Utrka za najbolji film realno će se voditi između Bit će krvi i Nema zemlje za starce jer je riječ o odličnim filmovima.
Usprkos svim peripetijama, štrajkovima, prijetnjama, naguranjima itd. Oscar će se ipak održati. Zlatni su globusi igraju za male izviđače, Oscari su industrija za sebe, a novac vječni pobijednik. Ove nas godine u noći 24. veljače u najjačim kategorijama, prije svega kategoriji najboljeg filma, očekuju Michael Clayton, Juno, Bit će krvi, Nema zemlje za starce i Okajanje. Bratska kategorija najboljeg redatelja donosi gotovo isti raspored uz jednu izmjenu – umjesto Okajanja nominiran je Julian Schnabel za film The Diving Bell and the Butterfly, istinitu priču o urednici časopisa Elle koja ostane paralizirana.
Za najboljega glumca borit će se George Clooney (Michael Clayton), Daniel Day-Lewis (Bit će krvi), Johnny Depp (Sweeney Todd), Tommy Lee Jones (Dolina nestalih) i Vigo Mortensen (Eastern Promises). Njihove kolegice u utrci za kipić su Cate Blanchett (Zlatne godine kraljice Elizabete), koja je nominirana i za sporednu ulogu u I’m Not There, Marion Cotillard (La Mome), Laura Linney (Obitelj Savage), Ellen Page (Juno) te Julie Christie za film Away from Her. Izgleda da su se Oscari znatno internacionalizirali i nekako odlučili pripustiti u glavne kategorije i strane uratke.
Utrka za najbolji film realno će se voditi između Bit će krvi i Nema zemlje za starce jer je riječ o besprijekornim filmovima, a ostali imaju više-manje manjkavosti. Akademija je posljednjih godina pokazala impresivnu otpornost na ‘isfurane’, epske filmove, obično vrlo loše, tako da se može očekivati propast Okajanja, a ni Juno nije u konkurenciji jer je film zapravo loš. Isforsiran od početka u želji da bude simpatičan i uvrnut neovisan film, potpuno je neduhovit, nezanimljive tematike i s irritantnom glazbom koja zvuči kao kad se prištave tinejdžerice nadu oko logorske vatrice u ljetnom kampu i svi raju akustičnu gitaru. Brrr… Očito je ušao na tzv. neovisnu kvotu.