Home / Tvrtke i tržišta / Piše: Tomislav Poljak

Piše: Tomislav Poljak

Unatoč potresima na financijskim tržištima u svijetu i procjenama da će oni uvelike utjecati na graditeljstvo, u hrvatskim tvrtkama računaju s daljnjim uspješnim poslovanjem. Optimizam se zasniva na nastavku gradnje velikih infrastrukturnih objekata.

Potresi na svjetskom tržištu u cijelosti, pa sukladno tomu i na graditeljskom tržištu, nedvojbeno su utjecali i na hrvatsko tržište. Iako u našim građevinskim tvrtkama povezanima s velikim infrastrukturnim i gospodarskim projektima, bilo je riječ o državnim bilo o privatnim investicijama, zasad neće biti previških promjena. Jedino tvrtke povezane uza stanogradnju očekuju usporavanje poslovanja, pa i pad prihoda. Tako, primjerice, Institut građevinarstva Hrvatske, koji je proteklih godina bio građevinska tvrtka s najvećim rastom, i dalje vjeruje da će početi profit za tridesetak posto. Slično se nado i Konstruktor koji, osim što radi na nekim od najunosnijih državnih infrastrukturnih projekata u Hrvatskoj, radi na sličnim projektima u državama u okruženju. U Tehnici, koja je među najvećih pet domaćih građevinskih tvrtki, procjenjuju da će promijenjeni uvjeti i više kamatne stope na kredite više utjecati na poslovanje građevinskih tvrtki u dijelu gradnje za poznate investitore, a posebno bi to se moglo osjetiti u dijelu stambenog tržišta, jer ono će u sljedećem razdoblju, prema ocjenama naših sugovornika iz građevinskih tvrtki, doživjeti i najveće promjene.

Nakon što je u posljednjih 11 godina cijena stanova u Hrvatskoj rasla nevjerojatnim stopama, pa je u tom razdoblju cijena stana u Zagrebu porasla nevjerojatnih 230 posto, cijene će se stabilizirati. Gotovo i dalje posve nerealne cijene stanova zadržavaju se zbog potražnje za stanovima – primjerice, u Zagrebu nedostaje još 30-ak tisuća stanova – a na potražnju za novim stanovima dijelom utječe i to da je većina od ukupno 300 tisuća stanova u glavnom gradu starija od 50 godina i nerijetko su u prilično trošnim zgradama. Ipak, na sadašnje cijene utječe znatan lanjski pad prometa nekretninama, ali i promjene na domaćem i globalnom financijskom sektoru. Ova bi godina, prema svemu sudeći, mogla donijeti pad cijene stanova, a gotovo sigurno će donijeti njihovu stabilizaciju. U prošloj godini je, prema podacima burze nekretnina, u prosjeku cijena stana u Zagrebu porasla sedam, na obali devet posto, a na cijelom području Hrvatske zabilježen je rast od šest posto u odnosu na 2006. godinu. Gotovo je nevjerojatno da je ostvaren takav rast cijena ako se zna da je ukupna prošlogodišnja prodaja pala čak 25 posto. Na znatnu stabilizaciju cijena uz negativne činjenice kao što su stroži uvjeti za dobivanje kredita i više kamate na stambene, ali i druge kredite, mogao bi utjecati i pad prodaje zbog nerealno visokih cijena, pad cijena rabljenih stanova te zadovoljavanje dijela stanovništva socijalnim ili stanovima poticane stanogradnje. Vjerojatno će zbog svega toga građevinske tvrtke biti prisiljene smanjiti svoje apetite i velike zarade te povećati kvalitetu ponude, što bi svakako moglo utjecati na zadržavanje predviđenih investicija u stanogradnju. Cjelokupnoj situaciji trebala bi pridonijeti i stabilizacija tržišta građevinskih zemljišta, koja znatno utječe i na konačnu cijenu stanova. Pretpostavlja se da će se i težište investitora prebaciti s gradova u kontinentalnom dijelu Hrvatske na obalna područja.

