SANAD Tri anti

Izvoznici bi se potkraj godine s nostalgijom mogli prisjećati tečaja kune i eura s početka 2008., na koji su se godinama žalili kao na glavnu zapreku izvoznim uspjesima Hrvatske. Primjeni li Hrvatska narodna banka beskompromisno monetarne mjere koje najavljuje guverner Željko Rohatinski, aprecijacija kune i posljedični pad izvozne konkurentnosti bit će nužne žrtve za smanjenje inflacije. Ona je dostizanjem godišnje stope od 5,8 posto u prosincu prisilila HNB na krizne mjere, a u javnosti izazvala mnogo negativnih reakcija na koje je odmah reagirala i novoformirana koaličijska vlada premijera Ive Sanadera.

• HNB je za 2008. donio mjere koje su naglašeno antiinflacijske i uključuju ograničavanje rasta plasmana banaka i inozemnog zaduživanja. One podrazumijevaju čvrstu obranu nominalnog tečaja kune od deprecijacije, ali ne i aprecijacije ako do nje dođe – izjavio je guverner Rohatinski u Dnevniku HTV-a.

Istup i najave guvernera HNB-a bili su očekivani jer su održavanje stabilnosti cijena i tečaja nacionalne valute temeljni zadaci svake središnje banke. Najavljenje monetarne politike također su već otrpjene poznate i svode se na smanjenje ponude domaće valute da bi se ograničilo divljanje cijena. Izvor neizvjesnosti je Vladina reakcija na rast potrošačkih cijena. Prema toj smo reakciji sastavili tri moguća antiinflacijska scenarija do kraja godine.

Sinergijskom politikom Vlade i HNB-a inflacija bi se suzbijala na dulji rok uz nezadovoljstvo korisnika subvencija. Vatrogasne, intervencionističke mjere, za posljedicu bi imale narušavanje tržišnih mehanizama. Treći scenarij, kulminacija sukoba Sanadera i Rohatinskog, ipak je najmanje vjerojatan.

Vjerojatniji od njih predviđa nastavak kratkoročnih, intervencionističkih mjera kojima je Vlada zasad reagirala na podatke o prosinačkoj inflaciji, a koje se u velikoj mjeri svode na kontrolu cijena bilo dogovorom s privatnim kompanijama, bilo na redom tvrtkama u većinskom državnom vlasništvu.

Drugim manje vjerojatnim, rasplet događaja predviđa da će Vlada potpuno prihvatiti pristup rješavanju problema koji joj je javno predložio guverner Rohatinski i većina ekonomista. Njegovo je glavno obilježje dulje razdoblje u kojem se očekuju rezultati: jačanje sustava robnih rezervi, jačanje tržišne konkurencije, porezna reforma.

U oba bi scenarija HNB-ove mjere pratile Vladine mjere, no u posljednjem bi mogle biti manje drastične.

Najmanje je vjerojatna varijanta, ali ne i nemoguća, kulminacija sukoba premijera i guvernera, čija bi posljedica bila smjena guvernera i izbor ‘kooperativnijega’ čelnog čovjeka središnje banke. Tako bi Vlada mogla posredno utjecati i na monetarnu politiku i spriječiti neke poteze koji su, možda, i nužni, ali bi mogli negativno utjecati na standard stanovništva. U tome bi imala i tihu potporu banaka koje već dulje izražavaju nezadovoljstvo ograničenjima koja im nameće HNB.

Do tog radikalnog raspleta situacije, ipak, teško može doći. Prva je zapreka ugled koji u domaćoj i stranoj financijskoj javnosti unatoč restriktivnoj monetarnoj politici ili upravo zbog nje ima Željko Rohatinski. Zbog toga bi negativne posljedice njegova odlaska mogle nadmašiti eventualne političke prednosti za Vladu.

Druga je, i veća, zapreka što guverner, zapravo, nije napravio ništa loše: još je u studenome nedvosmisleno upozorio na mogućnost veće inflacije 2008., a mjere koje najavljuje u okviru su HNB-ovih ovlasti. Pitanje je bi li bilo koji drugi stručnjak na čelu HNB-a mogao drukčije reagirati. Naime, razvodenjavanjem antiinflacijskih mjera u pitanje dolazi i uspjeh u smanjivanju stope inflacije, posebno ako ih ne prate odgovarajuće promjene u fiskalnoj, industrijskoj i ostaloj politici u Vladi i HNB-a.

Željko Rohatinski je uglavnom otkrio koje mjere monetarne politike stoje na raspolaganju Hrvatskoj narodnoj banci 2008. godine, pa i one koje bi trebale biti usmjerene na smanjivanje inflacije.

