Home / Financije / Dnevnik malog ulagača

Dnevnik malog ulagača

Cilj je bio zaštiti udjel u Hidroelektro, i zato sam odlučio zatvoriti veći od dva margin kredita u minusu od 70.000 kuna. Da sam se ‘protegao’ koliko sam dug, popunio bih rupu. Ali, razgovarao sam s analitičarima i brokerima tri kuće. Svima je nakon mog ‘dobar dan’ na licima pisalo ‘obzirom na to što nas pitaš, a novinar si, dan ne može biti dobar’. Nevoljko su prognozirali kamo ide Crobex. Neki su, doduše, s više kuraže u glasu izgovarali da neće bitno niže od 3.800, neki su rekli da ih ne bi začudilo ni padne li na 3.000, ali svima im je na licima pisalo: ‘Bemti miša, fulam li, a onda me ovaj čitira u novinama…’

Srednjoškolski Lega bio je najhrabriji. Suosjećajno je rekao: ‘Da svisneš od muke. Stvarno si odabrao dionice s jakim fundamentom, HDEL i IPKK, a zbog domino efekta si nemoćan.’ Da, stvarno za pošiziti. Izgradnjom najsuvremenije tvornice čokolade Kanditov konditorski sektor ima 70 posto proizvodnih kapaciteta Kraša, ali takva su vremena. Vrijednost i cijena dionice nemaju veze jedna s drugom. Palo mi je na pamet podići nemanjenski kredit na četiri-pet godina. Na kraju krajeva, fundament mora pobijediti. ‘Mislim da se, u ovim tržišnim okolnostima, ne bi trebao zaduživati’, rekao je Lega.

Tako sam odustao i od beskamatne pozajmice od Mentora. On ima dovoljno keša da pokrije margin call. Prijatelji smo, ne treba nam ni ugovor, mislio sam da on stavi lovu na račun i sam je ‘vrati’ dok ne prođe oluja. Ali, kako rekoh, osim bogova igre koji i pokreću mehanizme, danas nitko na kugli zemaljskoj ne može reći što će biti za koji dan. Jednostavno nisam Mentoru htio stvarati glavobolju. Minus bi bio oko 50.000 kuna manji da sam prodao Hidru, a ne Kandit, Končar Elektroindustriju i dio Turisthotela, ali procijenio sam da je ipak bolje zadržati HDEL.

A joj, što li mi je Mentor sve izgovorio čuvši da sam margin zatvorio s minusom. I kojim tonom. Da što se nisam javio, pa čemu služe prijatelji… Potom me još nazvao da mi kaže (hvala i njemu i nebesima, nije baš citirao) što je sve njegova žena izgovorila na moj račun. Povrh svega, u afektu je imao i prijateljstva i živaca javiti se i treći put, natuknuti da prešutim gubitak, da ishod ne bi loše utjecao na prodaju knjige.

No, moja je dužnost pisati dnevnik, ma koliko tu bilo i bolnih epizoda. Dalje, u ovom trenutku moja diploma na ‘Univerzitetu ulagača gorkog’ zvoni kao dosad najboljniji poraz. Ali, smatram da je ta školarina moje najjače oružje u bliskoj budućnosti. Platio sam ‘alat’ kojemu se danas zna cijena, a u budućnosti će mu se znati i vrijednost.

Naučio sam da bankari, a smatramo ih jedinima osuđenima na pobjedu, i te kako mogu pogriješiti. Eto, američki su previdjeli pad cijena nekretnina. Čovjek bi uzeo kredit, ne bi mogao plaćati rate, banka bi zaplijenila kuću, ali bi je mogla prodati za manje novca nego što je posudila klijentu. Novac su banke namicale prodajući svoje udjele u kompanijama. Kakav raritet! Fondovi se na asku guraju ispod malih ulagača! Pa ovi još niže, i još niže, i eto ti strave i užasa margin callova.

Drugo, fundament je fundament, zato izgubivši 70.000 kuna nisam ni bolji ni lošiji ulagač nego što sam bio. No bolji sam money menadžer. Banke daju kredit u omjeru dva prema jedan. Kako sam samo uspio sam sebe kreditirati gotovo u omjeru jedan prema jedan? Naučeno.

Mentore, ne ljuti se, iako te moja pušiona boli kao da si ti izgubio lovu. Ti si meni znanje, koliko god da si na njemu zaradio i koliko god si ga platio, darovao. Ja samo šaljem dalje. A tko ne zna vrijednost tog dara, to jest i knjige i kolumne, njegov problem. Zato se ne ljuti ni na publiku koja svoju muku liječi tuđom.