Tko će podijeliti ‘vodovodnih’ 160 milijuna eura do 2011.

Veliki projekt gradnje i rekonstrukcije vodovodne i odvodne infrastrukture u Zagrebu i njegovim ruralnim dijelovima vrijedan 1,1 milijardu eura trebao bi biti gotov do 2020. Već za projekt koji tvrtke čeka u prvoj fazi, do 2011., vrijedan 160 milijuna eura, vlada žestoka konkurencija u borbi za dio kolača. Tvrtka IMGD već sudjeluje u njemu jer je Holding 2006. raspisao natječaj za utvrđivanje stanja vodoopskrbnog sustava, za koji je dobila posao.

• IMGD već analizira stanje vodoopskrbnog sustava i izrađuje prijedlog mjera za ekonomsku isplativost projekta. Planiramo se javiti na natječaj – kaže direktor tvrtke Goran Dunić.

Ambicije za taj posao ne kriju ni u Vodotehnički, tvrtki koja gradi i projektira cjevovodne sustave i za koju predsjednik Uprave Šimun Lušić tvrdi da ionako od 200 milijuna kuna prihoda na godinu 30-ak posto ostvaruje u Zagrebu.

• Očekujemo da ćemo dobiti od 10 do 20 posto posla – kaže Lušić, koji vjeruje da će se provesti prednajamcije na kojem će se odabrati tzv. podobne tvrtke koje mogu izvesti projekt, koje će se zatim međusobno nadmetati.

Međutim, nadmetanje će se, kao što sada stvari stoje, provesti samo za dio projekta koji kreditom od 60 milijuna eura financira EBRD. Za ostalih 100 milijuna eura, kaže član Uprave Zagrebačkog holdinga Jadranko Husarić, primijenit će se Zakon o javnim nabavama.

• Hrvatska je članica EBRD-a, stoga je taj pravilnik za nabavu, koji je otvoren i međunarodnog karaktera, dužna primjenjivati u EBRD-ovim projektima – kaže Davor Indžić iz EBRD-a dodajući da se ne radi o nepovijesnom u domaćim institucijama jer je Zakon o javnim nabavama transparentan.

Dunić se ne plaši inozemne konkurencije jer IMGD, iako je, relativno mala tvrtka, ima svoje mjesto i u međunarodnim okvirima. Ipak, zbog lošeg iskustva neke bi domaće tvrtke već u početku mogle izraziti bojazan da će se favorizirati inozemne tvrtke, stoga predlažu da se hrvatski proizvođači dogovore o strategiji kojom će se u projekt uključiti što više hrvatskih proizvoda. Tako Davor Ćuška, izvršni direktor u Vargonu, tvrtki koja se bavi proizvodnjom plastičnih vodovodnih i odvodnih cijevi te spojnih dijelova, ipak misli da tu investiciju plaćaju hrvatski porezni obveznici i da se stoga moraju postaviti uvjeti koji omogućuju ugradnju ponajprije hrvatskog proizvoda.

• Javljam se na svaki natječaj u Hrvatskoj na kojem ispunjavamo uvjete s obzirom na natječajnu dokumentaciju i proceduru jer pretpostavljamo da će investitori i projektanti prepoznati naš proizvod. U praksi su stvari nešto drukčije, često prolaze uvoznici proizvodi dvojbeno kvalitete, pa se moramo boriti protiv nelojalne konkurencije – objašnjava Ćuška.

Ipak, kaže Indžić, pravila se temelje na svjetskoj praksi, a primjenjuju se i na novopriljene zemlje EU poput današnje predsjedateljice Slovenije.

Vodoopskrba i odvodnja financirat će se EBRD-ovim kreditom, i to svaka s 30 milijuna eura. Riječ je o dvostupanjskom natječaju: tvrtke najprije šalju pismo namjere, nakon čega se odabiru potencijalne tvrtke koje se zatim poziva da daju konkretnu ponude.

• To je dvostruka i, po meni, korektna kontrola. Naše se tvrtke ne moraju brinuti da će se nekoga favorizirati jer su i na drugim projektima koje je financirao EBRD većinom sudjelovale domaće tvrtke – kaže Husarić, koji iznosi i mogućnost da i Holding za pojedine poslove primijeni tu vrstu natječaja.

S njim se slaže Lušić, koji tvrdi da naše tvrtke imaju tehnologiju kojom mogu konkurirati inozemima.

U Europi se u održavanje vodoopskrbnog i odvodnog sustava ulaže 10 posto njegove vrijednosti, a u Hrvatskoj je taj omjer bio od 0,01 do 0,05 posto, pa su se gubici svake godine povećavali tri posto. U Zagrebu su gubici u vodovodnoj mreži dostigli alarmantnih 45 posto. Zato se Holding i upustio u taj veliki strateški projekt razvoja vodoopskrbe i odvodnje, napravljen potkraj 2004. Realizacija prve faze počela je ove godine, a svake će se godine do 2011. plasirati 40-ak milijuna eura, što će biti prilika za domaće tvrtke. Kao što je rekao Husarić, za otprilike mjesec dana raspisat će se natječaj vezan uz dio EBRD-ova kredita; radovi bi trebali početi početkom građevinske sezone.

• Samo će, primjerice, središnje upravljanje sustavom stajati 10 milijuna eura, a projektiranje i nadzor sudjelovat će do četiri posto u strukturi troškova, što je prema europskim standardima. Prema tomu, posla će biti, i naše tvrtke to mogu izvesti – kaže Husarić.