Diplomatsku igru oko ZERP-a vodilo se uzorno, u pomirbenu tonu, pri čemu se pokazala dobra volja da se spor riješi. Europsku se komisiju pritišće da službeno blokira hrvatske pregovore s EU. Nastavi li se taj pritisak, Hrvatska će to tumačiti neobjektivnim pristupom rješavanju problema ZERP-a i odlučiti u kojem će smjeru voditi politiku. Tako je progovorio premijer Ivo Sanader, podsjećajući na to da na hrvatsku ponudu za razgovore o primjeni ZERP-a između Italije, Slovenije, Europske komisije i Hrvatske već dva mjeseca nema odgovora. U međuvremenu Hrvatskoj iz EU dolaze ultimativni glasovi da ukine odluku o provedbi ZERP-a. I na kraju je premijer poručio da bi se hrvatska politika mogla naći pred pitanjem: ZERP ili EU? Nikada dosad hrvatski premijer nije na taj način progovorio o političkoj pozadini hrvatskih odnosa s EU. Vanjskopolitička maksima dosad je bila ‘pristup EU za Hrvatsku nema alternative’.
Gotovo istodobno, iako naoko nema ništa sa sporom oko ZERP-a, veleposlanik Velike Britanije u Hrvatskoj John Ramsden na predavanju o hrvatsko-britanskim odnosima uvjeravao je da se Velika Britanija nikad nije protivila osamostaljenju Hrvatske niti je željela usporiti njezin put u euroatlanske integracije. Činjenice govore drukčije: Velika Britanija je činila baš sve što je bilo u njezinoj moći da onemogući osamostaljenje Hrvatske i nakon toga da uspori hrvatski pristup EU, i cijelo to vrijeme činila je sve da obnovi političku zajednicu na Balkanu sa Srbijom kao glavnim regionalnim igračem. Znanstvenom je preciznošću i sustavnosti tu politiku, koja je na Balkanu ujedno dominantna politika EU, ogolila Carole Hodge u svojoj knjizi ‘Velika Britanija i Balkan’. Gđa Hodge podsjeća da je postkolonijalni koncept ‘dragovoljnog’ imperija u kojem se susjedi počnu okupljati i na poticaj zapadnih sila ‘sami si nametati’ suradnju i smanjivati ‘takoizvani suverenitet’ osmislio Robert Cooper, bliski suradnik Tonyja Blaira, a zatim Javiera Solane. Balkan, područje s dvije ‘države koje propadaju’ pod ‘dragovoljnim protektoratom’ (BiH i Kosovo), pritom je pokusni kunić, a koncept poznajemo pod terminima ‘regionalna suradnja’, ‘Zapadni Balkan’ i sl. No da pogledamo kakvo djelovanje prema tim državama niže vrste preporučuje autor koncepta R. Cooper: ‘(…) Moramo ponovo posegnuti za nekim okrutnijim metodama iz prethodnoga razdoblja – sili, preventivnom napadu, varci, odnosno svemu što je potrebno za rješavanje problema i postizanje cilja u odnosu na nekoga tko još živi u 19. stoljeću. (…) Kada djelujemo u džungli, onda moramo primijeniti zakone džungle…’