Prerastanje malog poduzeća u srednje jedan je od dva najranjivija procesa u razvoju poduzeća. Treba formalizirati poslovne procese, a sačuvati poduzetničku kulturu koja je dovela do uspjeha.
I mali su ideju kako pokrenuti posao, malo kapitala, nešto više nezadovoljstva postojećim radnim mjestima i još nešto više hrabrosti za put u nepoznato. Tvrtku su osnovali zaneseno vjerujući u snagu ideje i, naravno, njen tržišni uspjeh. Pažljivo su odabrali znakovito, ali ipak nepretenciozno ime tvrtke, pronašli privremeni prostor za ured, zaposili prvog stalno zaposlenog, tajnicu, nekoliko studenata… Gdje će ih to odvesti u nešto daljoj budućnosti nije bilo predmet razmišljanja, iskreno će priznati dvojica prijatelja, tada novopečenih ponosnih suvlasnika tvrtke. Nakon prvotnog udaranja glavom o zid i nezainteresiranih pogleda, pojavio se prvi, drugi, četvrti pa dvadeset kupac. Lanac dobavljača ubrzano se širio, broj novih proizvoda rastao, a uredski prostori (i sami osnivači) uskoro su počeli pucati pod pritiskom sve većeg broja zaposlenika, formulara, računa, stolova, uređaja…
Što se dogodilo? Prije nego što su to očekivali, dvojica prijatelja postali su vlasnici srednje velike tvrtke. To je značilo da će se način poslovanja znatno promijeniti ili će biznis krenuti nizbrdo. Navedeni opis stereotipan je primjer pokretanja maloga privatnog biznisa za koji gotovo svi znaju što je i kako funkcionira. Stereotipan opis srednje tvrtke i načina na koji funkcionira mnogo se rjeđe susreće. Štoviše, mala i srednja poduzeća gotovo uvijek se spominju kao neodvojiv par (engl. SMB/SME), pa se srednje tvrtke izgube u toj kombinaciji i određuju samo kao suprotnost velikim kompanijama. No, promatrajući funkcioniranje srednjih tvrtki, proizlazi da one prema svojim karakteristikama mnogo više sliče velikim nego malim tvrtkama. Iz tog razloga upravljanje naraslo kompanijom često postaje noćna mora vlasnicima donedavno malih tvrtki.
