Zagonetna vlasnička preslagivanja u metalskoj industriji Varaždin

Upućeni misle da je riječ o krupnim špekulantima i da grupa dioničara kontrolira 60-ak posto dionica. Novi dioničari zasad su se, očito, odlučili upustiti u restrukturiranje i upravljanje poduzećem da bi podizanjem vrijednosti u nešto duljem razdoblju ostvarili što veći prinos.

Iako su prošle godine vlasnička preslagivanja u Metalskoj industriji Varaždin (MIV) uzbuđivala duhove investitorske javnosti i davale povodu različitim scenarijima u kojima se u pravilu u zadnjem činu ukazivao strani ili domaći preuzimač iz branše, čini se da će MIV, bar još neko vrijeme, ostati pod okriljem skrbičkog. Naime, nakon što su trojica bivših glavnih dioničara – Drago Špoljarić, Josip Canjuga i Hranislav Skenderović – počela prodavati svoje dionice, na njihovo su mjesto počeli stizati investicijski fondovi, a trenutačna vlasnička struktura, godinu dana poslije, i dalje izgleda tako da je među prvih deset dioničara čak osam skrbičkih računa.

Među zadnjim je važnijim promjenama u prvih deset dioničara ulazak Nexe grupe na šesto mjesto s udjelom od 3,58 posto, što je potaknulo spekulacije o interesu našičke tvrtke u MIV-u. U Nexe grupi međutim ističu da im je ulog u MIV-u samo jedan dio portfeljnog ulaganja na tržištu kapitala i da nema veze s njihovim strateškim poslovnim planovima.

Novi dioničari, za koje nitko sigurno ne zna tko su i kakav im je krajnji cilj, zasad su se, očito, odlučili upustiti u restrukturiranje i upravljanje poduzećem da bi podizanjem vrijednosti u nešto duljem razdoblju ostvarili što veći prinos. Osim toga, cijena po kojoj su neki fondovi kupovali dionice MIV-a bila je veća od sadašnje na burzi. U svakom slučaju, nakon promjene vlasničke pa nadzorne strukture na red je došla i upravljačka.

Nadzorni odbor koji predstavlja novu vlasničku strukturu donio je godišnji plan poslovanja poduzeća, a najnoviji je potez kadrovske prirode. Umjesto Hranislava Skenderovića, jednog od trojice bivših vlasnika kojeg je novi NO privremeno postavio na čelo tvrtke, novim je predsjednikom Uprave imenovan Zoran Šantek, a važnu ulogu, kažu poznavatelji prilika u MIV-u, ima Franjo Turek, službeno savjetnik Uprave. Inače, predsjednica Nadzornog odbora MIV-a je Dunja Babić, članica Uprave brokerske kuće Auctor, što upućuje na očitu povezanost Auctora i MIV-a.

Ostali su članovi Nadzornog odbora predstavnici fondova koji se pojavljuju među prvih deset dioničara (Boris Bošnjak iz Hypo investa te Igor Hustić i Mihovil Barančić, članovi Uprave SL Investa, društva koje upravlja Slavonskim zatvorenim investicijskim fondom), zatim Marijan Cingula s Fakulteta organizacije i informatike, Darinka Hajduk-Vučić iz gradske uprave te predstavnik radnika Slavko Melnjak. Predstavnici KD Investmentsa su na zadnjoj Glavnoj skupštini dioničara preglašeni, pa nemaju predstavnika u NO-u.

Kad je riječ o upravljanju tvrtkom, glavnu riječ dakle vode Franjo Turek, bivši ravnatelj Protu-obavještajne agencije (POA), koji se u međuvremenu bavio konzultantskim radom u svojoj tvrtki Prudens consilium, Zoran Šantek, kojeg je u MIV doveo Turek, a koji je većinu karirane proveo u varaždinskom HT-u pa zatim u predstavništvu Elektroprometa, te Hranislav Skenderović, na čiji je poziv Turek došao u MIV na mjesto savjetnika Uprave za komercijalu. Većina postavlja pitanje kvalificiranosti novog vodstva (izuzev za Skenderovića, koji u MIV-u radi gotovo 20 godina) za novu razvojnu fazu poduzeća, i to zato što ne dolaze iz struke, a Turek općenito nema osobitog iskustva u gospodarstvu iako on smatra da je menadžerske sposobnosti razvio i u državnoj upravi.

S druge strane, ambicioznost mladog tima oko Šanteka i Turekove veze te specijaliziranost u području korporativne sigurnosti, čime se bavio kao konzultant, mogu se smatrati prednošću. Ni Turek ni Šantek u ovoj fazi nisu previše voljni otkrivati karte o budućim planovima MIV-a jer je nova uprava tek startala. Prvi potezi sva-kako će biti podizanje tehnološke razine poduzeća i kontrola troškova u svim segmentima poslovanja. Razlog je više nego očit s obzirom na to da su upravo to bile najbolje točke MIV-ova poslovanja u posljednjih nekoliko godina.

