Mali i srednji poduzetnici među prvima će osjetiti pad potražnje, a Vlada bi svojim mjerama trebala pomoći da se izlazi ne traži u otpuštanju viška zaposlenika. Što nas očekuje u bližoj budućnosti? To se sa zebnjom pitaju ovih dana mnogi mali i srednji gospodarstvenici, bombardirani vijestima o domaćoj inflaciji i inozemnoj recesiji. Dolaze li crni dani i kako se za njih pripremiti? Događaji na svjetskim burzama malo pomažu da se dođe do zadovoljavajućeg odgovora, a upadljivo su oprezni i ekonomski stručnjaci, koji se inače rado odaživaju uredništvima da objasne svaku promjenu na tržištu. Suzdržani su i autori uobičajenih stručnih prognoza, bilo domaćih, bilo stranih. Oni, doduše, kažu da će gospodarski rast u ovoj godini biti sporiji, a inflacija brža nego što se predvidalo prije – ali za samo oko jedan posto. Isto tvrde i ekonomisti iz banaka, pri čemu je očito da im ne vjeruju ni vlastiti poslodavci. To se vidi prema ubrzanom rastu kamata na kreditu.
Pa ipak, ima nekih indicija prema kojima se mogu predvidjeti budući događaji. Prva od njih je svojevrsno guranje glave u pijesak, čime je reagirao dobar dio hrvatske politike i ekonomske struke na prve znakove recesije u Americi. To se posebno jasno vidjelo na godišnjem skupu ekonomista i političara održanom u Opatiji potkraj studenoga prošle godine. Raspravu o toj temi pokušao je pokrenuti predsjednik republike Stjepan Mesić: – Ovogodišnje se savjetovanje održava u trenutku.
Suočeni sa žestokim pritiskom Vlade, u kojem su politika i emocije zamijenili ekonomske argumente, trgovci su teško i nevoljko popustili. Nakon što im je rečeno da oni koji se bogate na naš račun moraju u ovim teškim trenucima pokazati solidarnost i odreći se dijela profita, pristali su na smaženje cijena nekoliko artikala, koji se uvijek spominju u ovakvim prilikama; kruha, mlijeka, ulja… No, pritom nisu propustili priliku iznijeti i svoje argumente. Naglašavajući da su svjesni svoje uloge dežurnoga krivca, upozorili su da su njihove marže male, pa ne ostvaruju velike profite, već posluju na granici održivosti. To potvrđuju i Finini podaci, prema kojima je profitna stopa u trgovini samo 1,69 posto.
U trenucima kad prevladavaju ‘crne teme’ u našoj svakodnevici ugodno je otkriti ‘oaze’ gdje se stvari doživljavaju na ponešto drugačiji način. Konkretno, Rijeka s 26 mjera potiče razvoj poduzetništva. S obzirom na ukupnu strukturu riječke privrede, gdje dominantnu ulogu imaju mala i srednja poduzeća, takva jasna podrška grada ima višestruku vrijednost. Gradsko poglavarstvo upravo je usvojilo prijedlog Općeg programa mjera poticaja razvoja poduzetništva. U Rijeci djeluje 18 velikih, 45 srednjih i 3.646 malih poduzetnika. Mali poduzetnici – stvarna okosnica ukupnoga budućeg razvoja – zapošljavaju 52 posto svih radnika, stvaraju 45 posto ukupne dobiti riječkog gospodarstva i 44 posto svih ulaganja. Riječka podrška malim poduzetnicima dolazi u pravo vrijeme.
Konkretno mjere koje idu za povećanjem ukupne konkurentnosti, potpore novim oblicima obradovanja i informatike u poduzetništvu, poticaji financiranju malog gospodarstva, razvoj poduzetničke infrastrukture i, kao novost, poticanja ukupne poduzetničke kulture, trebali bi imati uskoro odraz u poslovnim rezultatima privrede na tom području. Korisnici spomenutih mjera mali su poduzetnici, isključivo u privatnom vlasništvu. Novoj orijentaciji služi i organizacija Sajma novih tehnologije i proizvoda, gdje Grad participira u snosnju više od 60 posto ukupnih troškova. Dodajmo tome da Grad Rijeka subvencionira i marketinške planove i zajedničke promocije na tržištu, što je – po kazalo se u praksi – vjerojatno i najveće prepreka malim poduzetnicima u izlazu na šire domaće, a posebno inozemna tržišta.
Premijera možda može opravdati to što je rasprava vođena u jeku predizborne kampanje, a ekonomiste njihova zaokupljenost domaćim problemima i očekivanim priključenjem Europskoj uniji. Ali ostaje činjenica da je Mesić poziv da se treba pripremiti za ono što nas možda očekuje. Mesić je to rekao u pozdravnom govoru na početku savjetovanja. Reagirao je jedino premijer, dr. Ivo Sanader. On je kazao da Vlada prati što se događa u svijetu, ali da to na što upozorava predsjednik države ‘nije istina’. Doslovno tako. Ta se njegova tvrdnja mogla čuti u dnevnicima svih naših televizija. Za razliku od Sanadera, birano društvo ekonomista okupljeno na savjetovanju nije uopće reagiralo. Oni su došli u Opatiju s napisanim izlaganjima i PowerPoint prezentacijama, s laserskim pokazivačima u džepovima tamnih odjela i nije im bilo ni na kraj pameti nešto mijenjati. Mesić i Sanader su mogli govoriti što su htjeli. Oni se, međutim, nisu dali navući na tanak led improvisacija. Ali još je zanimljivije od toga da se ni jedno od tih unaprijed pripremljenih izlaganja nije bavilo aktualnim događajima, koji su počeli tresti svjetska financijska tržišta.
Ako se tako nastavi, američki privrednici sasvim sigurno neće proizvoditi za skladišta, već će zatvarati pogone i otpuštati radnike. Da se to ne bi dogodilo, središnja je banke Amerike, zajedno s bankama Europske monetarne unije, Engleske, Japana i Švicarske, dala poslovnim bankama više od 500 milijardi dolara kratkoročnih kredita. Nakon toga, američka je banka još u dva nvrata smanjivala kamate. Ukratko, u bankarski je sustav ubrizgana golema količina novca.
Ali ono najzanimljivije tek je slijedilo. Svjesna da kroz bankarski sustav novac sporo dolazi do potrošača, pogotovu u trenutku poljuljanog povjerenja, administracija predsjednika Busha, u dogovoru s oporbenim demokratima, odlučila je da novac da izravno građanima. Metoda za to bila je jednakotratno smanjenje poreza. Nisu mijenjane stope, niti se bezkrajno mudrovalo o poreznom sustavu, već se brzo i jednostavno svakom poreznom obvezniku vraćalo po 600 dolara. Ako su u obitelji bila dva ili više poreznih obveznika, vraćeno im je 1.200 dolara. Tako su američki građani dobili više od 150 milijardi dolara na svoje račune, da bi tim novcem mogli kupiti robu koju proizvode ili kojom trguju američka poduzeća. Ili, možda, platiti neke stare račune i tako spriječiti širenje ne-likvidnosti.
