Poseban prilog

U Hrvatskoj, prema podacima Udruženja marina, posluje 50 marina s ukupno više od 17.500 vezova. Čak 13.200 ih je na moru i više 4.500 na suhom. Stručnjaci procjenjuju da Hrvatska ima još otprilike 30.000 vezova u komercijalnim lukama, sportskim lučicama te privezištima i sidrištima.

Prema studiji razvoja nautičkog turizma koju je Vlada prihvatila potkraj 2006., u sljedećih 10 godina broj vezova povećao bi se za još 15.000, od čega 5.000 na moru. Predviđeno je 10.000 vezova na suhom, od čega polovina izvan marina. Nautički turizam donosi Hrvatskoj 700-injak milijuna eura na godinu. U stručnim krugovima, posebno u Udruzi marina, misle da su realne mogućnosti mnogo veće. To, uostalom, pokazuju rezultati koje postižu neke druge mediteranske zemlje. No konačni rezultati ovise, prije svega, o ponudi, kod nas usmjerenoj uglavnom na strane nautičare, spremnosti da se suočimo s izazovima koje nosi daljnji razvoj nautičkog turizma i, što je posebno važno, realnim postavljanjem prema strategiji razvoja tog oblika turizma u nas. Važan je element u svemu tome i zakonodavna, odnosno upravna sfera, koja svojim odlukama potiče ili usporava rast nautičkog turizma kod nas.

Udruga marina odbacuje optužbe da su marine velik onečišćivač okoliša smatrajući pogrešnom tezu da se zakonskim određivanjem najvećih kapaciteta budućih marina može postići ekološki učinak. Štoviše, smatraju da marine rade upravo suprotno: imaju funkciju očuvanja prostora jer se na kvalitetan način bore održati red i sigurnost, što je posebno važno, brinu se za odlaganje otpada.

Stoga se zalažu za strože ekološke norme za brodove koje se upotrebljava u rekreativne svrhe i komercijalna plovila – ribarske, putničke i ostale brodove. Isto tako stručnjaci bi morali odrediti minimalne tehničke uvjete za rad marina, privezišta, sidrišta i komunalnih luka. Naime, u Hrvatskoj je broj registrih plovila premašio brojku od 103.000. Većina ih je privezana izvan marina. Već taj podatak pokazuje da su veoma mali izgledi za cjelovitu i svrhom kontrolu onečišćenja okoliša i da su nekontrolirana vezišta trajna potencijalna opasnost.

S obzirom na to da u naše more svake godine uplovjava sve više plovila, odnos prema marinama, prema zaštiti okoliša i razumni odnos prema održivom razvoju prerasta važnu gospodarsku, ali i društvenu temu, osobito kad je riječ o marinama u nacionalnim parkovima. Nacionalni park Kornati, svakako najzanimljivije područje nautičarima na cijelom Jadranu, posebno je osjetljiv kad je o tome riječ, pa je potrebna i veća kontrola nego na nekim manje ugroženim krajevima u kojima je zastupljen nautički turizam.

Ipak, najslabija su točka u ponudi nautičkog turizma usluge. Pokazatelji kvalitete nautičkih luka su, među ostalim, fitnes-centri, saune, škole ronjenja, jedrenja, jahanja i drugi zabavni sadržaji. Potencijalni gosti, pretežno stranci, koji čine više od 90 posto svih nautičara u našim vodama, sve više traže upravo takve i druge proširene sadržaje. Neke naše marine slijede taj trend i mogu ponuditi vrhunsku uslugu, ali još je više riječ o iznimkama, a manje o pravilu. Određeno se u Hrvatskoj provodi nova kategorizacija u uslužnim djelatnostima nautičkoga turizma, pa se u svim marinama dodatno ulaže u podizanje kvalitete usluga da bi se dostiglo standarde koji nose i veći broj zvjezdica.

Zadatak je buduće strategije razvoja nautičkog turizma, koji posljednjih godina postiže skokovite stope rasta, uskladiti ponudu sa stvarnom potražnjom. Tako će se otvoriti odgovarajući prostor za poboljšanje tog oblika turističke ponude s realnim izgledima da se i prihodi ostvareni kvalitetnijim uslugama u marinama i drugim oblicima prihvata plovila uvelike povećaju.