Home / Tvrtke i tržišta / LJEKOVITA FORMULA: Prihod mora rasti dvostruko brže od proizvodnje

LJEKOVITA FORMULA: Prihod mora rasti dvostruko brže od proizvodnje

Napustivši posao u proizvodnji duhana, Nemčević se okrenuo ljekovitom bilju. Proizvodnju je proširio otkupom u pedesetak otkupnih stanica, preradom i izvozom diljem Europe.

Malo se hrvatskih tvrtki može pohvaliti da su u svom proizvodnom i tržišnom segmentu nesporni regionalni lideri. Iako ima samo 70-ak zaposlenika, takva je tvrtka Jan-Spider iz Pitomače, kojoj u proizvodnji, otkupu i preradi ljekovitog bilja nema pravoga konkurenta od Slovenije i Mađarske do Makedonije i Albanije. Uspjeh je utoliko veći što se ta privatna tvrtka ljekovitim biljem bavi tek nešto više od jedanaest godina, a u tom razdoblju stalno bilježi dvoznamenkasti rast proizvodnje, ali i prihoda i broja zaposlenih. Jedina se promjena ogleda u tome što cilj više nije da proizvodnja ima visoke indekse rasta, jer to zbog nekih objektivnih okolnosti u nabavi kvalitetnih sirovina nije ni realno, već da na tržište isporučuje što više robe s dodanom vrijednošću, kako bi bila još profitabilnija. Jan-Spider, tvrtka pomalo neobična imena, u čijoj su prvoj riječi sadržana početna slova imena njenih osnivača, Jadranke i Nikole Nemčevića, a u drugoj naziv prvotne uvozno-izvozne trgovačke tvrtke pokrenute 1990., i nakon prebacivanja na ljekovito bilje ostala je u obiteljskom vlasništvu. Zaokret počinje kad je Nikola Nemčević, inače magistar poljoprivrednih znanosti, napustio duhansku tvrtku Viržinija iz Virovitice i u tvrtki svoje supruge s posuđenih 100 tisuća tadašnjih njemačkih maraka pokrenuo sasvim novi posao.

Dobro je pretpostavio da je duhanska industrija zbog antinikotinskih kampanja sve podložnija recesiji, a da uz kampanje o zdravoj hrani dolazi i vrijeme pune afirmacije ljekovitog bilja i bezbrojnih pripravaka na njegovoj osnovi.

Nemčević je počeo ugovaranjem proizvodnje kultiviranoga ljekovitog bilja po obiteljskim gospodarstvima u Podravini i Slavoniji, ponajviše kamilice, metvice, sljeza, komorača i trputca, osiguravajući kooperantima sjeme, ambalažu, zaštitna sredstva, čak i gorivo. Pokrenuo je i otkup samonikloga ljekovitog bilja, kojeg ima čak pedesetak botaničkih vrsta, od maslačka i preslice do raznih vrsta drvnih kora. U tom je cilju postupno ustrijeljio otkupne stanice po cijeloj Hrvatskoj. Kupio je, napokon, i prve strojeve za preradu bilja i riješio pitanje proizvodnog pogona na izlazu iz Pitomače, koji je također postupno rastao, ovisno o vlastitim sredstvima i dostupnosti poduzetničkih kredita.

Jedna je od prekretnica bila i Nemčevićeva odluka da 2002., nakon cijele palete medicinskih, dijetetskih i voćnih čajeva, kao i najrazličitijih čajeva koje uslužno proizvode i pakiraju za druge.

Zacijelo je najvažnije da je Nemčević zarana shvatio kako nema smisla zatvarati se u preuske hrvatske tržišne okvire, tako da je od početaka krenuo u izvoz, što mu je u tim početnim godinama osiguravalo i likvidnost poslovanja. To mu je, s druge strane, omogućilo da i uvozi neke u Hrvatskoj zbog klimatskih okolnosti nepostojeće ili vrlo deficitarne vrste ljekovitog bilja, recimo hibiskus, sljez, pa i šipak, bez kojih nije mogao kompletirati svoj tržišni ponudu.

