Lik i djelo

Imenovanje je bivši predsjednik Uprave SEM Marine i dosadašnji pomoćnik ministra gospodarstva shvatio kao osobito priznanje jer smatra da je posao koji ga čeka strateški važan za državu.

Dan koji su neki britanski stručnjaci proglasili najdepresivnijim u ovoj godini, ponedjeljak 21. siječnja, sasvim sigurno nije bio takav za Igora Lučića. Novi državni tajnik Središnjega državnog uređa za e-Hrvatsku odradio je prvi radni dan u svom novom uredu i vidno raspoložen počeo četverogodišnji mandat na poslu kojemu se istinski veseli. Radost je višestruko uvjetovana – po najprije, imenovanje je shvatio kao osobito priznanje jer je posao koji ga čeka strateški važan za državu, potom misli da ima jako mnogo prostora i mogućnosti da napravi ono što se od njega očekuje i, naposljetku, stanjje koje je zatekao ocjenjuje izvršnim pa ne štedi komplimente na račun svog prethodnika Miroslava Kovačića.

Dojučerašnji pomoćnik ministra gospodarstva, rada i poduzetništva za međunarodne gospodarske odnose i trgovinsku politiku novu funkciju shvaća kao ozbiljnu stepenicu više u karijeri. Nad sobom ima jedino premijera, sjedit će na sjednicama Vlade gotovo ravno pravno s ministrima i rješavati probleme s timom od pedesetak ljudi koji su mu hijerarhijski podređeni. Iako smatra da mu stručno znanje nipošto nije važnije od organizacijskih i menadžerskih sposobnosti, na novom mjestu zadovoljava čak i kriterij primjerene naobrazbe – diplomirani je inženjer elektrotehnike, smjer Telekomunikacije.

No, to je tek puka koincidencija, jer se Lučić tim poslom nije bavio proteklih godina. Recimo da temu razumije daleko bolje nego neki ministri resore kojima su na čelu, ali više od toga uzda se u vlastite sposobnosti da odradi projekte rukovodeći stručnim ljudima koji rješavaju specifične probleme. Kao tipični horoskopski Strijelac voli postavljati ciljeve koji ga potiču na puni angažman. Da će tako biti i na novoj funkciji pokazuje odmah na startu.

Uz nastavak dosad početih projekata među najvažnije aktivnosti u ovoj godini zacrtao je daljnji proces razvitka infrastrukture za izgradnju informacijskog i društva znanja. Do kraja ove godine želi zajedno sa svim tijelima državne uprave uključenima u projekt ostvariti cilj od pola milijuna priključaka širokopojasnog interneta. Ambiciozan plan trebao bi biti ostvariv zahvaljujući tome što su već pokrenute akcije poput dodjele poticaja za spajanje korisnika na područjima posebne državne skrbi i u brdsko-planinskim područjima. U planu je također i novi projekt koji će obuhvatiti sva druga državna područja na kojima postoje potražnja za širokopojasnim internatom a koju ne mogu zadovoljiti postojeći operateri.

Kad je riječ o infrastrukturi, velike koristi očekujem i od projekata koje smo nazvali Digitalna Hrvatska, a na osnovi kojega do 2010. godine planiramo stvoriti preduvjet za potpuni prelazak na digitalno emitiranje na području cijele RH, dvije godine prije nego što je planirano za sve zemlje članice EU. Nakon Istre u kojoj je pri završetku postupak dodjele potpore za nabavu uređaja za prijam digitalnih televizijskih signala, to isto planiramo provesti i na otocima te obal – kaže samouvrjeno Lučić.

Gradnjom infrastrukture žele se ostvariti uvjeti za približavanje javne uprave građanima što se već provodi kroz projekte Moja uprava, HITRO.HR, HITOREZ i druge te povećanje dostupnosti interneta u Hrvatskoj. Brzi internet u konačnici mora biti dostupan svakom građaninu, kućanstvu, školi, tvrtki i tijelu javne uprave s obzirom na to da jedino putem modernih tehnologije usluge koje se sada ostvaruju u sklopu provedbe programa e-Hrvatska mogu postati dostupne svima.

U suradnji s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i športa, Hrvatskom agencijom za telekomunikacije te Hrvatskom akademskom računalnom mrežom (CARNet) sredinom prošle godine pokrenut je projekt radi povezivanja dvadeset škola na otocima oko Zadra, Šibenika, Trogira i Dubrovnika s matičnim školama na kopnu. Projekt je sada u završnoj fazi, a učenicima na otocima bit će dostupna najmodernija informatička rješenja uz pomoć kojih će bez problema moći pratiti nastavu. Dodatna vrijednost projekta jest i to što učenicima omogućava korištenje brzoga bežičnog interneta i iz svojih domova.

U blizoj budućnosti spojit će se i svi drugi naseljeni otoci (koji u ovom trenutku nemaju pristup brzom internetu) čime će se stvoriti prava mreža otoka. Tehnologijom se spajaju kopno i otoci brže nego na bilo koji drugi način, a to će nas, zajedno sa svime ostalim što radimo u sklopu e-Hrvatske, zaista uvesti u umreženo društvo znanja.

