Odgovorno pristupam poslu

Poduzetnik Božo Čulo, premda vlasnik banke i jedan od važnih igrača na tržištu nekretnina, veoma se rijetko pojavljuje u medijima. Posljednji intervju dao je prije 11 godina. Činjenica da je za članove nove Uprave Partner banke postavio dvoje dojučerašnjih državnih tajnika Martina Dalić i Antu Žigmana, izazvala je veliko zanimanje javnosti, što je bio povod za ovaj razgovor. Budući da je Čulo u međuvremenu ušao i u turistički biznis, bilo je elemenata za višetematski razgovor s ekonomistom koji za sebe s ponosom kaže da od prvog zaposlenja 1976. nije dan nije proveo u državnoj tvrtki. Bio je predstavnik Dow Chemicala za Hrvatsku, a od 1984. radio je u Njemačkoj, među ostalim i trgujući lakim i obojenim metalima na robnim burzama. Godine 1991. vratio se u Hrvatsku i osnovao Partner banku. Od Croatia osiguranja je 1996. kupio Metroholding, čiji je danas stopostotni vlasnik i direktor.

• Većina banaka osnovanih 1991., kad i Partner banka, propalo je. Kako ste vi opstali? – Odgovorno pristupam poslu, a banku shvaćam kao opće dobro u koje su pohranjeni imovina i kapital drugih ljudi i gdje u rukama imate sudbinu mnogih.

Hrvatska je od turizma prošle godine zaradila gotovo sedam milijardi eura. Našu zemlju posjetilo je gotovo deset milijuna turista, a golema trpeza, unatoč svim našim prednostima u proizvodnji hrane, velikim se dijelom punila i puni uvoznim proizvodima. Može li se i kako povećati udjel domaće prehrambene industrije u opskrbi hotela i restorana pa onda i povećati zaradu od turizma?

U vrijeme kada cijene hrane vrtoglavo rastu, Hrvatska, usprkos svim dobrim pretpostavkama za proizvodnju hrane, obara rekorde u njenom uvozu. Sve dosadašnje vlade govorile su da izdvajaju velika sredstva za poljoprivredu i povećanje poljoprivredne proizvodnje, ali svake godine stanje je sve gore, a uvoz veći. Doista je nevjerojatno da Hrvatska, koja dobar dio razvoja gospodarstva temelji na turizmu i poljoprivredi, ne može proizvodnjom hrane zadovoljiti svoje potrebe i potrebe turista, iako imamo komparativne prednosti, posebice u obradivim površinama i klimi, a i niz nam drugih okolnosti ide na ruku.

Postoje i drugi paradoksi, pa se znatno više ulaže u gradnju hotelskih kompleksa na obali, što je jednako potrebno za kvalitetan razvoj turizma, ali ne na način da vlast često bez vizije prenamjenjuje poljoprivredno zemljište u građevinsko kako bi investitorima omogućila kratkoročnu dobit i još više pogoršala ionako loše stanje u proizvodnji hrane. Sve to pokazuje da se još poljoprivreda i turizam ne vole, umjesto da se nadopunjuju. Problemi s kojima smo sada suočeni i na što se već godina upozorava samo će još više dolaziti do izražaja.

Naime, prema procjenama Instituta za istraživanje međunarodne politike o hrani, u doglednoj budućnosti porast će cijena hrane. Razloga je više, od klimatskih promjena do rasta globalne potražnje za hranom, i to ponajprije u zemljama koje bilježe snažan gospodarski rast, poput Kine i Indije, sve do promjena u energetskim strategijama pojedinih zemalja. Naime, i uljana repica te kukuruz od kojih se proizvodi biogorivo trebaju se negdje uzgojiti, a posljedica će biti manje površina na kojima se uzgaja hrana za ljudsku prehranu. Institut prognozira da će se zbog globalnog zagrijavanja i smanjenja poljoprivrednih površina korištenih za proizvodnju hrane za ljudsku prehranu do 2020. godine svjetska poljoprivredna proizvodnja zabilježiti pad od 16 posto. To će se svakako odraziti i na turistički, ali i na cijeli uslužni sektor, koji će tako postati skuplji i manje konkurentan.

U takvim očekivanim okolnostima nesumnjivo bi dobro došlo znatno povećanje proizvodnje hrane, jer osim što bi se na taj način smanjio uvoz, stvorila bi se i velika komparativna prednost naše zemlje i izbjegli nagli i skupi poremećaji na tržištu hrane. Dotad se možemo samo čuditi razmjerima uvoza hrane, a to najbolje ilustrira podatak da je po stanovniku prošle godine uvezeno hrane za više od 450 US dolara.