Specijal

Postoje dvije skupine ljudi koje se, svaka na svoj način, nastoje riješiti pošasti 21. stoljeća popularno zvane – stres. U prvu skupinu mogu se ubrojiti oni koji, u trenucima kad im poludi živa u stresometru, odluče napustiti boravište i zaputiti se prema lokaciji na kojoj nema žive duše da bi sate i sate, a možda i dane, provodili u robinzonskoj maniri. Bilo da će nekoliko dana kopati po ‘gruntu’ ili loviti ribe u ‘kajiću’ negdje na pučini, njima je samoća i izolacija jedini način da smire živce i vrate se u nemilosrdno radno okruženje. Drugi će, pak, oda brati nešto drukčiju varijantu. Njima će odgovarati da nekoliko dana provedu negdje gdje će se prepustiti vještim rukama masera, instruktora ili kozmetičara te sate provoditi brčkajući se u bazenu, znojeći se u sauni ili, jednostavno, valjajući se po ležaljkama. Iz nekog su razloga potonji brojniji. Zapravo, takav se zaključak nameće šam od sebe nakon što se pogleda koliko se novih wellness centara otvorilo u Hrvatskoj u posljednjih nekoliko godina. Najčešće je riječ o kozmetičkim salonima koji su se, nabavivši dodatnu opremu i proširivši program, odlučili ubaciti u biznis s wellnessom. Rezultat takvih poslovnih iskoraka za korisnike mogu biti dvojbeni jer vrlo lako mogu nasjesti i dobro platiti uslugu vlasniku kojemu je jedini dokaz da je to wellness centar u natpisu koji je sâm nalijepio na vrata. Upravo je zbog toga nedavno pokrenuta inicijativa da se u Hrvatskoj gospodarskoj komori provede klasifikacija wellness centara kako bi korisnici bili sigurni kakvu će uslugu dobiti i za koju cijenu. To bi se moglo usporediti s kategorizacijom hotela jer bi poput njih umjesto zvjezdica dobivali ljiljane.

Ključan element diferencijacije bio bi opseg sadržaja, pa tako i opreme. Upućeni tvrde da bi to bilo veoma važno za domaći turizam jer je stranim gostima, dijelom zahvaljujući udruženju ISPA (International Spa Association), otprije poznato koji sadržaj stoji iza određene definicije centra. Primjerice, klupski spa samo je dodatak fitness klubu, a u sportskom dizajnu prostora moći će se pronaći saunu, prostor za opuštanje i masažu. U dnevni spa otići će se na masažu, tretmane lica i tijela ili u frizerski salon, a u medicinskome će se dobiti i liječnički tretman. Stručnjaci preporučuju da bi u tim wellness centrima svakako trebala biti svlačionica s tuševima, a neke bi zbog zaštite privatnosti klijenata trebale imati i odvojene prostore. Postoji zatim spa na brodu za krstarenje, spa s mineralnom vodom, koji često nastaje preuređenjem toplica ili termi i treba imati vlastiti izvor ljekovite vode; destinacijski spa trebao bi nudit mogućnost noćenja i razrađenje i sofisticiranije usluge od dnevno, zatim hotelski spa. Upravo potonji, tvrdi Saša Gotić, voditeljica Eden Phenomena, prevladava na jadranskoj obali i cilj mu je dopuniti uobičajene hotelske sadržaje.

Kao što tvrdi Dean Lindić iz tvrtke Trgotrend, koja je dosad opremila više od 300 domaćih fitness i wellness centara, prostor potreban za otvaranje wellness centra mora imati najmanje 60-ak četvornih metara i u njemu se može postaviti malu finsku saunu, parnu kupelj ili biosaunu te infracrvenu saunu, i to tako da sve kabine mogu primiti dvije do tri osobe. U taj će prostor stati mali bazen (engl. whirlpool) veličine četiri četvorna metra, prostor za odmor i masažu, a preostalih 20 četvornih metara potrebno je za sanitarije.

