Nakon proglašenja nezavisnosti Kosova

Da su parole jedno, a stvarnost drugo, pokazuje i to da za sada nema ništa od ekonomske blokade Kosova. Srbija je naime s 13,6 posto udjela u ukupnom uvozu najveći kosovski partner. Kosovo pak čeka spoznaja o katastrofalnom stanju ekonomije.

Nakon višemjesečnog cjenjanja s datumom proglašenja nezavisnosti Kosova to se ipak dogodilo proteklog vikenda. Točan dan najavljen je prije gotovo dva tjedna, ali nitko nije mogao jamčiti da će kosovski parlament baš tada i izglasovati rezoluciju. O tome koliko je sve bilo neizvjesno, govori i podatak da je i Hashim Thaqi, kosovski premijer, čekao posljednji trenutak da javno priopći kad će za Albance s Kosova nastupiti taj svečani trenutak. Osim te dvojbe na albanskoj je strani već dulje sve bilo poprilično jasno. Bilo kakvo izazivanje nereda, uključujući i napade na srpske enklave, pokazalo bi da na Kosovu ne postoji volja za zajednički život, kao ni minimum uvjeta za nastanak države. Prvi test Albanci su položili, što se ne bi moglo reći za Srbe. Slike napada na američku i slovensku ambasadu u Beogradu, a zatim i tursku, obišle su svijet. Kako sada stvari stojte, ulični nemiri i huliganski ispadi nastavljaju se i idućih dana.

Mnogi se pitaju kako će se Srbija dalje ponašati. Prvo, treba objasniti da čin proglašenja nezavisnosti nije promijenio stanje na terenu. Kosovska nezavisnost je utoliko veća jer je službeno objavljena, ali to i dalje ne znači da je uspostavljena država. Pogotovo stoga što Kosovo ni izbliza nije riješilo probleme s kojima se suočava i bez kojih se teško može govoriti o suverenoj državi. Isto kao što Beograd nije imao nikakvu kontrolu nad Prištinom, tako ni Priština danas nema nikakvu kontrolu nad Kosovskom Mitrovicom, odnosno sjevernim dijelom Kosova na slonjenim na Srbiju.

Moglo bi se reći da je proglašenjem nezavisnosti dodatno formalizirana i podjela Kosova, jer je teško očekivati da će sjeverni dio ikada priznati vlast Prištine. Iako još nitko iz srpske Vlade nije službeno iznio stajalište da bi podjela mogla, makar donekle, zadovoljiti interese Srbe, jačanje srpskih institucija u Mitrovici, odnosno stvaranje paralelnih, ide u prilog upravo tome. Osim toga, i Srbija tako krši Rezoluciju 1244, na koju se poziva sve vrijeme trajanja krize na Kosovu, ali to je u ovom trenutku posve deplasirano jer Rezoluciju tumači kako tko stigne.

Podjela bi možda bila kompromisno rješenje da od ukupnog broja Srba koji danas žive na Kosovu dvije trećine ne živi izvan sjevernog dijela. Srpske enklave čine zapravo rupe na kosovskom tlu i upravo su one najveća briga i međunarodne zajednice i Beograda, ali i Prištine. Teško je vjerovati da će u tim enklavama Srbi opstati. Život bez osnovnih uvjeta, struje, nemogućnosti da se bez policijske pratnje kreću izvan enklava, naliči pomalo životu u ZOO-u. Ako se tome dođu neprestani pritisci Albanaca koji su zainteresirani za zemljišta koja će sutra biti cijenjena roba zbog gradnje autoceste prema Skoplju, jasno je da će Srbi teško opstati. Ahtisaarijev plan je predvidio rješavanje tog pitanja dajući veliki stupanj decentralizacije tim sredinama, ali problem je što vlasti u Beogradu ne žele ni čuti za plan. Osim toga Vladin je plan da odnose sa zemljama koje budu priznavale Kosovo svede na minimum. A priznaju ga velike sile (SAD, Francuska, Velika Britanija, Njemačka), čiji vojnici i drže Kosovo pod kontrolom, pa je teško očekivati da će srpske vlasti imati ikakvu kontrolu i moć da pomognu Srbima u tim enklavama.

