U Hrvatskoj se stanogradnji najviše prodaju prozori od PVC-a, u jeftinijim POS-ovim stanovima prevladavaju drveni, a aluminij je, pak, rezerviran za poslovne zgrade, prodajne prostore i vile, odnosno za investitore dubljega džepa.
Jedan od bitnih elemenata u stanogradnji koji utječe na kvalitetu stanovanja nesumnjivo je stolarija. Ako prozori nisu dovoljno kvalitetni ili su dotrajali, u stanu ili kući zimi će biti hladno, a ljeti vruće. Zbog dotrajale ili nekvalitetne građevinske stolarije, ponajprije prozora, trpjel će i kućni proračun, jer u zimskim četvrtjima mnogo više novca morati izdvojiti za grijanje, a ljeti za hlađenje prostora. I ne samo zbog komoditeta, već zbog štednje, važno je odabrati kvalitetne prozore.
Kad se krene u kupnju stolarije za novogradnju ili kako bi se zamijenila dotrajala stolarija na staroj građevini, kupac se već u startu mora odlučiti za određeni materijal u izvedbi, a riječ je o izboru između prozora izrađenih od drveta, PVC plastike ili aluminija. Sve tri vrste materijala imaju svoje pristaje, ali i protivnike. Tako se jedni zaklinju isključivo u kvalitetu drveta, drugi u PVC izvedbe, a oni dubljega džepa ipak biraju prozore načinjene od aluminija.
Koji od materijala drži primat teško je kazati, jer ne postoji istraživanje koje bi moglo reći kako stojte stvari na tržištu. Prema procjenama vodećih domaćih proizvođača PVC stolarije, ona ima primat jer pokriva 60 posto tržišta, dok na drvo i aluminij otpada 40 posto. Proizvođači prozora od drveta i aluminija mišljenja su da drvena stolarija ipak ima najveći tržišni udjel jer je najjeftinija. Aluminij je najskuplji materijal od kojega se izrađuju prozori i stoga se svi naši sugovornici slažu s time da ima najmanji tržišni udjel. Ilustracije radi, u Njemačkoj se u 75 posto prozora ugrađuje PVC stolarija, a 25 posto otpada na prozore od drveta i aluminija.
PVC je umjetni materijal koji se lako obrađuje i još lakše ugrađuje, a danas postaje standard u klasičnoj stanogradnji. Dodamo li tome činjenicu da PVC gotovo i ne treba održavati u klasičnom smislu, odnosno bojati ga, i da na njega vanjski klimatski činitelji nemaju znatnijeg utjecaja pa ne treba vanjsku zaštitu, postaje jasno zašto prozori od tog materijala sve više prevladavaju na tržištu. Svi ti činitelji smanjuju dodatne investicije nakon što se plastična stolarija ugradi i idu joj u korist. Iako je drvo na početku jeftinije, ipak se svakih nekoliko godina mora premazivati zaštitnom bojom, što ne pridonosi njegovoj cijeni, ali niti izdržljivosti na duge staze. Stoga ne čudi ekspanzija skupljej, ali lakšeg za održavanje PVC-a. Jer tko danas želi uzeti četku u ruke i bojati prozore, ako to ne mora. Jednako lako kao i PVC održava se i aluminjska stolarija. Na tržištu PVC stolarije prevladavaju domaći proizvođači, i to zahvaljujući visokoj tehnološkoj razini, odnosno suvremenim strojevima i tehnologiji kojima ne zaostaju za europskim tvrtkama. Sve tvrtke uvoze PVC profile koje zatim konfekcioniraju izrađujući stolariju, za kojom potražnja sve više raste u tranzicijskim zemljama, dok se na tržištu EU sve više daje prednost drvetu u kombinaciji s aluminijem.
Tvrtka Alu Product iz Odre proizvodi aluminijsku i PVC stolariju. Oko 85 njezine proizvodnje ipak otpada na stolariju načinjenu od aluminija te na prozore izrađene u kombinaciji aluminija i drveta. Takvi prozori na unutarnjoj strani konstrukcije imaju drvo, a na vanjskoj aluminij. S vanjske strane štite od hladnoće, a ne moraju se posebno održavati, a u unutrašnjosti pružaju osjećaj topline kakav nemaju umjetni materijali. Iako je najskuplji materijal, aluminij ima prednost u odnosu na druge dvije sirovine, jer je lagan ali istodobno i čvrst, pa je pogodan za plohe na kojima se ugrađuju velike staklene stijene i teška stakla. Taj materijal bira se i u gradnji većine poslovnih zgrada i ekskluzivnih vil. U vilama i modernim uredima mogu se ugraditi i dodati posebni dodaci kao što su elektronički podizači roleta. Profili za izradu aluminijskih prozora uvoze se kao i kad je riječ o onima za PVC stolariju. U Hrvatskoj postoji jedan proizvođač takvih profila, TLM Šibenik, ali je većina proizvođača prozora odustala od njega i odlučila se za uvoz, jer s TLM-om naručitelji nikad nisu znali kada će i hoće li roba stići, a Šibenčani nisu pratili svjetske trendove u dizajnu profila.