• Instrumenti koji HNB-u stoje na raspolaganju imaju usko ograničene mogućnosti: restriktivnom monetarnom politikom može se smanjiti ponuda novca, pa tako i potražnja za robom, te tako djelovati na cijene. Međutim, tako se ugrožava gospodarski rast, koji se po najviše temelji na snazi domaćih potrošnje. Druga je mjera djelovanje na tečaj, odnosno aprecijacija kune, što bi utjecalo na snižavanje cijena uvoznih robe. Međutim, tako bi ionako slab izvoznik sektor dodatno oslabio. Bez Vlade fiskalne i industrijske politike HNB dugoročno ne može utjecati na cijene – smatra Damir Novotny, ekonomist i direktor konzultantske tvrtke T&MC.

Popuštanje obrane donje granice tečaja u odnosu na euro u javnosti će, za sigurno, biti najvidljiviji simbol antiinflacijske politike. Jačanje kune na tečajnicama značit će dobru vijest za domaće kupce stranih proizvoda (odnosno uvoznike istih), a lošu za poduzeća čiji je rashod u kunama, a prihod u devizama.

Druga je HNB-ova antiinflacijska poluga pomoćnje današnjega skupa…

Fiskalna politika ne daje rezultate u kratkom roku.

• To su vatrogasne mjere, ali u prirodi je monetarnih mjera da ne mogu biti drukčije. Fiskalna politika s druge strane ne daje rezultate u kratkom roku jer treba vremena da se njene mjere prihvate i zatim primijene – kaže Hrvoje Stojić, voditelj Odjela ekonomskih istraživanja Hypo Alpe-Adria banke.

Procjenu o nužnosti pomoćnica monetarne politike u HNB-u temelje na vlastitim procjenama koje je iznio guverner Rohatinski da će se inflacija do kraja godine zadržati na visokoj godišnjoj razini od otprilike šest posto, dvostruko više nego 2007. Ta se procjena zasniva na pretpostavkama da cijene srove nafte na svjetskom tržištu neće ponovno rasti i da će se stabilizirati cijene poljoprivrednih proizvoda.

Različite su prognoze kako će se inflacija kretati do kraja godine. Mišljenja naših sugovornika podijeljena su. Hrvoje Stojić očekuje njeno smirivanje i stabilizaciju na razini od 3,5 posto na kraju godine, no upozorava da su cijene prehrambenih proizvoda i sirovina na svjetskim tržištima vrhunac dosegnule tek u siječnju, pa bi zbog odgođenog djelovanja u Hrvatskoj mogle kulminirati na prijelazu iz prvog u drugo tromjesečje.

• Zbog upotrebe nekih poljoprivrednih kultura kao energenata cijene žitarica i dalje će rasti, ali taj će cjenovni pritisak ipak slabjeti jer će se postupno povećavati površine zasijane tim kulturama, odnosno proradit će tržišni mehanizam ponude i potražnje – smatra Stojić.

Direktor T&MC-a očekuje nastavak i jačanje inflacije.

• Cijene će ove godine nastaviti rasti; cijene prehrambenih proizvoda, posebno za vrijeme turističke sezone, najvjerojatnije su generator inflacije – procjenjuje Damir Novotny.

Poljoprivredni i prehrambeni proizvodi pokazali su se glavnim izvorom ubrzanja inflacije potkraj godine. Kreatore monetarne i ekonomske politike, međutim, više zabrinjava da se za prohrambom i prehrambenom industrijom ne povedu i ostali sektori. Zasad se čini da se neprehrambena poduzeća nisu ozbiljnije uključila u utrku cijenama. U Plivi su dijelu lijevka snizili cijenu, a dijelu povisili. Od 1. siječnja stupile su na snagu korekcije cijena lijevka na osnovnoj listi HZZO-a, pa su cijene nekih Plivinih lijevkih snizene od jedan do 30 posto. S druge strane, segment u kojem se dogodila blaga korekcija cijena Plivinih lijevkih je malen i selektirani je dio portfelja lijevka u slobodnoj prodaji koji čini manje od pet posto Plivina godišnjeg prometa, stoji u odgovoru iz kompanije. Kao razlog blagog poskupljenja u Plivi navode veće cijene ulaznih komponenti, veće troškove proizvodnje i druga tržišna kretanja, što je utjecalo i na poskupljenje usporedbenih konkurentskih proizvoda.

U T-HT-u ne planiraju znatnije promijeniti cijene svojih usluga 2008. godine, ali veća inflacija utjecat će na poslovne planove. Naime, da bi ostvarili zadane ciljeve i profitabilnost te ispunili očekivanja dioničara, u T-HT-u planiraju povećati efikasnost i dodatno unaprijediti procese.

Iako se ubrajaju u prehrambeni sektor, Coca-Cola Beverages Hrvatska također ne razmišlja o podizanju cijena svojih proizvoda.

• Budući da se radi o proizvodima visoke cjenovne elastičnosti, svako povećanje cijena rezultira stagnacijom ili padom prodaje. Naša cjenovna politika neće se mijenjati i nastojat ćemo ulaznu inflaciju pokrivati povećanjem svoje efikasnosti – objašnjava Vinko Dumičić, direktor za strateške projekte i integracije.