Na koji način će Beograd zaštititi njihova prava, ne znaju ni sami. U međuvremenu imaju problem pred vlastitim vratima. Ulični nemiri, koji su na dan proglašenja nezavisnosti eskalirali ispred američke i slovenske ambasade, ponavljaju se iz dana u dan. Riječ je, prije svega, o divljaštvu nekoliko tisuća huligana, regrutiranih iz redova nogometnih navijača Partizana i Crvene zveze. Ako bi uopće netko i htio shvatiti njihov revolt prema SAD-u i Sloveniji, kako shvatiti revolt prema gradu u kojem žive?

Glavno pitanje je, međutim, tko je kriv za njihovo okupljanje. Prosječek godina ‘demonstranata’ ne prelazi 16 i teško je povjerovati da su sami došli na ideju da na taj način pokažu svoje nezadovoljstvo.

Ako se malo vratimo unatrag, sjetit ćemo se riječi ministara iz redova Koštunića DSS-a kao i Tomislava Nikolića, koji su otvoreno prizivali izvanredno stanje nakon što kosovske vlasti proglase nezavisnost. Da bi se povukao takav potez, potrebno je uvelike ugroziti ustavni poredak i sigurnost građana. Ako se odjepljenjem Kosova ustavni poredak ugrozio zbog dobro poznate preambule u Ustavu koja kaže da je Kosovo sastavni dio Srbije, to ipak nije dovoljan razlog za uvođenje izvanrednog stanja jer se time ništa ne bi postiglo. Divljanje po ulicama, pri čemu su najviše stradali novinari, brojni prolaznici i policija, idealan su način da se zemlja dovede pred ivicu izvanrednog stanja.

Nakon svega što se dogodilo posljednjih dana, nitko više i ne misli o nedavno održanim predsjedničkim izborima i o volji naroda da se što prije krene dalje put europskih integracija. Ako su tada Koštunica i njegova nacionalistička politika bili na rubu propasti, nesigurnim nastupom Tadića i DS-a dopušteno je Koštunici da se vrati u klinč i ohrabren Nikolićem nametne svoj način borbe. Ako se malo dublje uđe u analizu političkih odnosa, moglo bi se reći da trenutačnu politiku Vlade Srbije ne vode ni Koštunica, ni Tadić, već radikali, koji su za četvrtak najavili veliki miting. Da ta teza drži vodu, govori i to da su miting podržali i predsjednik i premijer. Srbi su se napokon ujedinili u vezi s jednom stvar i moglo bi se reći da je napokon zavladalo ‘sveto trojstvo’: Nikolić – Koštunica – Tadić.

Prve reakcije na proglašenje nezavisnosti bilježi i Beogradskog burza, mada bi se prije moglo reći da su negativne konotacije više vezane uz događanja unutar Srbije, odnosno nemire. Promet na burzi je u ponedjeljak bio poprilično mršav, a oči investitora nisu okrenute prema Kosovu, već prema Vladi i građanima Srbije. Prve dane obilježile su provokacije i lažne dojave o bombama u Mercatorovim centrima širom Srbije. Za razliku od Mercatora, čiji su centri bili i meta napada huligana, ali ih je policija zaštitila, McDonald’si nisu imali tu sreću. Gotovo da nema grada gdje, u najboljem slučaju, nisu polomljena stakla. Zanimljivo je da proglašenje nezavisnosti nije pratila odluka o ekonomskoj blokadi, što je pozdravljeno u Privrednoj komori Srbije, koja je u ponedjeljak objavila da je prošle godine Srbija prodala robe u vrijednosti od 365 milijuna eura. Također su istaknuti podaci Kosovskog zavoda za statistiku, prema kojem je Srbija najveći partner Kosova, s 13,6 posto u ukupnom uvozu.