Posljednjih godina većim posredovanjem specijaliziranih agencija za nekretnine, ali i raznim izračunavanjem indeksa cijena te većom kontrolom onoga što se kupuje uvodi se polako red na to tržište. Dobar kontrolni mehanizam su i sve češći indeksi cijena. Među različitim indeksima kretanja cijena nekretnina koji su se pojavili na našem tržištu zanimljiv je ‘hedonistički indeks’, koji je nedavno počela objavljivati Hrvatska narodna banka. Takav indeks, osim cijene, uzima u obzir ono što kupcu donosi zadovoljstvo pri kupnji stana ili kuće. Kod nekretnina se izračunavaju implicitne cijene svojstava poput veličine stana, njegova položaja (je li u zgradi ili u kući), ima li balkon, a važna je i lokacija u gradu i sl. Na osnovi podataka od Burze nekretnina HNB je izračunao da je prosječni ‘hedonistički’ rast cijene stana u Zagrebu u posljednje tri godine bio 40 posto, otprilike četiri posto više od hrvatskog prosjeka. Dakle, prema tom je izračunu stambeni prostor u Hrvatskoj u posljednje tri godine u prosjeku postigao 36 posto, a nekretnine od 1997. do 2003. godine 14 posto. Zanimljivo je da je prosječni četvorni metar zagrebačkog stana prošle godine bio 15 posto skuplji nego 2005. i da je prosječna postignuta cijena stana u odnosu na traženu bila sedam posto niža. U izradi hedonističkog indeksa cijena nekretnina koristili su se podaci više od 12 tisuća transakcija, od čega se 65 posto odnosilo na Zagreb, 22 posto na Jadran i 13 posto na nekretnine u ostalim krajevima naše zemlje. Analitičari upozoravaju da je vrlo teško napraviti indeks cijena nekretnina, a posebice stanova, jer su stambeni prostori vrlo raznoliki s obzirom na veličinu, kvalitetu i lokaciju, zbog čega je teško zadovoljiti princip usporedbi samo prema cijeni. Bez obzira na to, stručnjaci u HNB-u smatraju da treba posvetiti veliku pozornost rastu cijena stambenog prostora jer to uvelike utječe na ukupnu ekonomiju. Kako veliki dio ukupne imovine stanovništva čini upravo stambena imovina, a i troškovi stanovanja velik su izdatak za kućni proračun, cijene nekretnina, najamnine i kamatne stope znatno utječu na vrijednost imovine te na prihode i rashode stanovništva, a tako i na inflaciju. Kako sada stvari stoje na tržištu nekretnina, ponuda stambenog prostora izjednačit će se s potražnjom tek 2010. godine, kad će pak drugi učinci, poput članstva u Europskoj uniji, znatno utjecati na cijenu stana. Problem je u tome da država ne čini dovoljno na području stambene politike, ali i u tome da tržište upravlja sudionicima u prometu nekretninama, a ne obratno. Pravo je onda i pitanje kako će se i hoće li se u te tokove više uključiti država i gradovi, koji bi se ipak trebali više brinuti o stambenom zbrinjavanju građana i rješavanju takvih egzistencijalnih problema.

Uvjeti stručne osposobljenosti i posebno broja radnika potrebnih za počinjanje djelatnosti građenja određene vrste građevine, mislimo da će Pravilnik znatno pridonijeti uređenju graditeljske djelatnosti. Prije svega eliminirat će se razne ‘fikus-tvrkte’ i ‘torbari’ koji su nelokalnom utakmicom, radom na crno i preprodajom poslova remetili tržište građevinskih radova. Drugu prednost Pravilnika vidimo u mogućnosti da se manje ali kvalitetne građevinske tvrtke udružuju u klaster i konzorcije te tako pribave odobrenja za gradnju i najzahtjevnijih građevina. Takvim okupljanjem postigla bi se veća konkurentnost na domaćem tržištu, ali i otvorila mogućnost znatnijeg izvoza građevinskih radova.

Država je kao najveći investitor u javne objekte vrlo važan činitelj u razvoju graditeljstva, a imajući na umu da gotovo svaka gospodarska aktivnost počinje od građevinskoga dijela u smislu gradnje infrastrukture, pogona, hala, zgrada i sličnog, može se i dalje očekivati rast graditeljske djelatnosti.