• Nužna oprema koju, da bi poslovao, treba imati svaki wellness, jedna su do dvije saune, ‘whirlpool’ ili spa kada, prostor za masažu i, po mogućnosti, mini trim-kabinet. Investor će za opremanje takvog prostora morati izdvojiti najmanje 120 tisuća kuna – objašnjava Dean Lindić i dodaje da u Hrvatskoj ne postoji obrazac za uređenje wellness centra jer ih opremaju tvrtke specijalizirane za koncepte ili projektanti koji imaju svoj prepoznatljiv stil. Doduše, dodaje Lindić, često se upotrebljavaju sredozemni motivi.

S obzirom na to da je riječ o prostoru koji je veći dio dana mokar (vlaga, kondenzanti, visoka temperatura), projektanti preporučuju da se posebno vodi računa o instalacijama, od struje, vode do ventilacije i klime, i da se odabere kvalitetnu i profesionalnu opremu. Naravno, ključno je i održavanje prostora, što bi trebala raditi tvrtka koja je opremala prostor jer točno poznaje stanje na terenu. Investitore također uvijek zanima kako procijeniti isplativost ulaganja, na što Lindić odgovara da je velika pogreška isplativost tražiti na brzinu.

• Wellness je dugoročna i isplativa investicija – naglašava Lindić – ali investitor se ne bi smio zaustaviti na tome da wellness centar postavi na noge, nabavi svu potrebnu opremu i posloži bazu kvalificiranih zaposlenika, nego je nužno uložiti dodatni trud u osmišljavanje sadržaja koji će dugoročno privlačiti goste.

Trendovi iz razvijenih europskih zemalja pokazuju da sve više ljudi, osobito poslovnjaka, od wellnessa traži nešto više. Dobra je vijest što, da bi im se udovoljilo, ne treba uvoziti multifunkcionalne kade, lasere ili olimpijske bazene, nego je dovoljno sadržaj nadograditi novim za koji su poduzetniku potrebni jedino kvalificirani ljudi. Jedan od takvih primjera jest i program Rejuvenation, koji je nakon Novog Zelanda i Velike Britanije potrajao prošle godine predstavljen i u Hrvatskoj. Prema objašnjenju Saše Gotić prvi domaći dnevni spa & wellness centar Energy Clinic nadograđen je korporativnim antistresnim programom Rejuvenation i zajedno čine moderan koncept Eden Phenomena.

• Rejuvenation je jedini verificirani antistresni program u Hrvatskoj čiji je cilj naučiti poslovne ljude i menadžere da svladaju stres i da tako, posljedično, spriječe razvoj psihosomatskih bolesti (migrena, nesanica, visoki krvni tlak, hormonalni poremećaji) prouzročenih takvim načinom života. Već u prvom mjesecima održavanja zanimanje su pokazale mnoge domaće tvrtke čiji zaposlenici dolaze vratiti izgubljenu energiju – ističe Gotić i dodaje da se i u svijetu uočava trend napuštanja tradicionalnog koncepta wellness centra pa se umjesto na dobru opremu naglasak stavlja na ljude.

• Primjerice, za provođenje programa Rejuvenation dovoljno je nekoliko posebno dizajniranih stolaca (klijenti ne smiju biti sasvim ispruženi, a ni u sjedećem položaju), adekvatna rasvjeta i ‘alati’ kojima se služe terapeuti poput batića, maski i ulja te čajeva od ružinih pupoljaka koje se servira klijentima. Budući da je program utemeljen na tradicionalnoj kineskoj medicini, spomenute pripravke i ‘alate’ nabavljamo iz Kine – objasnila je Gotić.

Na radost obožavatelja wellnessa s početka priče u sljedećih nekoliko godina, uvjereni su vlasnici centara, trebala bi se na neki način filtrirati po nuda, što znači da će klijenti za novac koji daju da bi se riješili stresa ili jednostavno samo uživali u svakom wellness centru konačno dobiti i pravu uslugu.