Piše: Lidija Kiseljak [email protected]

Nakon sastanka Sanadera s Rohatinskim i bankarima, guverner je izašao u javnost s preporukama Vladi za borbu protiv inflacije, o kojima nije bilo riječi na sastanku. Iz Banskih dvora poručuju da čine sve za smirivanje stanja i da možda HNB još ima prostora za djelovanje.

Proračun za sljedeću godinu je gotov, a na dnevnom redu Vlade trebao bi biti sljedećeg tjedna. Iako se točne brojke prihoda i rashoda ne mogu dobiti, ipak je poznato da je konstruiran na razinama koje su usmjerene na borbu protiv inflacije – s umjerenim rashodima i deficitom koji će biti na razini prošlogodišnjeg, odnosno oko 2,2 posto BDP-a. Iako je to znak dobrog prvoga koraka s fiskalne strane, mnogi stručnjaci ostaju oprezni, jer u borbi protiv inflacije veću bi pažnju trebalo usmjeriti na rashode javnih poduzeća koji nisu ugrađeni u proračun. Pa zatim i na ostale elemente kao što su potrebno zauzimati investicija te reforme, u kojima sigurno ni ove godine neće biti većih pomaka, pa ćemo i dalje biti prepušteni Vladinoj kupnji vremena.

No, vremena za to nema, slažu se stručnjaci, a najglasnije opomene kao i obično pristiju iz Središnje banke.

Svoje preporuke Vladi za borbu protiv inflacije ovog je tjedna iznio guverner Rohatinski, ali izgleda da se u Vladi ne osjećaju presretni zbog uputa koje im daje guverner jer kažu da i sami znaju što im je činiti. Što više, tvrde da o guvernerovim prijedlozima nije ni bilo riječi na sastanku Sanadera s Rohatinskim i bankarima, niti im se sviđa što se takve preporuke iznose preko među. Iako ne izravno, u Vladi poručuju da čine sve za smirivanje sadašnjeg stanja te da je možda HNB taj koji još ima prostora za djelovanje.

No zanimljivo je ipak da će svaki stručnjak u zemlji imati stajalište da HNB velikog prostora za djelovanje više nema. Jedna od otvorenih mogućnosti Središnje banke je popuštanje aprecijacijskim pritiscima, ali onda je pitanje tko će rješavati problem nekonkurentnog izvoza. Zato je Vlada ta, slaže se većina, koja bi morala napraviti veći rez u državnoj potrošnji.

Bez pojačane štednje teško se može izvući iz sadašnje situacije, tvrde analitičari. Proračun je bitan element koji iskazuje Vladinu volju za smaženje rashoda.

• Očekujem antiinflacijski orijentiran proračun koji bi rezultate mogao dati u srednjem roku – kaže analitičar Hypo Alpe-Adria banke Hrvoje Stojić.

No, proračun nije jedini element za štednju, jer bi ista takva volja trebala postojati i za rashode koji ne ulaze u proračun, kao što su rashodi javnih poduzeća i lokalni monopolii.

• Nije poznato što stoji u kolektivnim ugovorima u javnim poduzećima, a rashod poput većih plaća mogao bi biti pritisak na troškovnu inflaciju – tvrdi Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta. Zato kolektivne ugovore treba staviti pod kontrolu.

I dok su Vlada i HNB u nerazmjernom razmišljanju o tome tko bi više trebao voditi računa o cijenama, sindikalci su neki dan upozorili da ne žele prepucavanja među njima.

• Središnja banka ne bi smjela samo upozoravati na kritičnost stanja, jer ona je ta koja vodi brigu o stabilnosti cijena – poručuje sindikalac Krešimir Sever. HNB je, naime, sve svoje mjere prebacio na banke, a koje onda zbog raznih ograničenja posluju sa znatno smanjenom količinom novca.

• Bankama je na raspolaganju zbog raznih rezervi tek 65 posto sredstava u odnosu na štednju, dok vani banke mogu poslovati s 95 posto novca, odnosno tek se prosječno oko pet posto odnosi na rezerve – kaže konzultant Damir Novotny.

• A onda pak banke, kako bi zadržale profit, poskupljuju kredite, u kojačnici opet sve osjete građani – kaže Sever.

Drago mu je što je HNB napokon i javno iznio mjere kojima se inflacija može ukrotiti. Iako ih sve ne smatra opravdanima, kao što je primjerice ograničenje rasta plaća ili zaduživanje na stranom tržištu.

• Slažemo se da plaće ne bi smjelo rasti brže od stope inflacije, ali one su kod nas prosječno rasle oko 1,5 do dva posto na godinu, što je znatno niže od stope inflacije, ali i ostvarene produktivnosti – kaže Sever.