Dakle, mnogo planova i projekata zatekao je Lučić u novom uredu, a poslu je pristupio menadžerskom energijom i odlučnošću. Po svom je habitusu prije nestrpjiv da što prije ostvari zacrtano nego aparatički koji spretno oteže prijedaju veću važnost onome što mora napraviti. Uostalom, kao menader Lučić se u praksi često uvjeravao u sporost državnog aparata i dobro je naučio kako administracija može blokirati i upropastiti i najbolje poslovne zamisl.

Oni koji ga bolje poznaju zapravo se čude što je, kao praktičar u najboljim godinama, prihvatio državni posao. Dogodilo se to u listopadu 2005. godine kada je imenovan pomoćnikom ministra. Dotad je imao velike planove sa splitskim tvrtkom SEM Marina gdje je bio predsjednik Uprave i jedan od manjinskih suvlasnika. Suradnja s većinom vlasnikom Juroslavom Buljubašićem počela je 2001. godine i odvijala se više zbog druženja i u slobodno vrijeme.

Kad je održan četverogodišnji mandat, u kojem je konačno i dobivena koncesija za brodsku liniju za Brač, Lučić je razriješen na vlastiti zahtjev. Nisu pale teške riječi, nije se činilo da je riječ o ozbiljnom razilaženju, ali nikad nije razjašnjeno zašto je Lučić dosta napravio i napustio tvrtku i otišao u Zagreb. Pritom je ostao članom Nadzornog odbora i zadržao svoj portfelj od šest posto dionica tvrtke koja je promijenila ime u Split Tours. I danas s Buljubašićem popije kavu i odigra partiju skvoša.

Na polovini mandata prošle vlade pojavio se na funkciji koju je u krugu prijatelja definirao kao ‘privremeno’ pojavio se odnosila na vrijeme do izbora jer je Lučićeva budućnost logično bila uvjetovana novom izbornom pobjedom HDZ-a. Dvogodišnje upoznavanje s načinom funkcioniranja vrha vlasti očito je položio na obostrano zadovoljstvo.

Zanimljivo, neposredno prije toga, kad je SEM Marina imala problema s dobivanjem dozvole za održavanje brodske veze između Splita i Supetra na Braču, Lučić je javno bacio dvije i kamenje u smjeru vrha vlasti. Doduše nikad oštrica nije bila uperena prema vladii ili premijeru, ali zato nimalo nije štedio ministra Kalmetu i naročito tajnika ministarstva Bačića. Bio je to zanimljiv unutarstranački sukob u kojem je na kraju krivac pronaden u nižem kadru koji pogrešno usmjerava čelne ljude ministarstva.

Kao čelnii čovjek privatne SEM Marine našao se u još jednoj zanimljivoj situaciji. Vlada ga je imenovala predsjednikom Nadzornog odbora Slobodne Dalmacije, i to nakon što se iz utrke povukla tvrtka Pojata koju je osmislio i s još četvoricom splitskih poduzetnika pokrenuo Juroslav Buljubašić s jedinim ciljem da kupi Slobodnu Dalmaciju. Iako su mnogi u tome tražili Buljine prste, Lučić je na funkciju postavljen prema stranačkoj pripadnosti, kao čovjek od povjerenja Ive Sanadera. Kao predsjednik Nadzornog odbora već se bio okušao u DC-ovoj tvrtki Transportcommerce i Autohrvatska dd Split.

Iako je HDZ-ov kadar, nikad nije bio u ozbiljnim kombinacijama da preuzme stranku na lokalnoj razini. U danima kad su jači bili ‘Pašalićevci’ to objektivno nije ni mogao, a poslije su mu očito bile milije druge uloge, vezane uz prirodu. U Splitu ga se više od Sanadera vezivalo uz Nadana Vidoševića. Ista su generacija, a zajedno su radili u Dalmacijacemntu kamo je Lučić prešao 1992. godine.

Dotad je od 1985. godine radio u Končaru u Projektom birou čiji je postao direktor nakon pet godina rada. Potom je slijedila kratka epizoda u Elektronu gdje je bio direktor Inženjeringa. No, put ga je iz te tvrtke bez budućnosti odveo u Dalmacijacemntu gdje je dobio priliku baviti se proizvodnjom na radnome mjestu potpredsjednika Uprave zaduženog za proizvodnju i tehničke poslove.

U burnim godinama transformacije te goleme tvrtke na kraju ga je, 1998. godine, dopala skromna funkcija direktora jedne od tvrtki kćeri pod zvučnim imenom Transport euro klub iz Solina. Kad je dvije godine poslije tvrtka ustupljena jednom makarskom poduzetniku, Lučić je preselio u Hrvatsku gospodarsku komoru na mjesto rukovoditelja Sektora malog i srednjeg poduzetništva u Županijskoj komori Split.

Silazna putanja zaustavljena je godinu poslije, kad je došao na čelo tvrtke SEM Marina koja je ulazila u puni razvojni zamah. A vrhunac je Lučićeva imenovanje na visoku državnu dužnost koju bi trebao oplemeniti doista bogatim iskustvom s izvršnih i rukovodećih pozicija. U njemu Sanader dobiva krajnje odanog, tihog, mirnog i javnom eksponiranju nesklonog suradnika koji čvrstom voljom i Spilićani bi rekli ‘prčevitošću’ može još snažnije pogurati projekt e-Hrvatske.