DELISTIRANJE: 14 dionica za koje se nisu srele ponuda i potražnja

Prošlog je tjedna Zagrebačka burza donijela odluku o uklanjanju uvrštenja za 14 dioničkih društava čijim se dionicama nije trgovalo unazad godinu dana. To je već drugi put da je Burza, u skladu sa svojim pravilima, odluku o uklanjanju uvrštenja dionica s Usporednog tržišta provela u djelo. Prvi put to je učinjeno u ožujku prošle godine kad je nakon prijavnja Varaždinske Zagrebačkoj burzi delistirana čak 131 nelikvidna dionica. Dionice 14 delistiranih tvrtki ne samo da se nije trgovalo, već posljednjih godina dana nije upućen ni jedan nalog za njihovu kupnju ili prodaju.

To ni ne čudi s obzirom na to da je većina delistiranih kompanija na Usporedno tržište izasla zato jer je većinski vlasnik otkupljivao dionice malih dioničara ili su oni svoje vlasničke udjele prodavali budućem vlasniku, odnosno pravnoj osobi. Otkako su izlistane, dionicama izbačenih tvrtki obavljene su u prosjeku tri ili četiri transakcije, koje su, očito, bile dovoljne da se provede vlasničko preustrojavanje, koje je ujedno i čest motiv izlistavanja.

Primjerice, Đuro Podvezanec, direktor delistirane tvrtke Cesta – Varaždin, čija je osnovna djelatnost gradnja i održavanje prometnica te proizvodnja svih vrsta asfaltnih baza i betona, objašnjava da je do 2006. godine tvrtka bila u 100-postotnom vlasništvu zaposlenika. Dobri poslovni rezultati i izvozni poslovi učinili su tvrtku dobrom metom za preuzimanje, ali unatoč interesu vlasnici nisu mogli pronaći zajednički jezik s potencijalnim preuzimateljima.

• Bilo je tu i prljavih igara. Naime, austrijski Strabag, koji je bio najzainteresiraniji, pokušao je preuzimanje tako što je kroz ponudu htio uglaviti i dug koji smo imali prema njemu za gradnju dijela autoceste Zagreb – Macelj – kaže Podvezanec.

Nakon toga u igru se uključila francuska tvrtka Eurovia, koja je potajice kupovala dionice od malih dioničara da bi lakše ispregovarala preuzimanje s čelnim ljudima tvrtke, koji su posjedovali kontrolni paket, ali nije se uspjela domaći više od 29,7 posto vlasničkog udjela.

• Da bismo to preduhitrili, odlučili smo prodati naše udjele francuskom Colasu, s kojim smo i pregovarali o prodaji već nekoliko godina – objašnjava Podvezanec, koji nije htio otkriti financijske detalje transakcije, odnosno kupnje 70 posto tvrtke.

• Colas je obećao zadržati sve radnike, a upravo je ovih dana izglasana dokapitalizacija tvrtke u iznosu od deset milijuna eura, što dovoljno govori o ozbiljnosti našega novog vlasnika – kaže Podvezanec.

I tvrtka Panturist se nakon promjene vlasničke strukture našla na Usporednom tržištu. Naime, većinski vlasnik Stjepan Frigan je potkraj 2005. godine francuskoj tvrtki Connex za nepoznati iznos prodao svojih 89,59 posto dionica društva, što su zaposlenici, zabrinuti za svoja radna mjesta, zaustavili trgovinu.

Tijekom 2006. na Usporednom tržištu nekolicina je malih dioničara prodala svoje udjele sadašnjem vlasniku (u četiri transakcije prodane su tek 644 dionice), nakon čega je trgovina stala, jer, tvrde upućeni, očigledno ostvarena cijena nije odgovarala dioničarima koji su bili zainteresirani za prodaju.

Hoće li nakon prošlotjednog čišćenja proizvođača lanaca, transportera i pričvrsnog pribora Vossloh utenzilija ponovno osvanuti na burzi, bit će odluka većinskog vlasnika njemačke kompanije Vossloh Werke, do koje, nažalost, nismo uspjeli doći. No, direktor tvrtke Dušan Miljković rekao je da je tvrtka na Usporednom tržištu ušla još 1999. godine kada su polovinu preuzeli mali dioničari, a ostatak fondovi. Dolaskom Nijemaca na tržištu se još neko vrijeme trgovalo manjom količinom uglavnom dionica malih dioničara, koji danas posjeduju tek nešto više od 10 posto.

