Hrvatskoj treba premijer s osobinama Novosela ili Červara

Nacionalnu ekonomiju može spasiti samo premijer koji će potisnuti svoj ego i motivirati državnu administraciju i poslovnu zajednicu.

Ako se još ne broji Slaven Bilić, onda su Ćiro Blažević, Mirko Novosel i Lino Červar dokazani veliki hrvatski treneri u kolektivnim sportovima. Zajedničke su im bar tri stvari: svima se osporavalo stručnost, koliko god veliki ego imali, znali su ga podrediti veličini zvijezda u timovima koje su vodili i bili su majstori u motivaciji igrača i navijača.

Lino Červar nije mi nimalo simpatičan, ali on je najnoviji primjer mudrog vode. Na Europskom rukometnom prvenstvu u napadu taktiku na terenu određivao mu je i glavnu riječ vodio Ivano Balić. A u odlučujućem ‘time-outu’ protiv Francuske gledateljstvo je moglo čuti kako obrambenu taktiku ne naređuje Červar, nego najbolji obrambeni igrač – Davor Dominiković.

Hrvatskoj danas treba premijer s glavnim karakteristikama Blaževića, Novosela i Červara. Ne mora biti najstručniji u državi. Ali mora izabrati jake suradnike i znati potisnuti svoj ego i podrediti ga igračima (kako ministrima tako i u slučaju ekonomije top-menadžerima, ali i običnim građanima). I iznad svega mora biti – uvjerljiv motivator!

Sasvim je svejedno bi li se takav Vladin ‘trener’ zvao Ivo Sanader ili nekako drukčije, ali sve upućuje na to da dosadašnjim načinom vođenja Hrvatska neće proći u kvalifikacijama za ligu uspješnih tranzicijskih zemalja nove Europe.

Kad se već radi paralela između vođenja sportske momčadi i Vlade, valja se držati načela da nije važno pobijediti u svakoj utakmici. Često se ne smije pod svaku cijenu pokušavati osvojiti ni godišnje prvenstvo. U nekim nepovoljnim okolnostima važno je neku sezonu ne ispasti iz lige, uvesti nove igrače i za dvije-tri sezone, uz malo sreće, popeti se na pobjedičko postolje.

Kad se to prevede na hrvatsku ekonomsku zbilju, to znači da će samo loš strateg u negativnim okolnostima koje su nastupile i s nespremnim momčadima pod svaku cijenu pokušavati izvojevati nemoguće pobjede. Desetljeće pogrešne ekonomske politike učinilo je hrvatsku ekonomiju ranjivom na takozvane vanjske šokove. Svjetsku ekonomiju zahvaća usporavanje. Možda i kriza. Bankari i investitori su se uplašili. Cijena kapitala diže se s povijesnih minimuma. Inflacija se probudila…

Došao je trenutak istine. Nema tog čudotvorca koji će spriječiti usporavanje rasta BDP-a, pad burze, rast cijena i kamata.

Dovoljno je vidjeti rezultate ‘izvoznih ofenzive’: u prvoj godini njezina provođenja izvoz je porastao 9,1, a uvoz 10,1 posto! Vanjska zaduženost probila je 32 milijarde eura.

Odgovorni premijer izašao bi pred javnost, priznao da je pogrešno oslikavao stvarnost, obećao ‘krv, znoj i suze’. Prije toga bi odabrao odlučnog ekonomskog savjetnika ili savjetnički tim koji bi se usudio napraviti zaokret u ekonomskoj politici. Žrtve bi bile neizbježne. Proračun za 2008. morao bi biti šokantan. Životni standard velikog dijela građana morao bi pasti.

‘Ali to vodi u samoubojstvo vlasti!’ s pravom bi primijetili mnogi. Da, ako iza svega ne stoji uvjerljiv ekonomski program kojim će se mase uvjeriti da će žrtve dati rezultat za dvije-tri godine.

Naravno, trebalo bi žrtvovati mnoge krivce da bi se bilo uvjerljiv, a to ne bi mogli biti tek vozači ministara.

Hrvatskoj treba velik i uvjerljiv motivator. Kad je svojedobno Ante Marković počeo provoditi reformu tadašnje SFRJ, ostao je zapamćen po mahanju novim novčanicama dinara. Nikica Valentić je, nakon što je promovirao tečaj o 4.444 HRD za jednu marku, mjesec dana obilazio sve županije i od tamošnjih poduzetnika stvarao saveznike koji su vjerovali u antiinflacijski program koji je promovirao. Naravno, da biste bili uvjerljivi, morate imati uvjerljiv ekonomski program. Sanaderova ga Vlada nema. Možda joj je ostala još jedna mogućnost da ga napravi. Ako ne iskoristi tu priliku, nezadovoljnici će se najkasnije za godinu dana valjati ulicama.

