Piše: Antonija Knežević

Iako je izbor Severina Schwana na mjesto predsjednika Uprave Grupe Roche pokazao da je tvrtki potrebna svježa krv, bitnih promjena neće biti. Roche i dalje ne želi velike akvizicije, a zainteresiran je samo za manje tvrtke ili udjele u onima komplementarnima Rocheovu portfelju.

Za manje od tjedan dana na čelo Grupe Roche, farmaceutske tvrtke čiji je godišnji prihod veći od 26 milijuna eura, zasjed će 41-godišnji Severin Schwan. Njegovo imenovanje na tu funkciju dočekano je s pričnim iznenađenjem u farmaceutskim krugovima jer su mnogi očekivali da će kormilo tvrtke preuzeti mnogo iskusniji William Burns, kojeg smatraju prirodnijim nasljednikom Franza Humera, dosadašnjeg predsjednika Uprave. No menadžment je, očito, prosudio da će mladahnii Schwan lakše nastaviti kontinuitet tvrtke u kojoj nasljednici osnivača cijene stabilnu ruku dugogodišnjih menadžera. Iako je Schwan najmlađi predsjednik Uprave kojeg je Roche ikad imao, nije prvi mladi CEO koji je dobio priliku upravljati jednom od najvećih svjetskih farmaceutskih tvrtki.

Trend postavljanja mladih predsjednika uprave na čelo velikih farmaceutskih tvrtki počeo je s dolaskom Richarda Clarka na čelo Mercka potkraj 2005. Od tada je devet od 12 najvećih farmaceutskih tvrtki navelo ili postavilo ‘mladce’ za CEO-e. Osim Schwana nova je generacija došla na vrh upravljačke strukture u GlaxoSmithKlineu, Sanofi-Aventisu, AstraZeneci, Pfizeru, Wyethu, Bayeru i Bristol-Myers Squibbu. Za razliku od prijašnjih, novi se naraštaj lidera većinom ne osjeća udobno u laboratoriju – oni su isključivo biznismeni, a ne znanstvenici. I uglavnom su se promovirali u tvrtki. Mnogi analitičari nadaju se da će ta svježa krv donijeti nove načine promišljanja i upravljanja u ‘big pharma’ (farmaceutske tvrtke s prihodom većim od tri milijarde dolara) i da će taj sektor, koji se posljednjih godina suočava s mnogim problemima, ponovno procvasti.

Severin Schwan, kojeg mnogi nazivaju vunderkindom, brzo se penjao na hijerarhijskoj ljestvici u Rocheu. Nakon završenog ekonomskog fakulteta i doktora prava 1993. se pridružio tvrtki sa sjedištem u Baselu kao pripravnik u financijskom sektoru. Slijedili su menadžerski zadaci u Njemačkoj i Belgiji, a zatim dolazi na čelo Rocheove dijagnostičke globalne financijske organizacije. Prije četiri godine promoviran je na mjesto šefa Odjela Azija – Pacific, a CEO dijagnostičkog odjela Rocheova biznisa postao je u siječnju 2006. Promaknut je na taj položaj nakon što je s tog mjesta otišao Erich Hunziker, navodno zbog sukoba s Humerom.

Promjenu tvrtkina vodstva analitičari su dočekali s odobravanjem jer se Schwanovim imenovanjem napokon odvaja funkcija CEO-a i uloga predsjednika Nadzornog odbora (do sada je obje funkcije obnašao Humer).

Unatoč tomu što analitičari nisu kritizirali izbor novoga CEO-a Rochea, uspjeh koji je postigao Roche pod Humerovom palicom bit će teško ponoviti. Franz Humer ima zavidnu karijeru u farmaceutskom sektoru. Od 1973. do 1981. radio je u Schering Ploughu kao generalni menadžer u Ekvadoru, Velikoj Britaniji i Portugalu. Potom je otišao u Glaxo na čelo regionalne organizacije za Južnu Europu. U 14 godina, koliko je proveo u Glaxu, promijenio je više funkcija, ali se nije uspio domaći položaj CEO-a, zbog čega 1995. odlazi u Roche. Tri godine poslije ostvaruje mu se san i postaje predsjednik Uprave švicarskoga farmaceutskog diva.

