Danas su tehnologije za bioplin iz Danske tehnički i ekonomski tako razvijene da Vladina potpora više nije potrebna.
Profesorica Teodorita Al Seadi sa Southern Denmark Univerziteta iz Danske pruža znanstvenu potporu projektu BiG-East. Njene su referencije doista impresivne jer je uključena u istraživanje i razvitak biopliina od 1994., kad je njezin istraživački institut postao dio danskoga Nacionalnog programa za razvitak biopliina sa svim njegovim daljnjim fazama. U to je vrijeme bioplin u Danskoj bio u razvojnoj fazi, tako da je mnogo iskustva i znanja stečeno na temelju demonstrativnih pilot-pogona za proizvodnju biopliina. Uspoređno s tim aktivnostima profesorica Al Seadi angažirali su na mnogim projektima biopliina koja je financirao EU (poput Wast for Energy, Bioeksell, Probiogas, Agropti-gas, Agrobiogas) bilo kao koordinatoricu projekta bilo kao partnericu u različitim projektima: od istraživačkih projekata EU do onih čiji je cilj bilo širiti znanje (5. i 6. okvirni program, Altener i slično).
Proizvodnja biopliina vrlo je složena i u Danskoj uključuje nekoliko sektora: poljoprivredu, prehrambenu industriju, industriju stočne hrane, proizvodnju energije, upravljanje otpadom, zaštitu okoliša itd. Angažman prof. Al Saedi uglavnom je usmjeren na poljoprivredne i ekološke aspekte proizvodnje biopliina te zakonodavni okvir za razvitak biopliina.
BiG-East pruža jedinstvenu priliku za početak razvitka suvremenog i održivog sektora biopliina u Južnoj i Istočnoj Europi nadogradnjom iskustava i prijenosa najnovijih informacija, iskustava i prakse iz zemalja u kojima je bioplin našao svoje mjesto – Danske, Njemačke i Austrije.
Nove članice EU imaju velik potencijal za bioplin, ali i s tim vezane ekološke probleme koji nastaju zbog neprilagodljivog zbrinjavanja gnojiva i organskog otpada. Neke zemlje imaju osnovna iskustva s biopliinskim sustavima (poput Rumunjske i Bugarske), no bioplin je u njima samo sjećanje iz prošlosti.
Prof. Teodorita Al Seadi zadužena je za uz pomoć nacionalnih partnera razvijanje priručnika za bioplin na temelju kojeg će se provoditi izobrazba i koji će se prevesti na nacionalne jezike; imat će i nacionalni dodatak.
U Danskoj se više od 30 godina ulaže velik napor da se razviju profitabilni sustavi za proizvodnju biopliina koji se temelje na kodigistiji životinjskog izmeta i gnojnice izmiješanih s ostalim prikladnim supstratima organskog podrijetla.
Razvitak je počeo u vrijeme naftne krize u ranim 1970-ima, kad su počeli raditi mnogi mali pilot-pogoni. Tu je ranu fazu potpomogao nacionalni razvojni program u kojem je prikupljeno dosta znanja i iskustva koje se razmjenjivalo. Početkom 1980-ih razvio se koncept velikih pogona na kodigistiju. Pokazalo se da veća postrojenja koja fermentiraju gnojivo i organski otpad iz nekoliko poljoprivrednih gospodarstva te različitih prerađivačkih industrija postižu bolje rezultate od malih pogona na obiteljskim gospodarstvima. Ti su veliki pogoni bili namijenjeni opskrbi topline i električne energije u lokalnim mjestima jer je primarni interes za bioplin bio vezan uz proizvodnju energije.
Poslije, kako se povećavala razina svijesti o negativnom utjecaju na okoliš vezan uza stajsko gnojivo i intenzivno stočarstvo, doneseni su zakoni koji znatno utjecali na stočarsku praksu. Poljoprivrednici su morali napraviti spremnike za gnojivo određenog kapaciteta i uveli su pravila kada se i koliko gnojiva smije rasuti po zemlji. Te su regulative utjecale da poljoprivrednici otkriju bioplin u ekonomskom smislu. Naime, Vlada je davala investicijske darovnice do 40 posto investicijskih troškova za gradnju spremnika za gnojivo poljoprivrednicima koji su dostavljali stajsko gnojivo sa svoje farme u biopliinski pogon. Gradnja biopliinskog postrojenja također je imala darovnicu od 40 posto Vladina novca uz dugoročno financiranje (20 godina) i niske kamatne stope kredita. Tako su poljoprivrednici postali glavna snaga u razvitku biopliinskog sektora cijelo desetljeće, od 1985. do 1995., kad su ekološke koristi kodigistije stajskoga gnoja i gnojavke te, poslije, nakon fermentacije, uporaba ostatka kao vrijednoga gnojiva za prihranu tla, bile očite.