Sanaderova sadašnja taktika svodi se na guranje problema pod tepih i pokušaj da se što prije uđe u Europsku uniju kao spasonosnu luku u kojoj se ne valjaju veliki opasni valovi. Luka je sve dalje, a olujni oblaci sve bliže. Približava se trenutak istine.

Tko je kriv, tko je kriv, samo nebo zna, možda Hrvatska, možda Slovenija, možda Europska komisija – mogla bi biti nova inačica popularne pjesme Zlatka Pejakovića, no u trenutku kad je pred Hrvatskom mjesec dana koji će odrediti tijek događaja u sljedećih pet godina, odgovor na to pitanje potpuno je nevažan. Razmišljanje o tome tko je, kako i kada doveo proces pregovora u stanje u kojem je danas iziskuje previše energije i vremena, a to je luksuz koji si Hrvatska ne može priuštiti.

Vlada, odnosno Ivo Sanader, sada treba povući poteze koji će zemlju vratiti u tračnice da bi u EU ušla u mandatu ove Vlade. Jer, kakvo je trenutačno raspoloženje sudionika procesa, ni ta daleka 2011. više nije sigurna.

Naime, Neven Mimica, zastupnik SDP-a, vjeruje da bi Hrvatska, ako u mjesec dana izgledi napete odnose sa Slovenijom i žestoko počne provoditi reorganizaciju i reforme, u zadnji čas mogla ući 2011. Ne pronade li zajednički jezik sa susjedima, to bi značilo da za vrijeme njihova predsjedanja EU-om, odnosno sljedećih šest mjeseci, neće otvoriti nijedno poglavlje, a kamoli koje zatvoriti. U tom slučaju nikako ne bi mogla zatvoriti i otvoriti sva poglavlja do ožujka 2009., što je krajnji rok jer EU u lipnju bira novi parlament i nekoliko mjeseci neće imati previše vremena za Hrvatsku.

Péter Györkös, mađarski veleposlanik, smatra da je bilo neizbježno čekati uspostavljanje nove vlade, no sada nema vremena za oklijevanje.

Rješavanje ZERP-a važno radi opće klime. Hrvatska napreduje u mnogim otvorenim mjerilima, no postoje li politička pitanja između dviju zemalja, to neizbježno utječe na pregovaranje – kaže Györkös i dodaje da bi zbog povezanosti ZERP-a s nekoliko poglavlja rješavanje tog pitanja uvelike ubrzalo pregovore. Rješavanje ZERP-a važno je radi opće klime gdje Györkös vidi mogućnost za napredak jer su izbori prošli u demokratskom okruženju, postoji stabilna većina, a i oporba podupire ulazak u EU.

Sljedeća su važna stvar reforme koje zahtijevaju mjerila za poglavlje Pravosuđe i temeljna prava, što također nije tajna za Hrvatsku – kaže Györkös i dodaje da je sada važno odgovoriti na što više mjerila za otvaranje poglavlja. To bi donijelo točniji uvid u pregovaračke pozicije obaju strana i otvorilo mogućnost predviđanja i dobivanja mjerila za zatvaranje.

Hrvatska svoje zahtjeve može prenijeti pregovaračkim stajalištima, a u ovom je trenutku ključno raditi na svim poglavljima i ne držati sve dosjee na stolu do kraja – smatra Györkös dodajući da su to prema njemu u sljedećih šest do osam mjeseci tri najvažnija područja. Mimica se slaže da ne treba čekati da Bruxelles kaže što treba napraviti, nego da se više nastoji predvidjeti i analizirati stanje u svakom poglavlju, što bi omogućilo jači pritisak na deblokadu ponašanje Slovenije.

Veliki pokretač – nastavlja Mimica – bila bi jaka Vladina politička volja za početak provođenja teških reformi, prekretnica je moguća ako sva ministarstva koja se bave reformama odlučnije prionu na posao i budu učinkovitija u tome.

Ne treba razmišljati o tome da se poveća broj ljudi u državnoj upravi jer se u osam godina već stvorio sloj koji zna što treba napraviti, no nedostaje mu inicijative i motivacije – smatra Mimica.