Dodaje da u Coca-Coli vjeruju kako će napori koje Vlada RH i gospodarstvo ulože u zaustavljanje rasta cijena dati rezultate, ali da, ipak, namjeravaju reagirati ne bude li se gospodarska situacija razvijala kako očekuju. Unatoč tim primjerima ne treba zaboraviti da je anketa koju je u prosincu 2007. za Lider na uzorku od 405 poduzeća provela agencija Hendl pokazala da svaki četvrti poduzetnik (23 posto) namjerava povisiti cijene početkom 2008. Opravdanja su pritom bila rast cijena goriva (prijevoznici), ulaganja (turističke tvrtke) ili rast cijena poljoprivrednih proizvoda (prehrambena industrija).

Najnoviji statistički podaci o rastu relativnih cijena neugodno su iznenadili Vladu. Premijer Ivo Sanader i potpredsjednik Vlade Damir Polančec prosinačku su inflaciju proglasili posljedicom neargumentiranoga podizanja cijena pojedinih proizvoda, poglavito prehrambenih, i kritizirali HNB-ovo ponašanje.

Da bi zadržala prijeteću navalu viših cijena, Vlada je osnovala Povjerenstvo za praćenje rasta cijena uz pomoć kojega je izravno pregovarala s najjačim tvrtkama iz prehrambenog sektora i trgovinama pozvavši ih da u svojim kalkulacijama nadu prostora za zadržavanje današnje razine cijena. Istodobno je odlučeno da se do ljeta neće dopustiti dugoročekivano poskupljenje električne energije i plina.

• U kratkom roku Vlada može kontrolirati cijene, ali mnogo bi veći naglasak, slaže se većina ekonomista, trebao, ipak, biti na dugoročnim mjerama kojima bi se riješila strukturna neravnoteža koja potiče rast cijena.

• Ukupnu se ekonomsku politiku treba usmjeriti antiinflatorno – rekao je u Dnevniku HTV-a guverner HNB-a.

Hrvoje Stojić kao dugoročne antiinflacijske mjere Vladi predlaže jačanje tržišne konkurencije i liberalizaciju mnogih sektora, nastavak smanjenja uloge u gospodarstvu te završetak reforme pravosuđa.

Damir Novotny smatra da Vlada mora mjerama industrijske politike djelovati na povećanje ponude (proizvodnje) domaćih prerađivačkih industrija da bi se smanjili rizici utjecaja rasta svjetskih cijena primarnih agrarnih proizvoda na domaći cijene.

• Cilj prihvaćanja programa proračunske štednje na svim razinama države bilo bi stvaranje proračunskih viškova koji se mogu usmjeriti na industrijsku politiku – zaključuje Novotny.

Prva godina vlada mandata u politici se uvijek preporučuje kao idealno razdoblje za povlačenje u širokoj javnosti nepopularnih poteza koji bi potkraj četverogodišnjeg mandata i uoči sljedećih izbora trebali donijeti prve pozitivne učinke. U tom bi duhu odluka za dulji i teži, ali ekonomski opravdaniji put borbe protiv inflacije imala više smisla. Koalicijski kompromisi na koje je Ivo Šanader morao pristati radi sastavljanja vlade otežat će takvu odluku, no ako se ozbiljno shvati, inflacija bi mogla promijeniti prioritet.

Drugi scenarij u kojem Vlada i HNB neuskladeni vatrogasnim mjerama gase inflaciju također nije isključen. Uz pritisk na gospodarstvenike Vlada bi u tom slučaju mogla posegnuti i za mjerama zaštite kupovne moći građana poput zaštitnih carina ili povećanih socijalnih transfera (za što je, ipak, malo mjesta u proračunu). Cilj je održavanje osobne potrošnje, koja je najvažnija komponenta rasta domaćeg bruto proizvoda, no dugoročno su učinci takva poticanja ekonomskog rasta neodrživi i negativni. Analitičari Raiffeisenbanka u najnovijem su izdanju publikacije RBAanalize analizirali mogućnost da investicije zamijene osobnu potrošnju kao glavni generator rasta domaćega gospodarstva.

Autori upozoravaju da održavanje visokog rasta osobne potrošnje vrlo nepovoljno utječe na vanjsku neravnotežu (primjerice, na robnu razmjenu i tekući račun platne bilance) u malim i otvorenim ekonomijama kakva je Hrvatska i da je jedini odgovor poticanje investicija. ‘Iako je u prošle dvije godine u Hrvatskoj pokrenuto nekoliko projekata koji bi trebali poduprijeti investicijsku aktivnost (Hitro.hr i Hitro.rez), ona još uvelike ovisi o javnim investicijama. Uz to, doprinos segmenta privatnih investicija i dalje nije dovoljno velik da bi održao višu razinu gospodarskog rasta. Udio bruto investicija u hrvatskom BDP-u je otprilike 31 posto i među najvišima je u regiji, no njihova stopa rasta trebala bi dodatno porasti da bi se zamijenilo očekivano usporavanje osobne potrošnje i tako ponovno potaknuo veći gospodarski rast’, zaključuju analitičari Raiffeisenbanka.