Planom poslovanja predviđen je rast proizvodnje i porast prihoda od prodaje u odnosu na prošlu godinu, a mjerama racionalizacije planira se smanjiti rashode za otprilike 4,7 posto u odnosu na prošlu godinu. Planiramo i strateške investicije od otprilike 29 milijuna kuna, od kojih se 50 posto vraća u razdoblju od jedne do tri godine. Ključna je investicija nabava srednje fre-kventne peći, čija upotreba rezultira ekonomičnijim procesom jer zamjenjuje zastarjelu opremu (kupolne peći) i rješavanjem ekoloških problema – kratko je najavio Šantek.

Osim toga racionalizirat će se poslovanje: reorganizirat će se proizvodnja, podizati produktivnost, obrazovati zaposleni i zaposlit novi visokoobrazovani kadar te intenzivno rješavati ekološki problemi koje MIV za sada ima zbog zastarjele opreme. Novo vodstvo očekuje pozitivne trendove i u poboljšanju tekuće likvidnosti, smanjenju kamata restrukturiranjem kreditne zaduženosti itd.

Investicija od 29 milijuna kuna u novu opremu smatra se prijeku potrebnim, minimalnim poticajem za daljnji razvoj i hvatanje koraka s tržištem i sve jačom konkurencijom. Neulaganje u tehnologiju smatra se glavnom pogreškom starih vlasnika (uz Skenderovića to su bili bivši predsjednik Uprave Drago Špoljarić i Josip Canjuga), zbog čega se MIV našao u vrlo nezahvalnoj situaciji – pali su mu prihodi od poslovanja i dobit, što su bivši vlasnici pokušavali ‘pokrpati’ prodajom dijela tvrtkina zemljišta u varaždinskoj trgovačkoj zoni.

Dobra je strana što je zaduženost poduzeća relativno niska (koeficijent 0,48), pa ima prostora za daljnje zaduživanje. Novi investicijski ciklus financirat će, kaže Skenderović, kombinacijom vlastita novca i različitih oblika zaduživanja. Inače, bivši su se vlasnici, što potvrđuje i Skenderović, razišli zbog različitih konceptija daljnog razvoja poduzeća, zbog čega se u tvrtku nije investiralo niti se prepoznalo opasnosti na tržištu. Prvi je dionice počeo prodavati Špoljarić, nakon čega su ga slijedila druga dvojica (ali i njemački partner Ludwig Frischchut, koji je bio jedan od većih dioničara i neko je vrijeme figurirao kao potencijalni preuzimač), s time da je Skenderović još zadržao 1,5 posto dioničica.

Staroj se vlasničkoj i upravljačkoj strukturi ponajviše zamjerilo izvlačenje dobiti preko velike dividende posljednjih nekoliko godina (uz neinvestiranje u razvoj), a neki analitičari smatraju da je i novim dioničarima isplata bogate dividende bila dobar mamac. Najviše je kontroverza u priči o MIV-u bilo vezano uz nekretnine i potencijalno preseljenje na novu lokaciju u trgovačkoj zoni, što bi lokaciju na kojoj je danas oslobodilo za stambeno-po-slovnu namjenu, u čemu se vidio jedan od glavnih interesa ulagača u MIV.

Preseljenje je bila i jedna od opcija stare uprave, oko čega se također nije mogla složiti – to se trebalo financirati novcem iz pretpristupnih fondova EU. Zemljište pokraj Baumaxa i Getroa zbog veličine (gotovo 30 hektara) i infrastrukturne uređenosti mnogi smatraju još atraktivnijom MIV-ovom imovinom od znatno manje lokacije u središtu grada.

Prema sadašnjim službenim najavama zemljište se neće prodavati iako se može čuti da novi vlasnici za njega traže kupce i u inozemstvu. Kad je riječ o nužnosti preseljenja s lokacije u centru zbog onečišćenja koje MIV prouzrokuje starom opremom, to bi se s planiranom investicijom u novu peć moglo odgoditi na neko vrijeme, ali, vjerojatno, ne na dugi rok.

Kao jedan od većih MIV-ovih problema isticao se i višak zaposlenika (danas ih je 700-tinjak) i velik udio troška radne snage u ukupnim prihodima, no sindikati zasad vjeruju novoj upravi, koja tvrdi da je jedan od ciljeva poslovne politike zadržavanja sadašnjega stanja zaposlenosti i plaća radnika.

U svakom slučaju, nedvojbeno je da temeljno MIV-ovo poslovanje (proizvodnja lijevanih armatura, vanjskih vodovodnih instalacija, armatura za industriju itd.) ima velik potencijal s obzirom na konjunkturu na svjetskim tržištima. Prilike su i u otvaranju novih tržišta, od kojih je zadnje otvoreno kazahstansko, iako se još nije otišlo dalje od prvog kontakta. Inače, MIV na strana tržišta plasira 70-ak posto proizvodnje uz rast izvoznih prihoda.

U prilog mu zasigurno idu i dugogodišnja tradicija i znanje u proizvodnji proizvoda iz nodularnog lijeva. Izazov nove uprave stoga je u što bržem zaustavljanju negativnog trenda u poslovanju i u pravilnom iskorištavanju očekivanih učinaka investicija u tehnologiju i rezanja troškova. Sve intezivniji uvoz iz Kine i jačanje konkurentskih tvrtki iz Hrvatske i regije zasigurno će znati kazniti sve pogreške.