Mašta pretvorena u užitak

Kao što se na jelovnicima većine restorana može pronaći nekoliko vrsta mesa ili ribe pripremljenih na različite načine, tako svaki ugostitelj zna i da bez obzira na doba godine lista deserata ne može biti potpuna bez kuglice sladoleda, bilo u čaši, voćnom kupu ili uz palačinke.

Proizvođači sladoleda vole naglašavati da s njihovim proizvodima hoteli i restorani dobivaju prvoklasnu slasticu koja je u konačnici jeftinija od kolača budući da se ugostiteljski sladoled prodaje po cijeni od deset kuna po litri iz čega se, prema stručnim procjenama, može dobiti otprilike četrdeset kuglica, a to pak preračunato u kune znači da ugostitelj za jednu kunu dobije dvije kuglice sladoleda. Dakle za vrijednost jednoga kolača od deset kuna može se dobiti sladoledna porcija za četiri osobe. Ali i usprkos tim argumentima proizvođača dio se ugostitelja žali da im je i takva cijena sladoleda neisplativa te pokušavaju od proizvođača isposlovati uz cijenu od deset kuna po litri i B marku sladoleda što je, smatraju proizvođači, nerealan zahtjev s obzirom na rast cijena sirovina.

No i bez obzira na takva tržišna nadigravanja, činjenica je da već godinama ugostiteljski sektor u segmentu slatkih gastronomskih specijaliteta na domaćem sladolednom tržištu može birati između sve više okusa koje potrošačima nude Ledo, Podravka i Nestlé, tvrtke koje svojim sladoledima pokrivaju više od devedeset posto hrvatskog tržišta, a svaki od tih proizvođača pojedinačno ugostiteljima nudi otprilike dvadesetak okusa u pakiranjima od šest litara.

Snaga domaćih proizvođača sladoleda najbolje se, nesumnjivo, očituje u broju rashladnih uređaja koji se postavljaju u trgovačkim centrima, na benzinskih crpkama ili u ugostiteljskim objektima i koji garantiraju 24-satnu dostupnost kupcu. Vodeći je hrvatski proizvođač Ledo, koji drži 79 posto tržišta i ima otprilike 40.000 rashladnih uređaja te najveću distributersku mrežu. Slijedi ga Podravka, koja je i direktni uvoznik i distributer Unileverovih sladoleda iz Mađarske, a ona raspolaže s otprilike 6.000 rashladnih uređaja, dok distributeri Nestléovih sladoleda Trade-mil iz Zagreba i Sortis iz Splita zajedno imaju oko 2.300 rashladnih uređaja.

U ljetnoj se sezoni najprodavanija kategorija impulsni sladoledi, a proizvođači ističu da se 2007. godine u odnosu na godinu prije prodaja sladoleda na štapiću, korneta i sladoleda u čašicama udvostručila. U tom se segmentu veliki svjetski proizvođači Nestlé i Unilever bore na hrvatskom i regionalnom tržištu s domaćim Ledom, koji nudi najveći asortiman od otprilike 20-ak različitih sladolednih proizvoda. A o nesmiljenoj borbi za tržište možda dovoljno govori činjenica, kako kazuje Juraj Slavković, direktor Podravkine tvornice Ital-Ice, da Unilever svake godine mijenja barem četiri proizvoda u grupi. Na tome tragu, a u skladu sa zdravim trendovima u prehrani, Podravka će ove godine svoj asortiman proširiti i s dva nova, svježa i lagana sladoledna okusa brusnice i marelce.

U zimskom razdoblju, u kojem prodaja najviše zavisi o vanjskim temperaturama, najbolje se prodaju brendirani obiteljski sladoledi u trgovačkim centrima, a potrošači mogu birati između 18 različitih okusa i pakiranja Ledovih linija Queens, King i Grandissimo, zatim Nestléove linije La Cremeria ili Unileverovih linija CarteD’Or i Vienetta te Podravkine linije obiteljskog sladoleda. Za razliku od prepoznatljivih marki sladoleda, kako naglašava Juraj Slavković, hrvatski kupci u proteklom razdoblju nisu bili suviše skloni kupnji privatnih marki, koje ima gotovo svaki maloprodajni lanac. Pa time valja tumačiti, barem dijelom, to što baš ne uspijevaju pokušaji Ljubljanskih mlekarini da udu među konkurente na hrvatskom tržištu s privatnom markom koja bi se radila za njih. Možda se takav odnos kupaca može, barem dijelom, pripisati i razmaženom nepcu potrošača, naviknutih na vrhunsku kvalitetu i poznate okuse.

Sladoledi najvećih svjetskih konkurenata Nestléa i Unilevera stižu u Hrvatsku iz tvornica u obližnjoj Mađarskoj, iz čije se proizvodnja pokriva slovensko, hrvatsko i srbijansko tržište, a prema podacima HGK u devet mjeseci 2007. godine uvezeno je 1.846 tona sladoleda u vrijednosti oko pet milijuna US dolara. Valja kazati da istodobno svake godine raste i izvoz sladoleda, a najveći izvoznik je Ledo, koji sa svojim tvornicama u Mađarskoj, Bosni i Srbiji postaje regionalna kompanija. Drugi po važnosti domaći sladoledni igrač Podravkina porečka tvornica Ital-Ice namjerava osvojiti 15 posto domaćeg tržišta. Ne miruju ni uvoznici Nestléa, koji čine korake prema zajedničkom poslovnom nastupu, a 28 malih i lokalnih proizvođača također se priprema za sljedeću turističku sezonu. Dakle, na tome dijelu tržišta zbivanja su tržišno posve uobičajena, a od konkurentske pripretavanja najviše će koristiti imati i veliki potrošači u području hotelijerstva i ugostiteljstva te krajnji potrošači, koji će moći uživati u sve sofisticiranjem i brojnijim okusima tih slastica.