Potezi za ulazak u EU do 2011.

Tko je kriv, tko je kriv, samo nebo zna, možda Hrvatska, možda Slovenija, možda Europska komisija – mogla bi biti nova inačica popularne pjesme Zlatka Pejakovića, no u trenutku kad je pred Hrvatskom mjesec dana koji će odrediti tijek događaja u sljedećih pet godina, odgovor na to pitanje potpuno je nevažan. Razmišljanje o tome tko je, kako i kada doveo proces pregovora u stanje u kojem je danas iziskuje previše energije i vremena, a to je luksuz koji si Hrvatska ne može priuštiti. Vlada, odnosno Ivo Sanader, sada treba povući poteze koji će zemlju vratiti u tračnice da bi u EU ušla u mandatu ove Vlade. Jer, kakvo je trenutačno raspoloženje sudionika procesa, ni ta daleka 2011. više nije sigurna.

Naime, Neven Mimica, zastupnik SDP-a, vjeruje da bi Hrvatska, ako u mjesec dana izgledi napete odnose sa Slovenijom i žestoko počne provoditi reorganizaciju i reforme, u zadnji čas mogla ući 2011. Ne pronade li zajednički jezik sa susjedima, to bi značilo da za vrijeme njihova predsjedanja EU-om, odnosno sljedećih šest mjeseci, neće otvoriti nijedno poglavlje, a kamoli koje zatvoriti. U tom slučaju nikako ne bi mogla zatvoriti i otvoriti sva poglavlja do ožujka 2009., što je krajnji rok jer EU u lipnju bira novi parlament i nekoliko mjeseci neće imati previše vremena za Hrvatsku.

Péter Györkös, mađarski veleposlanik, smatra da je bilo neizbježno čekati uspostavljanje nove vlade, no sada nema vremena za oklijevanje.

Hrvatska napreduje u mnogim otvorenim mjerilima, no postoje li politička pitanja između dviju zemalja, to neizbježno utječe na pregovaranje – kaže Györkös i dodaje da bi zbog povezanosti ZERP-a s nekoliko poglavlja rješavanje tog pitanja uvelike ubrzalo pregovore. Rješavanje ZERP-a važno je radi opće klime gdje Györkös vidi mogućnost za napredak jer su izbori prošli u demokratskom okruženju, postoji stabilna većina, a i oporba podupire ulazak u EU.

Sljedeća su važna stvar reforme koje zahtijevaju mjerila za poglavlje Pravosuđe i temeljna prava, što također nije tajna za Hrvatsku – kaže Györkös i dodaje da je sada važno odgovoriti na što više mjerila za otvaranje poglavlja. To bi donijelo točniji uvid u pregovaračke pozicije obaju strana i otvorilo mogućnost predviđanja i dobivanja mjerila za zatvaranje.

Hrvatska svoje zahtjeve može prenijeti pregovaračkim stajalištima, a u ovom je trenutku ključno raditi na svim poglavljima i ne držati sve dosjee na stolu do kraja – smatra Györkös dodajući da su to prema njemu u sljedećih šest do osam mjeseci tri najvažnija područja. Mimica se slaže da ne treba čekati da Bruxelles kaže što treba napraviti, nego da se više nastoji predvidjeti i analizirati stanje u svakom poglavlju, što bi omogućilo jači pritisak na deblakadu ponašanje Slovenije. Veliki pokretač – nastavljiva Mimica – bila bi jaka Vladina politička volja za početak provođenja teških reformi, prekretnica je moguća ako sva ministarstva koja se bave reformama odlučnije prionu na posao i budu učinkovitija u tome.

Ne treba razmišljati o tome da se poveća broj ljudi u državnoj upravi jer se u osam godina već stvorio sloj koji zna što treba napraviti, no nedostaje mu inicijative i motivacije – smatra Mimica.

S time se slaže i Györkös, koji misli da Hrvatska ima dovoljno ljudi uključenih u pregovore, ali da su problem učinkovitost sustava i koordinacija. Nužno je što više problema riješiti na najnižim razinama, a ne svako pitanje dovoditi do političke razine. Naravno, sve se mora odvijati pod političkom kontrolom, no važno je da za svako pitanje postoji kompetentan odjel, a između tih odjela jasna koordinacija, tako da svako pitanje bude pokriveno, ali ne i da jedno pitanje pokriva više institucija – napominje Györkös.