Danas Jan-Spider proizvede, otkupi i preradi gotovo tisuću tona suhoga ljekovitog bilja u 200-tinjak robnih tipova, od čega je samo nezaboravna kamilica, za kojom je gotovo svugde u svijetu velika potražnja, oko 300 tona. Prihod tvrtke u 2007. bio je 28 milijuna kuna, a više od 60 posto toga bilo je realizirano na stranim tržištima. Redovni su kupci brojne farmaceutske i prehrambene industrije u Njemačkoj, Švicarskoj, Austriji, Mađarskoj, Poljskoj, Sloveniji, BiH, Makedoniji i Bugarskoj, dok Jan-Spider u Hrvatskoj na razne načine posluje i sa svim važnijim kompanijama, primjerice s Plivom, Belupom i Jadranskim galenskim laboratorijem.

Nemčević je istodobno mnogo učinio i na kadrovskom ekipiranju tvrtke, tako da sada ima desetak zaposlenika s visokom i višom stručnom spremom, a glavnučine tehničari i kvalificirani radnici raznih struka. U vezi s kadrovima nema posebnih problema, jer i oni nekvalificirani ne zarađuju manje od 3.000 kuna i dodatka za topli obrok, dok su inženjeri plaćeni više od prosjeka struke. Posljednji je karakterističan kadrovski potez da čak 40 radnika, među kojima je dio sezonaca, ide na osposobljavanje za obavljanje poslova proizvođača i preradivača ljekovitog i aromatičnog bilja i začina. To će im zanimanje biti uneseno i u radne knjižice. Smisao se takvoga ulaganja u obrazovanje ogleda u tome da se izbjegne da nestručne osobe sudjeluju u proizvodnom procesu, što se nadovezuje i na već ostvarene certifikate 22000:205 za sustav upravljanja, HACCP za higijensku ispravnost prehrambenih proizvoda te GMP za proizvodnju prirodnih lijekova.

Dok se Nemčević kao direktor bavi strateškim razvojem tvrtke, dio kojeg je i razvoj proizvodnog asortimana, supruga Jadranka vodi većinu komercijalnih poslova. Pri kraju je visoke škole za menadžment i sin Denis, koji je i predodređen da nakon ‘šegrtovanja’ preuzme vođenje tvrtke. Zanimljivo je, međutim, da je kćerka Diana već diplomirala na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu i u tvrtki je postavljena na dužnost menadžera za kvalitetu, jer je baš tu usmjerenje težište daljnjeg razvoja.

Tvrtka, naime, uz vlastitih 30 hektara trenutačno ima pedesetak stalnih kooperanata koji uzgajaju ljekovito bilje na više od 400 hektara. To, dakako, ne zadovoljava sve potrebe za sirovinom, ali su mogućnosti za zakup oranica vrlo ograničeni, budući da ni status državnog zemljišta još nije sustavno riješen. Još je veći problem ekološka proizvodnja, na kojoj je zbog neograničenog plasmana na inozemna tržišta moguće postići i najveću do danu vrijednost. Trenutačno je prema strogim ekološkim standardima zasada gotovo stotinu hektara zemljišta.

Upitno je, međutim, mogu li se u sadašnjim uvjetima te parcele širiti, čak i zadržati postojeće, jer je iznimno teško zadovoljavati kriterije zdravstvene ispravnosti sirovina.

  • Sigurno nije u pitanju dobra volja za kretanje u ekološku proizvodnju – objašnjava Nemčević – niti preuzimanje rizika zbog nekorištenja uobičajenih pesticida, nego činjenica da ni postupanje prema svim pravilima ne znači da će rezultat biti pozitivan. Riječ je o tome da je na našim usitnjenim posjedima dovoljno da vjetar donese zaštitna sredstva s neke od susjednih oranica da cijeli trud bude uzaludan, a zahtjevna je i priprema zemljišta za takvu proizvodnju. Događalo se da zbog tih problema moramo otkazivati kooperaciju. S druge strane, danas je gotovo nemoguće kupiti ili dobiti u dulji zakup velike kompleksne oranica koje bi bile pod potpunom ekološkom kontrolom, znači i zaštićene od utjecaja okoline.

Činjenica je, međutim, da Nemčević ne odustaje od koncepta što veće finalizacije proizvoda, jer samo na taj način može ostvariti proklamirani cilj da godišnje povećanje proizvodnje od desetak posto donosi i dvostruko veći rast prihoda.