S time se slaže i Györkös, koji misli da Hrvatska ima dovoljno ljudi uključenih u pregovore, ali da su problem učinkovitost sustava i koordinacija.

Nužno je što više problema riješiti na najnižim razinama, a ne svako pitanje dovoditi do političke razine. Naravno, sve se mora odvijati pod političkom kontrolom, no važno je da za svako pitanje postoji kompetentan odjel, a između tih odjela jasna koordinacija, tako da svako pitanje bude pokriveno, ali ne i da jedno pitanje pokriva više institucija – napominje Györkös.

Kad je pak riječ o izdvajanju više novca za pregovaranje, Mimica misli da bi ga se, eventualno, moglo upotrijebiti za poticaj onih koji najviše rade na pitanjima EU. Jedan od načina poticanja napretka jest i bolja organizacija. Kao moguće rješenje Mimica vidi razdvajanje Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija na dva tijela, za što je potrebno najviše tri tjedna.

Pregovori s EU poglavito su unutarnji politički proces. Svako ministarstvo nadležno je za pojedino područje u kojemu mora biti suvereno i znati što je europski sadržaj reformi koje predlaže, no mora postojati središnja koordinacija, koja je u takvoj konstelaciji posve oslabljena – smatra Mimica. Njegov je prijedlog da se pregovarački tim poveže s ministarstvima i da tim pregovara i u Zagrebu, a ne samo u Bruxellesu, te da u koordinacijskom smislu bude odgovoran i za proces pregovora i reformi.

Glavni pregovarač mora biti čvršće povezan s domaćom administracijom, odnosno biti ministar za europske integracije. Tako je pregovore, kaže Mimica – vodila Slovenija. S druge strane Györkös smatra da je pitanje razdvajanja ministarstava sekundarno jer je najvažnija koordinacija i povezanost tijela, odnosno jasna linija nadležnosti. Proučavao sam sve modele zemalja članica, nema univerzalnog pravila – naglašava Györkös.

Obojica se slažu da za ubrzanje pregovora nisu potrebni vanjski savjetnici, nego samo jača volja ljudi zaduženih za pitanja EU.

Kad se bude vidjelo da smo ozbiljno na reformskom putu, možemo dobiti kredibilitet da upiremo prstom u Uniju uz prigovor da je spora – jasan je Mimica i dodaje da je važno u cijeli proces kao saveznike uključiti građane.

Od građana se ne trebaju skrivati loše vijesti iz Bruxellesa ili umanjivati njihovo značenje kao pri zamrzavanja novca iz pretpristupnih fondova – napominje Mimica, a Györkös misli da je u komunikaciji važno ne voditi se retorikom ‘Bruxelles od nas traži’, nego razumjeti da EU od njih traži ono što sve zemlje članice poštuju, odnosno primjenu pravne stečevine.

U bržem pregovaranju pomaže i poznavanje stanja pregovaračkog partnera; pa Györkös upozorava da je mnogo posla pred Unijom te je pitanje koliko će se moći intenzivno baviti Hrvatskom.

Uz izbore u lipnju 2009. EU izrađuje financijski plan za sljedećih sedam godina (počevši od 2014.), odnosno osmišljava politike koje stoje iza njega. Naravno, iako je to glavno pitanje, ne znači da EU ne vidi važnost ulaska Hrvatske, ali postoje i drugi problemi, planovi i rasporedi koji će imati prioritet – objašnjava Györkös i dodaje da je svjestan kako je Mađarska pregovarala s 15 članica, a Hrvatska sada s 27, no EU je, iako kompleksna i ponekad troma, svima postavila iste uvjete.

Nedavni Sanaderovi potezi jasno pokazuju da će inzistirati na skraćenju svih rokova, no to neće uspjjeti ako se ne naprave ozbiljni reformski zahvati. Uspjeh će ovisiti o tome koliko postoji političke volje za to. Prvi konkretniji potezi trebali bi biti poznati nakon sastanka hrvatskog i slovenskog ministra vanjskih poslova, a bez obzira na međusobni animozitet u vezi sa ZERP-om, Sloveniju treba ozbiljno shvatiti, ali i upozoriti na jasne argumente hrvatske strane.

Iako će Hrvati često prigovarati da im sudac nije bio sklon, zbog čega su izgubili utakmicu, nijedan sudac ne može onemogućiti kvalitetnu momčad koja je dobro i po pravilima odigrala turnir da dođe do postolja.