Kad se pak riječ o izdvajanju više novca za pregovaranje, Mimica misli da bi ga se, eventualno, moglo upotrijebiti za poticaj onih koji najviše rade na pitanjima EU. Jedan od načina poticanja napretka jest i bolja organizacija. Kao moguće rješenje Mimica vidi razdvajanje Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija na dva tijela, za što je potrebno najviše tri tjedna.

Pregovori s EU poglavito su unutarnji politički proces. Svako ministarstvo nadležno je za pojedino područje u kojemu mora biti suvereno i znati što je europski sadržaj reformi koje predlaže, no mora postojati središnja koordinacija, koja je u takvoj konstelaciji posve oslabljena – smatra Mimica. Njegov je prijedlog da se pregovarački tim poveže s ministarstvima i da tim pregovara i u Zagrebu, a ne samo u Bruxellesu, te da u koordinacijskom smislu bude odgovoran i za proces pregovora i reformi.

Glavni pregovarač mora biti čvršće povezan s domaćom administracijom, odnosno biti ministar za europske integracije. Tako je pregovore, kaže Mimica – vodila Slovenija. S druge strane Györkös smatra da je pitanje razdvajanja ministarstava sekundarno jer je najvažnija koordinacija i povezanost tijela, odnosno jasna linija nadležnosti. Proučavao sam sve modele zemalja članica, nema univerzalnog pravila – naglašava Györkös. Obojica se slažu da za ubrzanje pregovora nisu potrebni vanjski savjetnici, nego samo jača volja ljudi zaduženih za pitanja EU.

Kad se bude vidjelo da smo ozbiljno na reformskom putu, možemo dobiti kredibilitet da upišemo prstom u Uniju uz prigovor da je spora – jasan je Mimica i dodaje da je važno u cijeli proces kao saveznike uključiti građane.

Od građana se ne trebaju skrivati loše vijesti iz Bruxellesa ili umanjivati njihovo značenje kao pri zamrzavanja novca iz pretpristupnih fondova – napominje Mimica, a Györkös misli da je u komunikaciji važno ne voditi se retorikom ‘Bruxelles od nas traži’, nego razumjeti da EU od njih traži ono što sve zemlje članice poštuju, odnosno primjenu pravne stečevine. U bržem pregovaranju pomaže i poznavanje stanja pregovaračkog partnera; pa Györkös upozorava da je mnogo posla pred Unijom te je pitanje koliko će se moći intenzivno baviti Hrvatskom.

Uz izbore u lipnju 2009. EU izrađuje financijski plan za sljedećih sedam godina (počevši od 2014.), odnosno osmišljava politike koje stoje iza njega. Naravno, iako je to glavno pitanje, ne znači da EU ne vidi važnost ulaska Hrvatske, ali postoje i drugi problemi, planovi i rasporedi koji će imati prioritet – objašnjava Györkös i dodaje da je svjestan kako je Mađarska pregovarala s 15 članica, a Hrvatska sada s 27, no EU je, iako kompleksna i ponekad troma, svima postavila iste uvjete. Nedavni Sanaderovi potezi jasno pokazuju da će inzistirati na skraćenju svih rokova, no to neće uspjjeti ako se ne naprave ozbiljni reformski zahvati. Uspjeh će ovisiti o tome koliko postoji političke volje za to. Prvi konkretniji potezi trebali bi biti poznati nakon sastanka hrvatskog i slovenskog ministra vanjskih poslova, a bez obzira na međusobni animozitet u vezi sa ZERP-om, Sloveniju treba ozbiljno shvatiti, ali i upozoriti na jasne argumente hrvatske strane. Iako će Hrvati često prigovarati da im sudac nije bio sklon, zbog čega su izgubili utakmicu, nijedan sudac ne može onemogućiti kvalitetnu momčad koja je dobro i po pravilima odigrala turnir da dođe do postolja.