Home / Financije / Crni kontinent sve zanimljiviji investitorima

Crni kontinent sve zanimljiviji investitorima

Fond ECP je 2000. za 50 milijuna dolara kupio dionice CelTela, telekomunikacijske kompanije s korisnicima u 13 afričkih zemalja. Prodao ju je za 215 milijuna dolara.

Čitave vijesti o gradanskom ratu u Keniji, neredima u Čadu ili genocidu u Darfuru i uvjereni ste da Afrika baš i nije najbolje mjesto za ulaganje. No, to ni izdalačka nije cijela istina o tom velikom, Crnom kontinentu. Afrička ekonomija raste pet, šest posto na godinu, inflacija je u padu, a cijene za sirovine poput nafte, bakra i zlata rastu. Poput svih tržišta u razvoju, Afrika je riskantno mjesto za ulaganja, ali ‘perci-pirani rizik je veći od stvarnog’, kaže Tom Gibian, šef private equity tvrtke Emerging Capital Partners, koja je fokusirana na Afriku. Ta je tvrtka od 1999. do danas uložila više od 1,2 milijarde dolara u nekoliko afričkih fondova i 48 kompanija i prijavila prosječni povrat tripot veći od inicijalnog ulaganja. Gibian tvrdi da je financijski uspjeh dosad sjajan.

ECP je 2000. godine za 50 milijuna dolara kupio dionice CelTela, telekompanije s korisnicima u 13 zemalja uključujući i Keniju i Ugandu, kao i vrlo siromašne zemlje poput Nigerije i Čadu. Pet godine kasnije prodao je CelTel za 215 milijuna dolara kuvajtskoj tvrtki. Početkom 1999. ECP je kupio 12 milijuna dolara dionica u Ecobanku, uzeo mjesto u odboru i prodao ga za 36 milijuna dolara pretprošle godine. Posljednji dobar posao je i Societe International de Plantations D’Heveas, izvoznik gume s operacijama u Gani i Obali Bjelokosti koji je kasnije preuzeo Michelinovu plantažu u Nigeriji. ECP je u njega uložio 14,8 milijuna dolara u dionicama i konvertibilnim denominacijama 2005. godine, da bi ga prodao za 48,1 milijun dolara dvije godine kasnije. Bilo je dakako i gubitaša. Pothvat s VoIP tvrtkom je propao, kao i južnoafrička televizijska postaja. Općenito gledano, ipak, afričkim kompanijama pomogli su napori vlada u promoviranju tržišta kapitala, privatnih investicija i trgovine.

Velika je, možda i presudna prilika za ukupno afričko gospodarstvo Svjetsko nogometno prvenstvo 2010., koje će se prvi put održati na afričkom tlu. Iako je domaćin Južnoafrička Republika, ekonomski domino-efekt nesumnjivo će za sobom potegnuti i druge dijelove kontinenta. Glavne prilike ležat će u marketingu, dobavi, turizmu i graditeljstvu, da spomenemo samo neka područja. Vječni ‘kapitalac’ tih događaja, nadograđivanje i gradnja stadiona, mnoge će građevinske tvrtke dobro potkožiti s obzirom na to da se od ukupno deset potrebnih stadiona njih pet gradi, a pet nadograđuje. Zadnja procjena ukupnog troška afričkih vlasti je oko 2,5 milijardi dolara, a vjerojatno će još rasti kako godine prolaze. To je cifra koja će namiriti mnoge apetite u Africi. Za prošlo prvenstvo u Njemačkoj procjene su govorile o 2,8 milijardi eura financijskog impulsa, 50.000 novih radnih mjesta, 104 milijuna eura poreznog prihoda i BDP-u poraslo 0,3 posto.

U proteklih pet godina, praktički u svakoj zemlji, predsjednici, pa i vođe opozicije, uspjeli dogovoriti o potrebi davanja prednosti privatnom sektoru, deregulaciji i privlačenju stranih ulaganja. Centralizirano planiranje, državna kontrola sredstava i socijalistička retorika uglavnom su mrvti. Tržišne su silnice pobijedile.

To je vjerojatno malo pretjerana izjava. Prema Indeksu ekonomskih sloboda Heritage fundacije za 2008., afrička je opća razina ekonomskih sloboda slabija od bilo koje druge regije na svijetu. Analiza dalje nastavlja da regija ‘posebno loše stoji u pogledu vlasničkih prava, izostanka korupcije i poslovnih sloboda’. Doduše, kad je riječ o izvještajima dotične fundacije, treba imati u vidu da vrve upitnim tezama poput one da je bolje poslovati u Albaniji ili Kirgistanu nego u, primjerice Sloveniji, i tome slično. Većina stručnjaka ipak vjeruje da se poslovna klima u Africi popravlja.

U svrhu balansiranja rizika, ECP investira u 30-ak afričkih država i različita ekonomska područja. Najviše novca imaju u Nigeriji, najnapućenijoj afričkoj državi. Ekonomsko područje od najviše interesa, pak, za ECP su telekomunikacije, koje čine oko 30 posto njegovog cjelokupnog portfelja. Tvrtka je uložila i u banke, rudarske kompanije, luke i zrakoplovne prijevoznike. Neki od njihovih pothvata mogli bi imati dalekosežne posljedice ako se odigraju onako kako je zamišljeno.

Prije dvije godine ECP je uložio 35 milijuna dolara u Nortore Chemicals, koji obnavlja napuštenu tvornicu gnojiva u delti Niger, a koja će koristiti obilje nigerijskoga prirodnog plina za proizvodnju nitrogenskoga gnojiva. Ako sve bude u redu, kada proizvodnja počne u ljeto ove godine, tvornica će proizvoditi gnojivo za nekih 100 dolara po toni, bagatelnoj cijeni za afričke pojmove, što će biti od koristi lokalnim poljoprivrednicima. No, s obzirom na to da je prijašnja tvornica uništena zbog korupcije i nemara, nema pravih garancija za uspjeh. ECP ima 17 od 27 investicijskih profesionalaca raspoređenih u pet uređa diljem Afrike. Mnogi su od njih Afrikanci.

Gibian i njegov šef operacija Hurley Doddy iskusni su globalni investitori. Gibianu su 54 godine i proveo je 12 godina u Salomon Brothersu i Goldman Sachsu Azija, prije dolaska u ECP, 1995. Doddy je radio za Sumitomo Finance i Salomon Brothers u Londonu, Tokiju i Sao Paulu. Obojica smatraju da su mogućnosti u Africi velike, a postoje i neke prednosti u pregovaranju jer su afričke tvrtke gladne kapitala.

No, to bi se moglo promijeniti dolaskom drugih investitora. Na kraju svoga petodnevnoj posjeta Africi, prošloga studenoga, američki minister financija Hank Paulson rekao je da će američki Overseas Private Investment Corp. omogućiti 250 milijuna dolara ulaznog novca za pokretanje triju novih afričkih investicijskih fondova. Neće proći mnogo vremena do trenutka kada će se mnogi pitati kako se ubaciti u tu igru. Da to nije nemoguće već su pokazali primjeri Kine, Indije i Brazila. Zašto ne i Afrika?