PROJEKT EU ZA ANIMIRANJE SUDIONIKA PROIZVODNJE I IZOBRAZBU POLJOPRIVREDNIKA

Projekt BiG-East, vrijedan milijun eura, trebao bi u 30 mjeseci, od 1. rujna 2007. do veljače 2010., prenijeti znanje i iskustvo iz zemalja s razvijenom proizvodnjom bioplina u zemlje Južne i Istočne Europe. U Hrvatskoj mu je partner Energetski institut ‘Hrvoje Požar’.

Idea za projekt BiG-East potekla je na temelju procvata proizvodnje bioplina u Njemačkoj i vizije da bi se takav razvitak tržišta mogao prenijeti u zemlje s manje razvijenim sektorima obnovljivih izvora energije. Kombinacija smanjenja otpada, ekološki prihvatljiv način proizvodnje energije, stvaranje prihoda na selu te smanjenje ovisnosti o opskrbi energijom bili su glavni pokretači. Osnovni koncept projekta BiG-East je prijenos znanja i iskustva iz zemalja koje imaju razvijenu proizvodnju i upotrebu bioplina (Njemačka, Danska, Austrija) na one države Južne i Istočne Europe u kojima je bioplini sektor još na početnom stupnju razvoja – Bugarsku, Hrvatsku, Grčku, Litvu, Rumunjsku i Sloveniju. U sklopu diverzifikacije energetskih izvora i sve većeg oslanjanja na obnovljive izvore energije od biomase se općenito očekuje vrlo važna uloga u energetskoj politici Europske unije. Sve veće cijene nafte i ovisnost Europe o uvozu energije smatra se najvećom smetnjom gospodarskom rastu EU. Glavni je cilj Akcijskog plana za biomasu (Biomass Action Plan) udvostručiti udio energije iz biomase do 2010. Plan je smanjiti uvoz nafte osam posto, emisiju stakleničkih plinova do 209 milijuna tona ugljičnog dioksida na godinu te otvoriti otprilike 300.000 novih radnih mjesta u sektoru poljoprivrede i šumarstva. Da bi se ostvarilo ciljeve na području obnovljivih izvora energije, Europska komisija uvela program Intelligent Energy for Energy for Europe. Njegov dio je i projekt BiG-East.

Provedba je počela 1. rujna 2007., a završetak se planira u veljači 2010. Intelligent Energy Europe financirao je polovinu od nešto više od milijun eura, a svaki partner treba organizirati radni sastanak na kojem će se prati napredak razvitka projekta. Upravo je to i razlog ovotjednoga boravka predstavnika BiG-Easta u Hrvatskoj, u kojoj je nacionalni partner u projektu Energetski institut ‘Hrvoje Požar’.

Glavni je cilj projekta potaknuti okruženje na proizvodnju bioplina upoznavanjem potencijalnih korisnika i donositelja odluka s njegovim osnovnim obilježjima. Naime, razlozi za bavljenje bioplina mogu biti vrlo različiti, ali ne i isključivi, a ovise o lokaciji: najčešći su proizvodnja energije, odlaganje otpada organskog podrijetla, smanjenje emisije stakleničkih plinova.

Sredstva za postizanje toga glavnog razvijat će se usporedno, a prva je faza, koja je već počela, izrada studije potencijala sirovine za proizvodnju bioplina i pregled nacionalnoga zakonodavnog okruženja, uz pomoć čega će se odrediti eventualne zapreke razvitak sektora bioplina.

Jedna od točaka našeg sastanka jest i rasprava o prvoj fazi izrade studija, tako da ne mogu govoriti konkretno za svaku pojedinu zemlju partnera, ali mogu navesti zapreke o kojima smo razgovarali i koje još moramo istražiti. Zapreke proizvodnji bioplina mogu biti različite: od pomanjkanja sirovine poput, primjerice, premalih i raštrkanih poljoprivrednih gospodarstava, nepostojanje zakonodavnog okruženja koje bi pogodovalo razvitku bioplinskih pogona poput kontrole rasipanja stajskoga gnojiva po livadama, kao što je to danas u Njemačkoj.

Zapreka također može biti neprikladan ili preskup način skupljanja komunalnog otpada od kojeg se zatim može dobiti kvalitetan supstrat, ali i zamršeni zakonski propisi (ili njihov nedostatak) koji stoje na putu poduzetniku koji ima dovoljno novca i volje za bavljenje bioplinom. Može se dogoditi da ne zna komu se treba obratiti za procjenu potencijala ili kako doći do kvalitetne i adekvatne opreme. Ako su zapreke takve, ključna je potpora lokalne zajednice koja će prepoznati koristi iz nove gospodarske aktivnosti, ali i stručna potpora koja će moći uputiti poduzetnika na što treba obratiti pozornost i kako početi proizvoditi bioplin.

