Srbija je preuzela metodu hrvatskih političara – državne kompanije na burzu, a dionice građanima. Jedino što su u Srbiji velikodušniji pa će dionice besplatno dodijeliti građanima, a broj novih dioničara mogao bi porasti za novih četiri milijuna.
S ljedeći tjedan sigurno će se pamtititi kao važan u sklopu procesa tranzicije Republike Srbije prema tržišnom gospodarstvu. Njenim će se građanima otvoriti mogućnost da dođu do besplatnih dionica.
Naime, od početka ove godine, u Republici Srbiji na snazi je Zakon o besplatnim akcijama. Predložio ga je i kroz skupštinsku proceduru uspješno progurao ministar ekonomije i regionalnog razvoja Mlađan Dinkić. Predsjednika G 17 plus, treće stranke po snazi u srbijanskoj vladajućoj koaliciji, čiji je slogan ‘Stručnost ispred politike’, nedavno je časopis Euromoney proglasio za najboljeg ministra financija na svijetu 2006. Dinkić je, čini se, promatrajući događanja u regiji, prije svega u Hrvatskoj, shvatio da su dionice državnih i javnih tvrtki jako dobar mamac građanima da vam na izborima povjerite glas.
Tijekom IPO-a T-HT-a u Hrvatskoj potpredsjednik Vlade za gospodarstvo Božidar Delić najavio je mogućnost da se Srbija ugleda na primjer Hrvatske i to da će uskoro svojim građanima ponuditi mogućnost povoljne kupnje dionica velikih državnih i javnih tvrtki. Delić nije precizirao kad će se to i pod kojim uvjetima dogoditi, ali je, čini se, njegova Demokratska stranka zakasnila sa svojim prijedlogom.
Iako nema izravnih pokazatelja, može se zaključiti da je već IPO Ine bio povod da se počne razmišljati kako, s jedne strane, ubrzati privatizaciju i postupak prijelaza iz dobrovornog gospodarstva kojim upravlja država prema tržišnom, a da se s druge istodobno izvuče politička dobit.
Dinkićeva stranka oduvijek pokušava nametnuti poziciju političke opcije stručnjaka kojemu su posao i karijera izvan politike, ali se odlučila pomoći svojoj zemlji kako bi što prije i lakše uhvatila korak s ostatkom Europe. Većina građana Srbije sebe doživljava kao žrtvu tranzicije. To se dobrim dijelom očituje i u izbornim rezultatima jer Srpska radikalna stranka najviše glasova dobiva među ljudima na rubu socijalne egzistencije i koji su, na ovaj ili onaj način, stradali prije svega u ekonomskom dijelu tranzicije u Srbiji.
U nastojanju da promijeni političke trendove i formalno omogući građanima da vlasnički sudjeluju u velikim državnim i javnim tvrtkama Mlađan Dinkić, izgleda, želi promijeniti političke trendove i omogućiti rast svoje stranke kako bi joj nakon izbora ojačao položaj u vladajućoj koaliciji koji bi se, ne bude li iznenadenja, trebali održati početkom 2011.
Zakon o besplatnim akcijama predviđa da svi punoljetni građani Srbije ostvare prihod od prodaje javnih tvrtki. Točno 3,780.000 građana ima pravo na 15 posto dionica u tvrtkama NIS (Naftna industrija Srbije), EPS (Elektroprivreda Srbije), JAT Airways, Aerodrom Nikola Tesla u Beogradu, Galenika i Telekom Srbije. Uvjeti za dobivanje u prosjeku 1.000 eura vrijednih dionica jest da potencijalni vlasnik dionica na dan 31. prosinca 2007. bude punoljetan i da u sljedećih šest mjeseci bude upisan u birački popis. Dodatni je uvjet da građani nisu sudjelovali u dosadašnjoj privatizaciji, odnosno da se upišu u evidenciju nositelja prava u skladu s tim zakonom. Zaposleni u javnim tvrtkama dobit će po 4.000 eura vrijedne dionice. Dionice će biti besplatne, neće biti oporezovane niti će se na njih plaćati porez na kapitalnu dobit. Vlada će platiti sve troškove brokera do prve transakcije na tržištu kapitala.
Agencija za privatizaciju objavila će 25. siječnja 2008. javni poziv za upis dionica, a prijavljivanje građana počinje 28. siječnja i traje do 31. srpnja 2008.
Dobar dio javnosti u Srbiji, prije svega građani, veoma mnogo očekuju od podjele besplatnih dionica. S druge strane poneki ipak upozoravaju na moguće probleme. Ravnatelj Centra za slobodno tržište Miroslav Prokopijević smatra da građani Srbije, budući dioničari, neće moći zaraditi 1.000 eura, iznos kojim se u javnosti spekulira, od planirane podjele besplatnih dionica. Prokopijević je objasnio da bi vrijednost kompanija predviđenih za prodaju i podjelu dionica trebala biti 27 ili 28 milijardi eura, što je prema njegovoj procjeni nerealno.