Roche se za vrijeme Humerove uprave oporavio od europskog bolesnika u farmaceutsku tvrtku sa zavidnom paletom lijekova i iznadprosječnim godišnjim rastom. Naime, tvrtka je u početku Humerove vladavine prolazila kroz teško razdoblje – zbog optužbi za dogovaranje cijena s konkurentima morala je platiti visoku kaznu, pa je 2002. završila s gubitkom od gotovo tri milijarde dolara. Već dvije godine poslije Humer joj je uspio vratiti stari sjaj – ostvarena je dobit od otprilike 2,5 milijardi dolara.

Schwan i Humer ipak imaju mnogo toga zajedničkog: obojica su Austrijanci, i jedan i drugi studirali su pravo, naravno, ne u isto vrijeme, na Sveučilištu u Innsbrucku u zapadnoj Austriji. Iako možda nema Humerovu srčanost, poznavatelji situacije u Rocheu vjeruju da će Schwanova ekspertiza u dijagnostici to nadomjestiti.

Schwan bi trebao nastaviti raditi uz Humera, koji će kao predsjednik Nadzornog odbora i dalje snažno utjecati na politiku tvrtke, uključujući poznatu averziju prema megaudrživanjima. Grupu Roche, naime, u više su navrata pokušale preuzeti druge farmaceutske tvrtke, ali sve je ponude vodstvo tvrtke uspješno odbijalo. Najozbiljniji pokušaj preuzimanja dogodio se 2001., kada je Rocheov švicarski rival Novartis počeo kupovati dionice svoga konkurenta. Početkom 2003. Novartis je uspio povećati svoj udjel u Rocheu s 21,3 na 32,7 posto glasačkih prava, ali nije uspio dovršiti akviziciju, a ni danas s tako velikim vlasničkim udjelom nema aktivnu ulogu.

U upravljanju kompanijom. Naime, više od pedeset posto glasačkih prava u rukama je nekoliko nasljednika Fritza Hoffmanna, čovjeka koji je 1896. osnovao La Roche. U početku je proizvodio različite vitamine, a 1934. je postao prva tvrtka koja je počela proizvoditi sintetički vitamin C pod brendom Redoxon. Dvadesetak godina poslije Roche je proizveo lijekove za smirenje među kojima su najpoznatiji Valium i Rohypnol, a tijekom povijesti na tržište je izbacio još mnogo revolucionarnih lijekova: Accutane i Roaccutane, koji su tržišni lideri u liječenju akni, različite lijekove protiv raka, istodobno se šireći akvizicijama po cijelome svijetu.

Roche se oduvijek razlikovao od svojih suparnika. Dok su druge farmaceutske tvrtke 90-ih godina prošlog stoljeća jurile za megaudruživanjem i lijekovima za masovna tržišta, Roche se usredotočio na veći spektar brige za pacijente.

To je značilo ulaganje u dijagnostičke alate za predviđanje, dijagnosticiranje i nadziranje bolesti kao i ulaganje u razvoj strogo usmjerenih lijekova za liječenje određenih bolesti. Sve to vrijeme tvrtka nije vjerovala u krilaticu ‘veće je bolje’.