Osim HNB-ovih izrečenih mjera, Lovrinčević smatra da bi u cilju obuzdavanja inflacije, a kroz smanjenje pritisaka na plaću, trebalo povećati kvotu za uvoz radne snage. Nadalje, kaže, država bi poput nekih drugih zemalja mogla povećati neoporezivu osnovicu za plaću s 1.600 na 1.700 kuna, odnosno za visinu inflacije, koja preračunato iznosi upravo 100 kuna. Ministar Šuker kaže da se takvo razmišljanje ne isključuje, ali da ga se mora dobro razmotriti zbog Zakona o lokalnoj i regionalnoj samoupravi.

Guverner predlaže i mjeru koja se odnosi na intervenciju kod cijena roba i usluga privatnog sektora, što bi značilo korištenje robnih zaliha, praksu koja je uobičajena i vani pri inflatornim pritiscima. No, ipak je riječ o kratkoročnoj mjeri, jer strukturni je problem ipak u agrarnoj politici, gdje slabe reforme onemogućavaju proizvodnju, a prisiljavaju na uvoz dvije trećine sirovina za velik dio proizvoda, kao što je primjerice ulje.

Naravno, tu su i reforme, o kojima se toliko dugo priča, ali koje, vjeruju stručnjaci, Vlada neće opet imati snage izreći. No ti potezi nisu ništa manje važni od odlučivanja o pitanjima EU ili NATO-a te bi i za njih u Saboru trebalo naći konsenzus.

• Na papir bi se trebalo staviti šest do sedam tema za koje bi se u Saboru tražila potpora – smatra Lovrinčević. – Poput pitanja vezanih uz brodogradnju ili zdravstvo. Tada bi se vidjelo tko reforme podupire, a tko se igra jeftinog populizma.

Guvernerova preporuka je i zaduživanje države na stranom tržištu, a s predstavljanjem proračuna znat će se je li prevaznulo stručno mišljenje ili želja Vlade da zaduživanjem vani ne radi dodatni pritisak na rast vanjskog duga, koji ionako već iznosi 86 posto BDP-a, a čija je razina dva puta veća od izvoza.

Proračun za ovu godinu prema najavama je antiinflacijski orijentiran. No, proračun nije jedino mjerilo štednje, jer je pritišću i troškovi javnih poduzeća.

• Odnosno, cijelo vrijeme zaduživanje nije jačalo domaću konkurentnost – zaključuje Novotny.

• Usto, već su i došla upozorenja izvana da vanjski dug naše zemlje ugrožava daljnji gospodarski rast.

Ako Vlada ne poduzme pet preporučenih mjera, ali u paketu, tada bi se mogao dogoditi aprecijacijski pritisak na kunu. To bi rušilo produktivnost te smanjilo stopu rasta BDP-a, koja prema očekivanja većine analitičara ove godine neće biti veća od 4,5 posto.

Rast bi mogle smanjiti i manje investicije, koje se ionako prema mišljenju analitičara moraju zaustaviti, a opet u cilju manje potrošnje države, te manja potrošnja zbog većih cijena.

Jača kuna pogodit će kapacitete izvoznog sektora – tvrdi Novotny.

Aprecijacija bi sada u kombinaciji s većim kamatama, odnosno skupljenim zaduživanjem, onemogućila prostor produktivnosti, što bi bio konkurencije osjetiti samo prema starim zemljama EU, ali ne i novim.

Osim proračuna, država je već poduzela i neke konkretnije mjere u cilju smanjivanja inflacije, iako je upitno jesu li one samo odgoda problema. Kao što je, primjerice, tek djelomično povećanje cijena energenata. To će sada dovesti do toga da će manjak prihoda HEP-u donijeti vjerojatno već vrlo skoro gubitke i nekonkurentnost na tržištu. Da se već sada dogodilo poskupljenje, račun bi se platio, kaže jedan sugovornik, uzevši primjer grada Zagreba, koji je cijene povisio, po cijenu mandata, ali da nije Zagrebački holding bi već sredinom godine trebao proglasiti stečaj.

No postoji i druga strana razmišljanja, onih koji vjeruju u smirivanje inflatornih pritiska do kraja godine. Smatraju dobrim potezom da cijene energenata nisu odjednom poskupljene, kako se ne bi u isto vrijeme akumulirala sva povećanja cijena. Guverner u svom ispisanom tekstu na četiri strane poruku nije uputio samo državi, nego i bankama, navodeći da se stopa rasta plasmana u ovoj godini neće povećati s predviđenih 12 posto, te ih zamolio da ne licitiraju visinom kamatnih stopa na depozite. Jer svako povećanje pasivnih kamatnih stopa za sobom povećava i rast aktivnih kamatnih stopa.

Guverner ne opovrgava da je fiskalna politika jedina koja mora djelovati, ali u nju se moraju uključiti sve politike, pa tako i monetarna. Zadatak HNB-a tako će biti da brani gornju granicu tečaja na 7,35 kuna za euro, kako bi se spriječila deprecijacija i valutno indeksirani troškovi. Donja se granica neće braniti, ali bi bilo poželjno da ne padne ispod 7,25 kuna. HNB će također i nadalje voditi računa o likvidnosti i to prije svega deviznim intervencijama.