S animacijskim kampanjama kao što je Jutarnja diskusija o bioplinu, koju je organizirao BiG-Eastov hrvatski partner Energetski institut ‘Hrvatski Požar’ pokušava se približiti moguće proizvođače bioplina kako bi se korist njegove proizvodnje približila javnosti i raspravilo o praktičnim stvarima u vezi s njom.

Na temelju rezultata dviju studija, Studije potencijala sirovine i Pregleda nacionalnoga zakonodavnog okruženja vezanog uz proizvodnju i korištenje bioplina, određena je bar dvije najpovoljnije lokacije u svakoj zemlji sudionici projekta za proizvodnju bioplina. Odabire ih svaki nacionalni partner zemlje koja prihvaća znanje o bioplinu za svoju zemlju uz pomoć savjeta i stručnjaka iz zemalja s razvijenim sektorom bioplina.

Lokacija će se odabrati na temelju nekoliko kriterija. Polazište je, svakako, stalna dostupnost supstrata i njegova kvaliteta za proizvodnju metana. Nadalje, treba odrediti koji oblik energije iz bioplina može naći kupce: jesu li to potrošači električne i/ili toplinske energije, bioplina za pogon automobila ili je svakoj pročišćavati bioplin do gotovo čistog metana i prodavati ga u plinsku mrežu? U Hrvatskoj, primjerice, postoje zakonska podloga za prodaju električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije u mrežu, tako da bi se kupac za električnu energiju trebao relativno lako naći. No ostaje toplina, koju bi se također trebalo komercijalno iskoristiti da bi investicija bila što isplativija. Ostale se opcije također moraju ispitati. Treći je kriterij profitabilnost bioplošnog pogona koja većinom ovisi o odnosu troškova sirovine i postignute cijene na tržištu energije.

Nakon što se odrede osnovne ekonomsko pretpostavke projekta, cijelu investiciju treba staviti u zakonodavno i lokalno okruženje. Naime, katkad se praksa znatno razlikuje od teorije, osobito ondje gdje se tržište tek razvija, tako da najbolji proizvod ne mora nužno biti najširenije rješenje. Konačno, afirmativan stav lokalne zajednice, odnosno donositelja odluke u vezi s proizvodnjom bioplina, ključna je karika u uspjehu projekta. Ako vlasnik poljoprivrednog imanja, komunalno poduzeće, prehrambena industrija, lokalna zajednica ne prepoznaju koristi koje donosi bioplin, svi navedeni kriteriji ostaju projekt na papiru. Dakle, prikladnu će se lokaciju odabrati na temelju optimalne kombinacije navedenih kriterija.

Paralelno s odabirom lokacije radi se na priručniku za buduće operatore bioplošnih postrojenja koji će biti preveden na jezik zemlje partnera i imati nacionalni dodatak, što će teoretskom dijelu dati praktičnu primjenu. Čitatelj priručnika trebao bi dobiti dovoljno informacija da sâm ugrubo procijeni mogućnost proizvodnje bioplina iz supstrata kojima raspolaže, tako da ima odakle krenuti, i kratki vodič kroz zakonodavno okruženje i kontakte, dakle komu se može dalje obratiti.

Na temelju tog priručnika provest će se izobrazba budućih/potencijalnih proizvođača bioplina, ali i animacijska kampanja u kojoj će se lokalna zajednica, odnosno donositelj odluka, moći upoznati s projektom. Tako bi se pružila potpora u prevladavanju teškoća koje se pojave u prvom dijelu projekta.

Nažalost, tu naš zadatak prestaje jer u projektu nije predviđen novac za gradnju bioplošnih pogona, no mi smo željeli da se njime dosta poduprnu proizvođači bioplina, zbog čega smo okupili različite profile stručnjaka: od znanstvenika i istraživača do operatera bioplošnih pogona, odnosno proizvođača bioplina s višegodišnjim iskustvom, te različite institucije – institute, sveučilišta, privatne savjetodavne kuće te predstavnike proizvođača opreme za bioplin. Tako želimo spojiti teoriju s praksom i stvoriti zaokruženu potporu budućim proizvođačima i korisnicima bioplina u svakoj zemlji sudionici projekta.