Toj su se ideji Hoffmannovi nasljednici uspjeli othrvati jer su sredinom 30-ih godina prošlog stoljeća u Roche uvedene dionice s pravom glasa i bez njega, pa tako, iako obitelj ima samo 9,3 posto vlasničkog udjela u tvrtki, drži više od pedeset posto glasačkih prava. Izgubila je većinski udio u tvrtki nakon što je 1920. Fritz Hoffman preminuo, djelomično i zbog toga što je njegov najmlađi sin Alfred prodao udio rivalima. Nakon smrti osnivača Roche obitelj Hoffmann proširena je s članovima obitelji Sacher i Oeri. Naime, Maja Hoffmann, udovica Emanuela Hoffmanna, starijeg Fritzova sina, udala se 1934. za glazbenika Paula Sachera, koji nakon toga postaje jedna od ključnih figura u upravljanju tvrtkom. Bio je član direktorskog odbora gotovo 60 godina i odgovoran za vraćanje kontrole nad tvrtkom obitelji osnivača. Prezime Oeri u obiteljsko stablo Hoffmann ušlo je udajom Vere Hoffmann, unuke osnivača tvrtke, za kirurga Jakoba Oerija, čiji je otac Albert svojedobno bio član švicarskog parlamenta. Jacob Oeri-Hoffmann također je bio član Odbora direktora; umro je 2006. Od osam živućih nasljednika trenutno ih je samo dvoje uključeno u upravljačke strukture farmaceutske tvrtke čiji su dioničari. Andre Hoffmann i Andreas Oeri članovi su Odbora direktora, a članice druge najbogatije švicarske obitelji sklonije su volonterskom radu i kulturi. Sabine Duschmale-Oeri i Beatrice Oeri uključene su u rad mnogih kulturnih i socijalnih zaklada, a pravi mecena kulture je Maja Oeri. Kad je Kunstmuseum u Baselu trebao novi izložbeni prostor, ona je bez problema za 15 milijuna dolara kupila jednu bankarsku zgradu i tako riješila problem. To je tek jedan od primjera darežljivosti nasljednice kad je riječ o umjetnosti. Nešto se konkretnijim poslovima bave preostale tri nasljednice: Catherine Oeri po zanimanju je terapeutkinja, Vera Michalski-Hoffmann posjeduje švicarsko-francusku izdavačku kuću Libellu, a Maja Hoffman vlasnica je kompleksa La Chassagnette u Francuskoj na kojem uzgaja organsko voće i povrće.

Unatoč tomu što obitelj nije uključena u svakodnevno vođenje obiteljske tvrtke, odnos prema prodaji udjela u Rocheu i dalje je nepromijenjen.

• Obitelj je bila uz nas kao većinski dioničar više od 50 godina, i što god da se dogodi, obitelj će ostati – uvijek je bio isti odgovor Franza Humera na upit o mogućoj prodaji tvrtke.

Da je Humer uistinu uvjeren u to da se obitelj ni pod koju cijenu neće odreći svog udjela u Rocheu, pokazuje i podatak da je u trenutku kad se pretpostavljalo da će Novartis ‘progutati’ Roche, Humer otišao na skijanje.

Kao i Humer, čini se, razmišlja i Severin Schwan. Novi CEO ne namjerava se upuštati u velike akvizicije i neće mijenjati dosadašnju strategiju koja podrazumijeva istodobni razvoj dijagnostičkog i farmaceutskog biznisa. A to potvrđuje i njegova izjava dana netom nakon što ga je Humer proglasio svojim nasljednikom.

• Ne vidim potrebu za promjenom strategije.

Velikim akvizicijama možete ostvariti sinergiju, ali uvijek postoji rizik da ćete istodobno uništiti vrijednost – rekao je Schwan i dodao da je tvrtka zainteresirana za mete koje će biti komplementarne Rocheovu portfelju.

Analitičari smatraju da se danas Rocheova averzija prema megaspažanju pokazuje i te kako pametnom. Iz današnje perspektive čini se da je tvrtka bila ispred svoga vremena. Roche je vrlo rano uvidio potencijal inovativnih biotehnoloških lijekova pa je kupovao udjele u mnogim malim biotehnološkim tvrtkama. Jedna je od najuspješnijih akvizicija kupnja američkoga Genentech Inc.-a. Veza s Genentechom iznijedrila je portfelj koji danas u svijetu nema ozbiljniju konkurenciju – riječ je o lijekovima kao što su MabThera, Herceptin i Avastin, koji su se pokazali pravim ‘blockbusterima’.

I dok se druge tvrtke bore da ostvare jednoznamenaste stope rasta, Rocheov profit raste vrlo brzo – zahvaljujući snažnom portfelju lijekova protiv raka i dijagnostičkim testovima 2004. je godine neto dobit više nego udvostručena. Brojke koje govore o poslovanju 2007. još su impresivnije: Roche je ostvario desetpostotni rast prihoda, odnosno rastao je dvostruko brže od ostatka tržišta, a dobit je narasla 25 posto, na 11,4 milijarde franaka. Humer je iza sebe, očito, ostavio temelje koji pružaju potencijal da Roche i sljedećih stotinu godina bude uspješan kao do sada. Mlada svježa krv taj bi potencijal trebala pretvoriti u rezultate.