Slučaj kraljevića Harryja, čije su vojevanje u Afganistanu mediji prešutjeli, pokazao je još jednom cijelu paletu kriterija u medijima.
Nakon što je izvana probijen zavjet domoljubne šutnje britanskih novinara, cijeli svijet može čitati o tome kako je vojnik Harry Windsor na tvrdim sjedalima oklopnjaka britanske vojske zaradio žuljeve na svojoj kraljevskoj stražnjici. Ili, o tome da je hrabri kraljević od Windsora u svojoj ratnoj misiji u Afganistanu ubio tridesetak talibana! Dokaza doduše nema. Teško je i zamisliti kako je to mladi kraljević ubio tridesetak talibana. Uz brojne čuvare malo je vjerojatno da bi opaki taliban ikad mogao prići na puškomet hrabrom kraljeviću. A kamoli njih tridesetorica! Dokaze o žuljevima na stražnjici kraljevića Harryja također još nismo vidjeli. Iako sam uvjerena da bi taj dokaz bilo mnogo lakše snimiti negoli stražnjicu njemačke kancelarke Angele Merkel. Naime, kraljević-vojak Harry, meni osobno najsimpatičniji član kraljevske obitelji, sklon je nekonvencionalnom, ponekad i kontroverznom ponašanju. Vjerojatno bi ga se dalo nagovoriti da na vojničkoj zabavi pokaže i te čuvene žuljeve na ratničkoj kraljevskoj guzi. U svakom slučaju, čini mi se to mnogo jednostavnijom operacijom negoli snimiti golu stražnjicu Angele Merkel. A nju su paparazzi snimili pri nespretnom presvlačenju na nekoj talijanskoj plaži. Britanski su pak tabloidii prije dvije godine tako nekusno iskoristili taj ilegalno i na prijevaru snimljen dio kancelarkina tijela kao ilustraciju posprđnih tekstova o njezinu vladanju Njemačkom.
Slučaj kraljevića-vojaka Harryja, čije su vojevanje u Afganistanu inače vrlo nemilosrdni i natjecateljski raspoloženi britanski mediji dogovorno prešućivali u zamjenu za ekskluzivne snimke i priče o njegovu ratnom pohodu, još je jednom razotkrilo cijelu paletu različitih kriterija u medijima: u razlikovanju privatnoga i javnog života, slobode medija i manipulacije slobodama, razlikovanju javnog interesa i medijanske zloporabe nečije privatnosti. Unatoč tim deklariranim slobodama, staro pravilo ipak vrijedi: što je dopušteno bogovima, nije dopušteno volovima. Zato je dogovorni zavjet šutnje britanskih novinara o ratnoj misiji kraljevića Harryja njihov (trgovački) doprinos nacionalnoj sigurnosti i neugrožavanju života mladoga kraljevića. Isto postupak novinara bilo koje druge zemlje, osobito manje, prema neosporno ključnoj osobi iz vlastite zemlje smatralo bi se prešućivanjem informacija i nedopustivom bliskošću medija i ministarstva obrane, uz posprđnu etiketu – državnih medija. Vijest je da je kraljević-ratnik u Afganistanu ubio tridesetak talibana gradi priču o njegovu herojstvu. A da su, recimo, hrvatske novine objavile kako je Siniša Košutić za ratnog boravka na Sunji ubio tridesetak četnika? Što bi on bio? Zločinac, dakako. A novinar – širitelj govora mržnje. Iako bi sve bila PR izmišljotina, baš kao i trideset talibana kraljevića Harryja.