Još se jedan povod trgovanja na Usporednom tržištu pokazao zajedničkim za nekoliko delistiranih tvrtki. Ta je kotacija pravo mjesto na kojem se većinski vlasnici mogu domaći udjela u rukama malih dioničara. Primjerice, većinski vlasnik tvrtke Metroholding, koja je ujedno i vlasnik Partner banke, Božo Čulo na Usporednom je tržištu kupovao dionice malih dioničara preko njihovih skrbičkih računa u bankama.

• Radilo se o zanemarivom broju dionica vlasnika koji je inzistirao na cijeni, a koja kupcu stoga nije bila bitna. Nakon trgovanja nije došlo do bitne promjene vlasničke strukture, samo je većinski vlasnik neznatno povećao svoj vlasnički udjel – objasnio je Čulo i dodao da su najčešći motivi izlaska na burzu transparentnost postupka i očekivanje postizanja povoljnije cijene.

Izlistavanje na Usporednom tržištu je u slučaju tvrtke Prerada, koja se bavi mlinarstvom i industrijskom proizvodnjom stočne hrane, bila i zakonska obveza. Većinski dioničar Ante Butković je nakon što je stekao 78,6 posto udjela u Preradi ponudio malim dioničarima otkup dionica te tako svoj udjel povećao na 91,6 posto.

Interesantno je što se s dionicama čak šest tvrtki (Modeks, Vodoprivreda Split, Mrežnica, Euroviba, Euro Daus i Euroduhan) delistiranih s burze uopće nije trgovalo. O tome zašto je postojao interes za prodaju, ali ne i kupnju tvrtki može se samo spekulirati.

Nezainteresiranost investitora za Modeks Mursko Središće tako se povezuje s neizvjesnim poslovanjem, koje tvrtku prati unazad nekoliko godina. Kao što je otprije poznato, sredinom prošle godine Nadzorni odbor je najavio stečajni postupak za Modeks zbog navodno loših financijskih pokazatelja (u 2006. je prema Poslovnoj Hrvatskoj ostvareno dva milijuna eura prihoda). Nakon strajka radnika i inih sindikalnih akcija, Marija Trstenjak, predsjednica Nadzornog odbora, tadašnja zamjenica direktora i jedna od 10 najvećih dioničara, odlučila je obznaniti radnicima da je odluka o stečaju povučena te da se u tvrtku dovodi konzultante koji će, kako su najavili, nastojati promijeniti strukturu poduzeća.

Od tada iz Modeksa ni pisma ni razglednice osim novosti da nakon tri godine nije prodana ni jedna dionica uvrštena na Usporedno tržište. Premda se to ne može reći za poslovanje, sudbinu Modekovih dionica doživjele su i one Vodoprivrede Split, čiji je direktor zabranio zapošlenicima govoriti o poslovanju, Mrežnice, Eurovibe (odnedavno u vlasništvu Konzuma), Euro Dausa i Euroduhana.

Kako kaže Radoslav Pavlović iz koncerna Agram, čije su tvrtke većinski vlasnici Euro Dausa i Euroduhana, teško je saznati zašto nitko od dioničara nije trgovalo na Usporednom tržištu.

• Trgovanje na Usporednom tržištu burze može inicirati bilo koji dioničar koji ima interes za trgovinom na taj način, pa nije nemoguće da se ta društva u skoro vrijeme ponovno evidentiraju na burzi kao tvrtke čijim se dionicama može trgovati. Ako opet u nekom roku, prema pravilima Burze, ne bude trgovanja tim dionicama, Burza će ih opet skinuti s liste. I tako to može u nedogled – kaže Pavlović i dodaje da se može dogoditi, ako se trgovina intenzivira, da ta društva steknu uvjete za uvrštenje u JDD kotaciju.

Kako najavljivu u Burzi, čišćenje dionica na Usporednom tržištu provodit će se jednom na godinu i stoga ostaje čekati koja će od 99 dionica uvrštenih u taj najniži burzovni segment preživjeti, jer, ipak, interes da ih posjeduju u najvećoj mjeri pokazuju investitori koji bi, ako je suditi prema primjeru 14 izvršenih dionica, rado postali i većinski vlasnici kompanije.