Home / Tvrtke i tržišta / Umijeće vođenja velike kompanije

Umijeće vođenja velike kompanije

Prerastanje malog poduzeća u srednje jedan je od dva najranjivija procesa u razvoju poduzeća. Treba formalizirati poslovne procese, a sačuvati poduzetničku kulturu koja je dovela do uspjeha.

I mali su ideju kako pokrenuti posao, malo kapitala, nešto više nezadovoljstva postojećim radnim mjestima i još nešto više hrabrosti za put u nepoznato. Tvrtku su osnovali zaneseno vjerujući u snagu ideje i, naravno, njen tržišni uspjeh. Pažljivo su odabrali znakovito, ali ipak nepretenciozno ime tvrtke, pronašli privremeni prostor za ured, zaposili prvog stalno zaposlenog, tajnicu, nekoliko studenata… Gdje će ih to odvesti u nešto daljoj budućnosti nije bilo predmet razmišljanja, iskreno će priznati dvojica prijatelja, tada novopečenih ponosnih suvlasnika tvrtke. Nakon prvotnog udaranja glavom o zid i nezainteresiranih pogleda, pojavio se prvi, drugi, četvrti pa dvadeset kupac. Lanac dobavljača ubrzano se širio, broj novih proizvoda rastao, a uredski prostori (i sami osnivači) uskoro su počeli pucati pod pritiskom sve većeg broja zaposlenika, formulara, računa, stolova, uređaja…

Što se dogodilo? Prije nego što su to očekivali, dvojica prijatelja postali su vlasnici srednje velike tvrtke. To je značilo da će se način poslovanja znatno promijeniti ili će biznis krenuti nizbrdo. Navedeni opis stereotipan je primjer pokretanja maloga privatnog biznisa za koji gotovo svi znaju što je i kako funkcionira. Stereotipan opis srednje tvrtke i načina na koji funkcionira mnogo se rjeđe susreće. Štoviše, mala i srednja poduzeća gotovo uvijek se spominju kao neodvojiv par (engl. SMB/SME), pa se srednje tvrtke izgube u toj kombinaciji i određuju samo kao suprotnost velikim kompanijama. No, promatrajući funkcioniranje srednjih tvrtki, proizlazi da one prema svojim karakteristikama mnogo više sliče velikim nego malim tvrtkama. Iz tog razloga upravljanje naraslo kompanijom često postaje noćna mora vlasnicima donedavno malih tvrtki.

Osnovna definicija veličine tvrtke počiva na Zakonu o računovodstvu, koji suhoparno propisuje koliko zaposlenih, prihoda ili aktivne tvrtka mora imati da uđe među srednje ili velike. Ti su kriteriji nužni, ali nedovoljni jer su, gledajući kvalitativno, razlike mnogo kompleksnije. U današnjoj globalnoj virtualnoj ekonomiji tradicionalni kriteriji sve više gube smisao jer tvrtka može imati nekoliko zaposlenih i vrlo skromnu imovinu, a s druge strane milijunske prihode. Osim toga, termin srednje tvrtke u velikoj mjeri podliježe subjektivnom dojmu i ovisi o kojoj je industriji riječ. Primjerice, 500 zaposlenih u jednoj konzultantskoj tvrtki je velika organizacija, a u industriji nafte mala, budući da neke tehnologije i poslovni procesi impliciraju određenu veličinu tvrtke mjerenu brojem zaposlenih. Diferencijacija poduzeća na mala, srednja i velika prema odredbama Zakona o računovodstvu nije od presudne važnosti kad je riječ o utjecaju na organizaciju poduzeća, smatra prof. dr. Pere Sikavica s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Ključan kriterij veličine poduzeća je, ističe Sikavica, broj zaposlenih, jer o njemu ovisi dubina podjele rada i specijalizacija u organizaciji. Neovisno o broju zaposlenih, formaliziranje poslovnih procesa koji su se dotad događali ad hoc glavna je razlika između malih i srednjih tvrtki. Odrediti koji se procesi moraju formalizirati i što su prioriteti nisu nimalo laki zadaci za lidere srednjih tvrtki.