Mnogo sam puta znao reći kako volim francuske automobile i njemačka vina, na što su mnogi odgovorili da sam čudan čovjek. Ipak, Njemačka je danas vinska zemlja o kojoj se u svijetu najviše priča, a u nas i najmanje zna. Stoga je dobro s njom početi vinsku priču o Europi. Rajnski rizling svakako je vinsko obilježje Njemačke, a najbolji dolaze iz regija Rheingau i Mosel-Saar-Ruwer. Dobro je potražiti vina koja imaju oznaku QmP (‘Qualitätswein mit Prädikat’). Riječ je o šest stupnjeva odloženih berbi. Osim i nama poznatih berbi poput kasne i izborne berbe, izborne berbe bobica, izborne berbe prosušenih bobica te jedene berbe Nijemci imaju i berbu zreloga grožđa (Kabinett). To povremeno rade i ponajbolji vinari kontinentalne Hrvatske za svoja najbolja vina, najčešće graševine, ali se kod nas posebno ne označava. U Njemačkoj svakako treba kušati i vina iz regija Pfalz i Baden koja se rade od bijelog, svog i crnog pinota.
Ponuda njemačkih vina u Hrvatskoj je, nažalost, veoma siromašna pa po ta vina treba otići u Beč ili, najbolje, onamo gdje i nastaju.
Slično je i s austrijskim vinima. Njihov je favorit svakako zeleni veltlinac (grüner veltliner), sorta koja se nekad uzgajala i kod nas. Daje izvanredna aromatična, reska suha vina, a kod nas se može nabaviti jedan od boljih proizvođača Brundlmayer.
Slovenska vina kao da su naša. Sličan je sustav označavanja na etiketama, a slične su i sorte. Slovenci u mnogočemu, pa i u vinu, prednjače u odnosu na nas. Od moslavca (šipona) i kraljevine, naših autohtonih sorata, rade mnogo bolja vina. Čak su i malvazije s Krasa uglavnom bolje od istarskih. Nekim crnim vinima Slovenci (Movia, Simčič) su iznenadili i svijet, a najposebnija slovenska vina daje rebula iz Goriških brda. Istraživanje te sorte svaki ljubitelj vina treba posvetiti posebnu pozornost.
Slovenci su otisli daleko naprijed ponajprije zbog otvorenosti prema utjecajima sa strane, najviše iz Italije. Uostalom, i Joško Gravner, jedan od najglasovitijih talijanskih vinara, zapravo je Slovenac. On je upotrebljavao starih vinskih tehnologija napravio pravu revoluciju u svjetskim razmjerima. Ipak, upoznavanje s talijanskim vinima treba početi malo zapadnije, u Toskani i Piemontu, s glasovitim crnim sortama sangiovese i nebbiolo. Iz Toskane stižu izvanredna vina Chianti (najbolji nose i oznaku ‘Classico’) i Brunello di Montalcino, a iz Piemontea Barolo, Barbaresca i Barbera. Najpoznatija imena – Antinori, Frescobaldi, Gaja itd. – dostupna su i u Hrvatskoj. Ta su vina i cijenom gotovo ravnopravna najboljim bordskim crnjacima i crnim burgun- dcima, što znači da je butelja skuplja od tisuću, ako ne i od 2.000 kuna.
