosilne energije.
-
Podcjenjujemo li sada opasnosti od nuklearne, a precjenjujemo li one od fosilne energije? – Mislim da je tako. Neka buduća nuklearna energija mogla bi biti čista. Fizika zna kako bi se proizvodila, iz vodika iz vode i bora iz tla, ali za sada je to neizvedivo. Današnje nuklearne elektrane ipak nisu tako čiste, jer nuklearni otpad možemo sanirati uz uporabu današnje nuklearne tehnologije na rok od oko pola stoljeća, ali na dulji rok je problem. Fosilna goriva, pak, nisu tako opasna jer čisto znanstveno gledano argumenti na kojima se ta teza temelji nisu dovoljno čvrsti. Na Svjetskom znanstvenom forumu u Budimpešti postavio sam u raspravi pitanje zašto u dokumentima na kojima se temelji zahtjev za obnovu Kyoto protokola u znanstvenim analizama nije uključeno nadolazeće ledeno doba. Odgovor je bio: ‘Ne treba zbunjivati političare.’
